среда, 25. март 2020.

Logorska pandemija; Potpuno ukidanje ljudskog digniteta i dostojanstva; Copy Paste



Piše: Slobodan Vasković

1.
Ne postoji nikakav izbor; Nova pravila igre “korona” nameću se iz časa u čas, a da niko ne pojašnjava na osnovu čega se donose. Ne podastiru se čvrsti argumenti.

2.
Svi se služe principom copy paste - jedni od drugih doslovno prepisuju mjere, bez ikakvog dodatnog ili suvislog obrazloženja zbog čega su one potrebne. 

3.
Potom/pritom se, kod obznanjivanja određenih mjera, pozivaju na “Kineski model”, iako je sasvim vjerovatno da niko nema suštinskog, čak ni površnog, znanja kako taj model izgleda, iz prostog razloga što ga nisu uspjeli izučiti, čak ni detaljnije razgovarati o njemu; Tim više je sve zabrinjavajuće, jer, ni za lijeka, nema nikog relevantnog iz Kine u RS da bi taj njihov model vodio, učinio ga, bar prisustvom jednog tima ljekara iz te zemlje, (koji su se borili protiv pandemije), prihvatljivim/prihvatljivijim za one na kojima će biti testiran.

4.
U javnost se ide s gromoglasnim izjavama o “masovnom testiranju”, a nema konkretnih podataka o tome koliko testova ima, koliko postoji aparata za njihovo očitanje i koliko stručnih lica koja znaju vršiti testiranja? 

5.
Negdje, uzgred, saopšte da će biti dvjesta testiranja dnevno, što se nikako ne može nazvati masovnim.

6.
Nigdje ne saopšte koliko ima osposobljenih da očitaju testove, a, do sada je poznato, da, bar kada je RS u pitanju, takvi postoje samo u Banjaluci i da ih je mali broj.

7.
Takva situacija nameće i mogućnost grešaka i to u nemalom procentu, pa je logično pitati šta sa greškama u primjeni tog modela, provođenju testiranja, a šta za žrtvama tih grešaka?!!! I šta sa odgovornošću za njih?!

8.
Niko nije protiv pobjede nad virusom, još manje protiv što snažnije borbe, ali copy paste bitka nije previše obećavajuća, bez obzira na to da li se spiker loših, lošijih, crnih, sve crnjih vijesti, dopada ili ne širokim narodnim masama.

9.
Tragičnu situaciju dodatno pogoršava ubrzano nametanje situacije - može sve, samo daj da se ovo prođe. 

Problem je što pod “može sve” može stati baš sve - i dobro i loše i najgore - posebno što niko ne može da garantuje da je baš taj model, bio on kineski, njemački, američki, ruski, bilo koji, onaj pravi koji rješava stvari do konačne pobjede nad pošasti.

10.
Ljudi su dovedeni u agregatno stanje zamorčadi, bez svoje volje; Posebno se to odnosi na one za koje se utvrdi da su zaraženi, jer će biti odvedeni u, kako se navodi, karantine, premda je to, u ovom dramatično jezivom slučaju, samo blaža riječ za logor.

11.
Nije do kraja jasno da li će biti odvedene cijele porodice, a niko se nije ni trudio da pojasni kako će se na njih, zato što se javno označavaju kužnim, odraziti boravak u “karantinu”, te koliko će ih to, u budućnosti, kada sve prođe, koštati, zbog predrasuda okruženja, koje sada svi ignorišu, a čije posledice mogu biti razorne po pojedince/porodice koliko i sam virus. 

12.
Nepodnošljiva je lakoća satiranja ljudskih prava čak i u ovakvoj situaciji, u kojoj su rigorozne mjere potrebne i treba dobar dio podržati. Međutim, ne i nikako sve. 

13.
Šta ako se u “karantinu”, nekom greškom, nađu i zdravi ljudi, šta ako obole ljekari (već ih ima), da li će i oni, zajedno sa porodicama, u “karantin”? Ili će biti “trijaža” - “karantin” za one koji nemaju “vezu”; Da li oni sa “vezama” mogu i kući u izolaciju?! 

14.
Mjere, poput navedene, donesene su bez ikakve jasne pozadine, bez prihvatljivog i razumnog obrazloženja za izolaciju logorskog tipa; Takve mjere su neprihvatljive, jer se njima potpuno ruši/uništava dignitet svake osobe koju zahvate.  

