субота, 7. март 2020.

Taxi


Piše: Slobodan Vasković

1.
Ulazim u prvi taxi u redu; Jer red se mora poštovati.

2.
Smještam se na zadnje sjedište; Prema meni se okreće glava potpuno prekrivena maskom i sa tek nekoliko vlasi kose.

Iskreno, nikada takvu masku nisam vidio - kruta, u obliku lijevka, prilično velika.

3.
Promrmlja nešto; Ništa ga ne razumijem, pretpostavljam da pita - gdje idemo? Izgovorim adresu.

Na licu mi je “maska” koja bi trebala da mu ukaže da razumijem zašto je pod punom maskom. 

4.
Maska ne konstatuje moju ”masku”; Brzo se okrenu, učini mi se malo prebrzo; Okrenu ključ, motor zabruja; Ruka na mjenjaču, a na rukama hirurške rukavice.

5.
Ispod maske tanki bijeli kabal, od slušalica, vodi do telefona na suvozačevom sjedištu.

Maska mrmlja, objašnjava, pretiče…; Hirurška rukavica ne štedi mjenjač.

6. 
Da Korona ne galopira, malo ko bi pomislio da taksista nije vozač opasnih namjera.

7. 
Razmišljam o mogućnosti takve vožnje, sa taksistom sa maskom na licu i hirurškim rukavicama na rukama, prije pojave Korone?! 

Nezamislivo.

8.
Maska je baš posvećen zaštiti; Ne gleda me čak ni u retrovizoru; Ko zna šta mu huji s vihorom u glavi; Sigurno ne dosadni, impotentni “blogovi” Johana Satlera.

9.
Telefon mu svako malo zvoni, ne prestaje da mumla; Čak nas ni na semaforima ne zagledaju; Njega ne zagledaju, uprkos tome što je skroz naskroz maskiran. 

Ne bulje ni u mene, iako sam bez maske, što je već ohrabrujuće.

10.
Hm, ko zna - možda je i onih nekoliko vlasi kose tek dio dobro urađene antivirusne perike?!

11.
Vožnja traje; Stajemo na jednom od brojnih semafora; Crveno je (da ne može crnje); Maska brzinom munje otvara pretinac ispred suvozačevog mjesta; Vadi kutiju punu hirurških rukavica.

12.
Pogleda one na rukama; I djeluju već pomalo trošno; Brzo ih skinu; Još brže navuče nove; Pretpostavljam da rukavice mijenja po određenoj satnici.

Mjenjač radi, krećemo.

13.
Konačno na odredištu; Maska uzima novčanicu; Vješto vraća kusur; Promumlja nešto dok sam zatvarao vrata.

Odjuri dalje u borbi za život i borbi protiv virusa.

14.
Klizim lagano niz ulicu ka stanu; Potom u obližnji park. 

Jorgovani u punom cvatu. 

15.
Razmišljam o Maski; Njegovom oprezu, možda i strahu; Ubjeđenju da je doskočio Koroni i da ga neće spriječiti u njegovim poslovima.

Ta Maska na njegovom licu je tek mikron globalne zabrinutosti; Trenutak njegovog života; Ma koliko sve bizarno izgledalo, ta Maska je bezopasna. 

Najopasnije su one koje ne uspijete da vidite!