Piše: Slobodan Vasković
Režim je u permanentnoj odbrani
sopstvenog postojanja; matrica zaštite uvijek ista, mijenjaju se jedino
neprijatelji: prvo su to bili federalni mediji plus stranci, ali, tvrdi režim,
nije išlo „jer smo to raskrinkali“; nakon toga su se zapadnjaci „dosjetili“, pa
federalne zamijenili srpskim medijima, ali ni režim nije nespreman, već je to
odmah otkrio i javnost obavijestio da su najnoviji neprijatelji pojedini srpski
mediji plus stranci. Najnovije režimsko otkriće neprijatelja uslijedilo je čim
su neki od medija, koji imaju predznak srpski (nezavisno da li su iz RS ili
Srbije) počeli intenzivnije da se bave poslovima ovdašnjeg lidera režima
Milorada Dodika.
Režim je odmah krenuo u „odbranu“,
kako oni zovu bjesomučni napad, da bi u korijenu sasjekao pokušaj objektivizacije
ambijenta u kojem živimo i predstavio ga kao neprijateljski akt, upotrijebivši
tu „iluminaciju“ kao pogonsko gorivo matrice koja ukazuje/svjedoči/nameće da je
režim in continuo žrtva, jer čini sve
da brani i odbrani, da sačuva, da spase, da zaštiti..., koga? Odgovor koji
režim želi da čuje je riječ Građani, Srbi, Nacija, Narod, ali izreći to bila bi
laž, podjednako velika kao i režimska matrica zaštite. Jedina istina je da
režim želi da zaštiti samog sebe, isturajući narod kao topovsku hranu, ali ne
izmišljenih neprijatelja, već sopstvenih jurišnika, što, pod ovim i ovakvim
dimnim zavjesama, poput glodara nastavljaju žurno sa proždiranjem ono malo
preostalog „mesa“.
Kriminalna,
korumpirana i nekompetentna oligarhija još uvijek u RS primjenjuje princip “meke”
okupacije; balansiraju na stadijumu ekonomskog progona nepodobnih, njihovog javnog
difamiranja, prostačkog etiketiranja, a da se ne šale i da su vrlo opasni
potvrđuju ponekim ubistvom, te nevjerovatno velikom paletom prijetnji,
pritisaka i ucjena. Primitivizam su uveli kao zvanični jezik komuniciranja, jer
je na taj način najjednostavnije “objasniti” potrebu odbrane od izmišljenih neprijatelja
i sakriti činjenicu da je upravo režim, koji sebe svakodnevno predstavlja ”ugroženim”,
“napadnutim”, u stvari, najbrutalniji napadač i uzurpator.
Riječju,
najveći, najgori i najbekrupulozniji neprijatelj ovog nesretnog komadića zemlje
jeste režim koji ga vodi.
Međutim,
vrlo teško se ta istina probija pored svakodnevnog kombinovanja lažnih
ekonomskih uspjeha i verglanja matrice zaštite protiv izmišljenih neprijatelja,
kojima smo obasuti iz svih vreća režimskih medija, što djeluju po principu
umotvorine koja kaže: “Šta može hladna istina protiv blistavih čari laži”?!
“Laž je rijetko kada skromna. Korov raste bujno”, istina je koja
ponajbolje oslikava društvo u kojem živimo.Međutim, dok
Korov ne naraste do mjere da ga svako/velika većina vidi i “golim okom”, režim
radi svoj zli posao uništenja, kontaminacije svih vitalnih segmenata života,
pustošenja ono malo preostalog neopustošenog.
Režim
to čini preko povjerenika, neznalica/osoba nedoraslih povjerenih im zadataka,
ali doraslih da javne poslove pretvore u lične manufakture, privatizuju ih za
sebe i zbog sebe; sposobnih da beskonačno emituju laži, nesposobnih da shvate istinu.
To
su korisni idioti , lako
prepoznatljivi po tome što na svaku kritiku odgovore etiketom, što na svaku
istinu uzvrate gomilom laži. To su pokretne Fukušime, čija eksplodiranja su
naručena, kad god treba da radioaktivnim otpadom, od kojeg su sastavljeni i
dezinformacijama, uzrokuju mutiranje javnog mnenja. Korisni idioti su ljudski
otpad, koji je, uvijek i u svako doba, dvorska svita kriminalnih oligarhija, njihov
najjači oslonac spreman za svako zlo; motor koji pokreće pohlepa, koja
prevazilazi sve granice razuma, a ne samo dobrog ukusa.
Korisni
idioti su zombiji, živi mrtvaci, uporni neimari kapilarne strukture kriminalne elite,
preciznije klopke u kojoj su svi, osim njih, predviđeni za žrtve.