Sve bi trebalo, i u ovakvim situacijama, da ima prag tolerancije i ne bi trebalo da se ljudi/građani/cijeli narodi ostave, i u detalju i u načelu, bez mrve ljudskog dostojanstva; Koje se nemilosrdno ruinira, do poslednjeg kapilara, sve pod krinkom borbe protiv pošasti, bez jasnih, čak i bez maglovitih projekcija, o tome šta su sve koraci te borbe. I šta će sve izroditi?!

15.
Zamislite situaciju u kojoj iz bilo čijeg stubišta, komšiluka, odvode porodicu u prinudnu izolaciju; Da li će bilo ko od komšija odahnuti ili, ako to (nažalost) i učini, pomisliti da je on možda sledeći?! 

Najrealnije je oboje da se desi, što je nova, nepotrebna zebnja, kojom je dodatno opterećeno stanovništvo, nabijeno u svoje domove, silom donesenih represivnih mjera, iz kojih gotovo da ne smiju nos da promole.     

16.
Nema dobrog scenarija u borbi protiv virusa, jasno je to svakom, ali to ne znači da vlastodršci svojim odlukama bez presedana trebaju te scenarije dodatno bojiti crnim bojama. I još crnjim postupcima.

17.
Količina odluka, represivnih mjera, obećanja…, je tolika da je stvorena gotovo neprobojna zavjesa iza koje, bar šira javnost, ne može da uvidi gotovo pa ništa. A šta ako je zavjesa, većim dijelom, dimna i ako iza nje malo šta konkretnog ima?!

18.
Pođimo od najjednostavnijeg primjera u ovoj situaciji - “klastera 3” u Banjaluci; Niko nije javno i precizno saopštio koji je to klaster, gdje je to gnijezdo infekcije savijeno, da bi potom eksplodiralo i iz kojeg se duže od dvije sedmice širi zaraza; Zbog čega nikako taj “klaster 3” ne uspijevaju obuzdati i staviti pod kontrolu? Zašto to niko ne saopšti, pa će svi oni, koji su bili u kontaktu sa nekim iz “klastera 3”, suočeni sa svim što se dešava sami da se prijave na testiranje i pripomognu savladavanju napada virusa?

19.
Nije moje, u ovoj situaciji, da objavim koji je to “klaster 3”; To treba da učine vlasti/nadležni, ali ne po principu “jedan ugostiteljski objekat”, već koji je to ugostiteljski objekat, kada je u njemu počelo, koliko je, dosad, zarazio, koliko je kontakata, koliko je testirano; Da li je neko iz tog “klastera 3” ignorisao mjere izolacije i time doprinio širenju zaraze?  Da li je “klaster 3” direktan uzročnik prisilnog trpanja osoba sa lakšim simptomima u studentske domove?! 

20.
Nema potrebe za objavljivanjem imena osoba, ali ima potrebe za preciziranjem lokacije “klastera 3”! Iz tog klastera, pozicioniranog kao “jedan ugostiteljski objekat”, zarazu je pokupio ministar Zlatan Klokić. 

21.
Ako su, primjera radi, mogli to da učine za OŠ “Branko Ćopić”, mogu i za “klaster 3”; Preciznije, dužni su to da urade i zbog istine i zbog javnosti, jer ljudi stradavaju sve snažnije, pošto su izolovani; Oduzete su im gotovo sve slobode, ljudsko dostojanstvo svedeno je u mikroskopske forme; Zauzvrat, nudi se previše copy paste odluka, bez naznaka o tome ko čini tim/timove zdravstvenih stručnjaka koji odlučuju o njihovom donošenju.

22.
Nije valjda da su to sve političke odluke? Politika omogućava širinu mjera, ali je potrebno znati ko je sve u stručnim timovima, ko predlaže političarima odluke i ima li među njima nekog stručnog poput Predraga Kona, Igora Rudana…

Istina, Alen Šeranić, ministar zdravlja, je epidemiolog, barata pojmovima, sasvim korektno iznosi činjenice, ali on je tu oblast specijalizovao 2015., a većina karijere mu je primarno politička; On samo radi ono za šta je plaćen, za razliku od ogromne većine drugih. 

