 |
| Stefan Cvijanović pridržava Crtu da ne padne od neispavanosti i crta |
Piše: Slobodan Vasković
1.
Vlado Crta Đajić je nedavno usnio Branislava Zeljkovića, pritvorenog direktora Instituta za javno zdravstvo, i u snu vrisnuo. I probudio se. Sav oznojen.
2.
Od tada nije zaspao.
3.
Ubi ga Insomnija, jer se plaši utonuti u san, kako ne bi usnio da je Branislav Zeljković našao način da dokaže da ga je Đajić zvao i naložio mu da od firme “A.R.M.S:” Vladimira Vuletića kupi kamere za široku upotrebu sa dodatnim sistemom mjerenja temperature, čija tržišna cijena je tada bila 23.084 marke, a knjiži i isplati kao šest stacionarnih termalnih kamera, koje je navodno nabavio Institut za javno zdravstvo (IZJZ) RS, a koje su plaćene 40.365 KM po komadu.
Ukupna šteta je 103.686 KM.
4.
Kako su se kamere za široku upotrebu mogle tada kupiti i za 13.200 KM po komadu, za koliko ih je nudila jedna agencija iz Širokog brijega, onda se ukupna šteta povećava i narasta na 162.990 KM.
Zeljković je rekao da ga je Đajić zvao da plati skupo, a nabavi jeftino (vrlo ekonomski i poslovno); Đajić je rekao da pojma nema šta Zeljković priča, ali neko mora odgovarati. A to su i Zeljković i Đajić.
5.
Đajić ne pati od Insomnije samo zbog Zeljkovića, već i od manije hodanja oko zgrade Posebnog odjeljenja, gdje stoluje Specijalni tužilac Miodrag Bajić, sve u nadi da će sresti Bajića.
6.
U posljednje vrijeme nosi kameru sa sobom - ne bi li ga bar uslikao.
7.
A traži ga i po cijelom gradu. I okolini.
Đajić, defakto, progoni Bajića, pa bi Specijalni tužilac mogao ‘ladno tražiti zabranu približavanja. Ili još bolje - pritvoriti Crtu i tako spasiti brojne živote, a i sebe.
8.
Uzalud se Crta nada da će Bajić zaboraviti kamere, jer su, koliko mi je poznato, nezaboravne.
Kao i druge nabavke koje je vršila UKC RS, a za koje je pljačka na kamerama tek crta.
Ne postoji zakonita nabavka koju je sproveo UKC RS, a fali i nekoliko pari šlepera medicinske opreme. Od šlepera maski do ko zna čega sve ne.
9.
Šta li će se tek utvrditi kada se otvori Fond zdravstva RS, na čijem čelu je Dejan Skaj Kusturić, brat Bobana Skaj Kusturića, narkopilota koji, kad nema pametnijeg posla, prevozi profesionalne ubice, poput Milivoja Lovrenovića Čaruge nakon izvršenih likvidacija.
Kad tužioci otvore Fond zdravstva shvatiće da su otvorili Pandorinu kutiju, toliko je zla i kriminala počinjeno u toj instituciji.
10.
Ni Kusturići nikako ne spavaju - stalno čekaju “Maricu”, koju vozi Ivica, nakon čega će nastati čuvena narodna poslovica “S Gazele na Maricu”.
11.
Ne smije zaspati ni Narko”General” Siniša Kostrešević - pomno osmatra sve pokrete u MUP-u; Ako krene bilo gdje neka veća grupa policajaca, odmah zove Kreču, a ako mu se Krečo ne javi, Čarugu. Da se malo ispričaju kako ide “skank” u Poreču.
12.
Ne spavaju ni Vico Zeljković, Marinko Tomić, Neven Brkljač i njihov “čovjek iz sjenke” Igor Dodik, suvlasnici NarkoKlubova “Bizzar” i “Kafana”. I oni se plaše Ivice za volanom “Marice”.
Toliko da iz straha zovu “inkognito” sopstvene Noćne NarkoKlubove i javljaju o “podmetnutim” bombama.
Nakon toga gosti izađu da popiju pićence vani i ponešto progutaju, dok Viktor Latinović, njihov sluga pokorni, i načelnik Protivdiverzione zaštite MUP RS za desetak minuta “detaljno” provjeri da nema ništa.
Onda se gosti vrate u lokale i nastave "pola-cijelo/slike-bijelo"!
“Vrhunska” odbrana pred javnošću zbog učešća u trgovini drogom. Šleperima.
13.
Nenad Stevandić se u snu posvađao sa Crtom oko Zeljkovića. Od tada ni na javi ne govore, a Stevandić ne spava. Već se krije u starom Crvenom Kombiju i robija u glavi. Kao i Nenad Nešić, koji je već među “pet najpopularnijih zatvorenika”.
14.
Nema teže robije od one u glavi. Znaju to najbolje Narkosi Zoran Stevanović, Siniša Mijatović i Dejan Ilić -Tigar. (nastaviće se)