Korisni idioti su komesari našeg
logora, dežurni redari gulaga, mentalni higijeničari društva, opremljeni za taj
suptilni posao maljevima, čekićima, kliještima, ekserima, bodežima, testerama…;
koji sopstvene nečovječne postupke lako pravdaju transferom sopstvenog zločina,
predstavljajući ih kao lažno počinjena zla meta svojih bolesnih postupaka,
optužujući sve one koji nisu njihovi da čine sve ono što čine oni sami, korisni
idioti.
Korisni
idioti su grupisani u političke, privredne, finansijske…, medijske falange koje
funkcionišu po principu “Velikog brata” i određuju ko šta može, ko šta ne može,
ko je ko i kakav je ko na prostoru gdje vlada “meka” okupacija.
Najbitniji
u tom svijetu glodara su medijski korisni idioti, čiji je zadatak svakodnevna kontaminacija,
konstruisanje naređene “istine”, priprema lomača za neposlušne i njihovo
aktiviranje, kada hulje uvide da je miris sprženog ljudskog mesa neophodan za njihov
opstanak.
Dok
pale “vještice”, medijski korisni idioti će, istovremeno, plakati nad svojom “zlom”
sudbinom koja im je u ruke gurnula te “istorijske” događaje i akte, što ih
moraju teškom mukom i voljom sprovesti ne zbog sebe, već, kako to vole
vjerovati, viših ciljeva.
Ako
pročitate posljednji bijedni uradak novinarskog bastarda Dragana Jerinića (“Nisu
svi novinari”, NN-12.05.), lako, čak prelako, ćete uočiti/spoznati da taj
korisni idiot čak ne zaslužuje da se žigoše tim terminom, već bi za njega
sasvim odgovarajuća karakterologija mogla da se sažme u idiot.
Ali,
BiH je zemlja čuda, RS posebno, pa je moguće i da najobičniji idiot uskoči u
kategoriju korisni idiot.
Šta
je sporno u Jerinićevom tekstu, koji vam od srca preporučujem?
Prije
nego li odgovorim na ovo pitanje, da kažem šta je nesporno: Nesporno je da on
brani čelnika režima, jer mu je dao milione za tu vrstu sluganske usluge;
Nesporno je da ta budala napada, pljuje, blati, laže, izmišlja što god mu padne
na pamet, jer i taj opis poslova ulazi u one milione. Nesporno je i što se
bastard lažno predstavlja kao novinar, ubijeđen da to jeste, jer o tome
svjedoče prelako zarađeni milioni (koje je dobio kroz poklonjenu mu mini
hidroelektranu). Nesporno je i da svako ko očekuje da Jerinić dođe “do mozga”,
ima manje mozga od njega.
Sporno
je to što je Idiot, sa statusom korisnog idiota, pomislio da čak i u ovakvom
društvu može biti zakonodavac.
“Republici
Srpskoj je potreban i zakon o medijima, na kojem već radi tim pravnika koje je
angažovalo Udruženje novinara Republike Srpske (čiji je Jerinić predsjednik,
op.aut.). Uskoro bi Upravni odbor Udruženja mogao imati radnu verziju nacrta
tog zakona, koji bi uputio svim ozbiljnim medijima da daju primjedbe i
prijedloge. Sa tim zakonom biće puno lakše i javnosti prepoznati ko su
profesionalni mediji, a ko je kukolj u toj zajednici”, navodi Idiot sa statusom
korisnog idiota u svojoj paskvili.
Pitanje
je zašto je ovo sporno, ako se već zna sa kakvim idiotom (idiotima) imamo
posla?!
Upravo
zbog toga, jer najava Idiota da pretenduje da postane zakonodavac ukazuje
nedvosmisleno da režim, prestravljen sve većom objektivizacijom ambijenta u
kojem djeluje i koji je nametnuo, odustaje od principa “meke” okupacije i
ubrzano prelazi na jednosmjerni kolosijek hunte, koja će učiniti sve potrebno i
užasno da opstane.
Kako
cezuru već imamo, represiju nad medijima i novinarima imamo, prijetnje
novinarima i medijima imamo, preostao je sljedeći korak - radikalna odmazda
protiv svih koji misle/govore/pišu drugačije. To u svojoj paskvili najavljuje
idiot Jerinić
Od
idiota/korisnih idiota ne možete očekivati da nakon toliko izrečenih laži
konačno spoznaju istinu, ne možete od njih očekivati ni da se odreknu (godinama)
na lažima građenog svijeta, (koji nema čak ni staklene noge), ne možete od njih
očekivati da dignu ruke u vis i uzviknu - predajemo se, od njih možete jedino
očekivati da tim prljavim rukama, vještački produženim/nadograđenim cijevima,
saspu olovo u sve koji budu sa druge strane njihovog vrlog novog svijeta.
Riječju,
režim je na izmaku i spreman je prinijeti žrtve na oltar sopstvene propasti. Koji
su sami izgradili. Sa beskorisnim idiotima poput Jerinića. Džaba ste plaćali,
niste uspjeli okrečiti.