Upravo ta činjenica, što je poraz sistema, ga je u cijeloj užasnoj situaciji, nominovala kao bar solidan sedativ za stanovništvo, ali ako je sve na njemu, onda je to već ogroman problem za sve i za njega, jer on sam ne može sve stići niti učiniti. Preciznije, malo šta može sam učiniti!

Najbolje on zna koliko su relevantni njegovi pozivi na “tim koji radi”, kao i kakav je to tim. Biće vremena i za to. 

23.
Većina grešaka, kojih već sad ima itekako, će, na konačnom podvlačenju računa, biti njemu prefakturisane; U to nema nikakve dileme, a nigdje nije navedeno da, osim njega, ima još epidemiologa i drugih stručnjaka iz te i srodnih joj oblasti koji upravljaju krizom. Ako ih ima, u šta je prilično teško povjerovati!

Uz to, Šeranić još nije saopštio koji je to “klaster 3”, a trebalo je. On, koji je epidemiolog, najbolje zna zašto.

24.
U situaciji kada se ljudi, mimo svoje volje, dovode u ropsko stanje, kada sistem koji vlada svim tim mjerama prvo štiti sebe, pa tek onda građane, kada je broj mjera već dostigao prvi tom, trebalo bi analizirati sve aspekte dosad učinjenog, sve užasne aspekte u kojima se građani nalaze, pa tek onda vidjeti šta i kako dalje, jer je jasno da će cijeli ovaj rat potrajati.

25.
Nije sporno da sistem zaštiti sam sebe, jer se ne smije dozvoliti ni njegov pad, ma koliko on bio nakaradan, pošto je bolje imati bilo kakvu, pa i najgoru vlast, nego nikakvu i potpuno bezvlašće. 

Sistem se odbranio, već sa uvođenjem vanredne situacije i to je sasvim u redu, ali brojne mjere, donešene nakon toga, ukazuju da sistem nastavlja da brani sebe, a da ga dostojanstvo i ljudska prava onih kojim upravlja i ne dotiču; U najboljem slučaju, vrlo malo dotiču. 

26.
I logorska demokratija, o kojoj sam bezbroj puta pisao, mnogo je manje zlo od uvođenja logora; Ne postoji argumentacija za takve akte čak ni u ovako dramatičnoj situaciji, jer je pitanje šta je sledeće: I to pitanje je vrlo vrlo jezivo!

27.
Stanovništvu je već oduzeto pravo na kretanje, u najvećoj mjeri i na slobodu govora; Uveden je preko noći “verbalni delikt”, koji ne može opravdati vanredna situacija, jer postoje jasne zakonske odredbe protiv onih koji napadaju zdravlje ljudi na bilo koji način ili, pak, unose paniku u jednoj ovako složenoj zdravstvenoj i svakoj drugoj situaciji.

Sada se dio oboljelih, i to, kako se navodi, sa lakšim simptomima, odvodi u “karantine”, što je, izvan svake razumne sumnje, jasno izražavanje nepovjerenja sistema u građane, ali i u sebe same, način na koji rade.

28.
Navedena  mjera može biti i kontraproduktiva - da se ne jave oni koji imaju simptome, a nisu pronađeni kao kontakti ranije zaraženih. Niko ne želi u logor i to je prisila koja nema nikakvog opravdanja.

29.
Ljudi imaju pravo da budu Ljudi i kada su bolesni i kada umiru i kada ih sahranjuju; Imaju pravo na dignitet i živi i bolesni i mrtvi; I na poštovanje!!!

Sada im je i to oduzeto; Da li je vlast imala pravo da to učini? Nije, a nikakvo opravdanje nije da to čine “u ime zdravlja”; Nema opravdanja; Tragično je da su to učinili i tako pokazali sopstvenu preveliku nervozu, da nemaju kvalitetnu preglednost situacije, kao i da im je najlakše nastaviti sa prebacivanjem kompletne odgovornosti za borbu protiv virusa na građane.

30.
Niko nije kriv što je zaražen; niko to nije učinio svojom voljom; Niko nije samoinicijativno donio zarazu (oni koji ne poštuju mjere izolacije trebaju biti kažnjeni); Počelo je sve u Vuhanu i niko nije vjerovao da će dobiti razmjere pandemije, a sada logorske pandemije sa više segmenata; Od zdravih koji su u kućnom pritvoru, preko onih sa lakšim simptomima koji su državnom pritvoru, do onih, nažalost, teže oboljelih koji su blizu respiratora ili već na njemu.