субота, 18. мај 2013.

Visoki policijski funkcioneri RS prikrivali šverc oružjem, ranjavanja, pucnjave, premlaćivanja...

 piše: Slobodan Vasković

Policijski zvaničnici Republike Srpske duže od godinu dana znali su da Nenad Radinković švercuje oružje iz BiH u Francusku, ali nisu činili ništa da taj šverc prekinu i Radinkovića uhapse.

Radinković je zajedno sa još četiri državljana BiH 9. aprila uhapšen u okolini Pariza, u (kako je krajem aprila javio „Press“) gradiću Gones.
“Ukupno je uhapšeno šest lica, od kojih je pet sa područja Republike Srpske. Prilikom pretresa francuska žandarmerija je kod njih pronašla i zaplijenila 40 komada oružja. Istražioci su pronašli 11 kalašnjikova AK47, 17 pištolja različitog kalibra, tri škorpiona, osam automatskih pištolja, 20 okvira sa municijom i pet prigušivača”, objavio je Press RS.


Radinković je, prema mojim izvorima, oružje iz BiH u Francusku švercovao u rentakar vozilima, koja je iznajmljivao za ta putovanja.

“Nerijetko su mu u autopraonicama nalazili okvire pune municije, ili metke, a o svemu tome nadležni u MUP-u RS imali su potrebna obavještenja. Međutim, niko nije ništa preduzimao”, tvrdi moj sagovornik iz policije.

Nenad Radinković je, prema nepravosnažnoj odluci suda, skrivio saobraćajnu nesreću u Banjaluci u kojoj je 21. avgusta 2011. godine poginuo Nikola Đurović (21) iz Banjaluke. Radinković je osuđen na četiri godine zatvora. Roditelji poginulog Đurovića tvrde da Radinković nije vozio te kobne noći, već da se za upravljačem nalazio “visoki funkcioner RS”. U medijima se špekulisalo da je za volanom bio Stanislav Čađo, bivši ministar unutrašnjih poslova, pa čak i Miloš Čubrilović Čubri, šef obezbjeđenja Milorada Dodika, ali ti navodi nikada nisu dokazani.

Radinković je nesreću izazvao vozeći "audi A4", vlasništvo rentakar agencije "Asa rent".

Upućeni smatraju da je iz vrha MUP-a RS naloženo da se Radinković ne hapsi, kako bi mu se “namjestilo lišavanje slobode u Francuskoj”.
“Radinković je vrlo opasan svjedok za onog ko je te kobne noći zaista učestvovao u saobraćajnoj nesreći u Banjaluci u kojoj je poginuo Đurović. Taj neko, očito vrlo moćan, odlučio je da Radinkovića skloni. Nema sumnje da je Francuzima odavde dojavljeno čime se Radinković bavi”, precizira moj sagovornik.

Međutim, on ističe da nije isključeno da Radinković u Francuskoj “propjeva” o tome ko je zaista usmrtio Nikolu Đurovića, “kada shvati kakva ga sudbina u tamošnjim zatvorima čeka”.

Radinković je na zatvorsku kaznu osuđen 26.11.2012. godine, što znači da je oružje švercovao i tokom suđenja za usmrćivanje Đurovića, a na to su nadležni iz MUP-a RS držali čvrsto zatvorene oči.

Užasan vid zataškavanja, ali nije to nikakvo iznenađenje, jer pojedinci iz MUP-a RS već godinama prikrivaju teška kriminalna djela u kojima su učestvovali visokorangirani pripadnici režima.

Pojedinci iz vrha policije zataškali su, između ostalih, i teško premlaćivanje Aleksandra Šinika iz Gradiške, koje su počinili batinaši bliski Miloradu Dodiku (o tome sam izvijestio prije tri godine); u Banjaluci je zataškano višestruko ranjavanje i nekoliko revolveraških obračuna u kojima su učestvovali režimu bitni ljudi, a vrh policije čuvao je i čuva i dalje svoje visoke funkcionere, koji su štitili hrvatskog kriminalca Dražena Golemovića, i Ljubišu Lindu Čombeta, srbijanskog narkobosa.

Golemović je u Banjaluci boravio dvije godine - od 2009. pa do 07.05.2011. godine, kada se predao vlastima Republike Hrvatske. Golemović je u Banjaluci živio kao pravi džetseter, a u njegovom društvu su nerijetko viđani i veoma uticajni ljudi iz ovog entiteta. Čak petorica njih kupili su od Golemovića kuće u Istri, koje su ekstremno velike vrijednosti.

Prema potvrđenim podacima, Golemoviću je, tokom boravka u Banjaluci, gdje se sklonio zbog potjernice hrvatskih vlasti, svaku vrstu zaštite pružao Bojan Vidaković, aktuelni načelnik krim policije u Centru javne bezbjednosti Banjaluka. (Vidi tekst Visoki funkcioneri MUP RS štitili kriminalca Golemovića i narko dilera Čombeta, objavljen na blogu 18.03.o.g.).

Golemović je bio pravi “Džek” prema svojim zaštitnicima. Slao ih je o svom trošku u “The Best”, diskoteku na Jarunu u Zagrebu. Tu su im bila obezbijeđena VIP mjesta, najskuplja pića, djevojke za pratnju. Nije se išlo samo na Jarun, već i u Poreč i Opatiju, gdje su se “kušale iste delicije”. Golemović je svojim zaštitnicima kupovao čak i markiranu garderobu, a ono što se može okarakterisati kao prava bizarnost jeste činjenica da im je on tu garderobu lično i birao.
Sve ovo se zna u MUP-u RS, postoje svjedoci navedenih događaja i čvrsti dokazi za to, ali ništa se ne čini da se situacija promijeni. Sa svim zataškavanjima i kriminalnim djelovanjem pojedinih visokih policijskih funkcionera, upoznat je i novi ministar unutrašnjih poslova Radislav Jovičić.
Pokrenuo je određene istrage, ali sve je brzo “izduvalo”, a oni koji su prikrili ranjavanja i obračune sprečavajući bilo kakvu istragu, odnosno koji su štitili uglađene hrvatske Arsene Lupene, i dalje obnašaju visoke funkcije.
Nakon nekoliko solidnih istupa, Jovičić se utopio u crnilo nove Vlade RS, pa postaje sve očitije da je on najobičnija marioneta Miloša Čubrilovića Čubrija, kako se i tvrdilo kada je “odabran”, a ne “suvi profesionalac”, kakvim se pokušava predstaviti.