понедељак, 13. мај 2013.

Korisni idioti iz njihovog sokaka


Piše: Slobodan Vasković

Režim je u permanentnoj odbrani sopstvenog postojanja; matrica zaštite uvijek ista, mijenjaju se jedino neprijatelji: prvo su to bili federalni mediji plus stranci, ali, tvrdi režim, nije išlo „jer smo to raskrinkali“; nakon toga su se zapadnjaci „dosjetili“, pa federalne zamijenili srpskim medijima, ali ni režim nije nespreman, već je to odmah otkrio i javnost obavijestio da su najnoviji neprijatelji pojedini srpski mediji plus stranci. Najnovije režimsko otkriće neprijatelja uslijedilo je čim su neki od medija, koji imaju predznak srpski (nezavisno da li su iz RS ili Srbije) počeli intenzivnije da se bave poslovima ovdašnjeg lidera režima Milorada Dodika.  

Režim je odmah krenuo u „odbranu“, kako oni zovu bjesomučni napad, da bi u korijenu sasjekao pokušaj objektivizacije ambijenta u kojem živimo i predstavio ga kao neprijateljski akt, upotrijebivši tu „iluminaciju“ kao pogonsko gorivo matrice koja ukazuje/svjedoči/nameće da je režim in continuo žrtva, jer čini sve da brani i odbrani, da sačuva, da spase, da zaštiti..., koga? Odgovor koji režim želi da čuje je riječ Građani, Srbi, Nacija, Narod, ali izreći to bila bi laž, podjednako velika kao i režimska matrica zaštite. Jedina istina je da režim želi da zaštiti samog sebe, isturajući narod kao topovsku hranu, ali ne izmišljenih neprijatelja, već sopstvenih jurišnika, što, pod ovim i ovakvim dimnim zavjesama, poput glodara nastavljaju žurno sa proždiranjem ono malo preostalog „mesa“.

Kriminalna, korumpirana i nekompetentna oligarhija još uvijek u RS primjenjuje princip “meke” okupacije; balansiraju na stadijumu ekonomskog progona nepodobnih, njihovog javnog difamiranja, prostačkog etiketiranja, a da se ne šale i da su vrlo opasni potvrđuju ponekim ubistvom, te nevjerovatno velikom paletom prijetnji, pritisaka i ucjena. Primitivizam su uveli kao zvanični jezik komuniciranja, jer je na taj način najjednostavnije “objasniti” potrebu odbrane od izmišljenih neprijatelja i sakriti činjenicu da je upravo režim, koji sebe svakodnevno predstavlja ”ugroženim”, “napadnutim”, u stvari, najbrutalniji napadač i uzurpator.

Riječju, najveći, najgori i najbekrupulozniji neprijatelj ovog nesretnog komadića zemlje jeste režim koji ga vodi.

Međutim, vrlo teško se ta istina probija pored svakodnevnog kombinovanja lažnih ekonomskih uspjeha i verglanja matrice zaštite protiv izmišljenih neprijatelja, kojima smo obasuti iz svih vreća režimskih medija, što djeluju po principu umotvorine koja kaže: “Šta može hladna istina protiv blistavih čari laži”?!   
“Laž je rijetko kada skromna. Korov raste bujno, istina je koja ponajbolje oslikava društvo u kojem živimo.Međutim, dok Korov ne naraste do mjere da ga svako/velika većina vidi i “golim okom”, režim radi svoj zli posao uništenja, kontaminacije svih vitalnih segmenata života, pustošenja ono malo preostalog neopustošenog.
Režim to čini preko povjerenika, neznalica/osoba nedoraslih povjerenih im zadataka, ali doraslih da javne poslove pretvore u lične manufakture, privatizuju ih za sebe i zbog sebe; sposobnih da beskonačno emituju laži, nesposobnih da shvate istinu.

To su korisni idioti , lako prepoznatljivi po tome što na svaku kritiku odgovore etiketom, što na svaku istinu uzvrate gomilom laži. To su pokretne Fukušime, čija eksplodiranja su naručena, kad god treba da radioaktivnim otpadom, od kojeg su sastavljeni i dezinformacijama, uzrokuju mutiranje javnog mnenja. Korisni idioti su ljudski otpad, koji je, uvijek i u svako doba, dvorska svita kriminalnih oligarhija, njihov najjači oslonac spreman za svako zlo; motor koji pokreće pohlepa, koja prevazilazi sve granice razuma, a ne samo dobrog ukusa.

Korisni idioti su zombiji, živi mrtvaci, uporni neimari kapilarne strukture kriminalne elite, preciznije klopke u kojoj su svi, osim njih, predviđeni za žrtve.

Korisni idioti su komesari našeg logora, dežurni redari gulaga, mentalni higijeničari društva, opremljeni za taj suptilni posao maljevima, čekićima, kliještima, ekserima, bodežima, testerama…; koji sopstvene nečovječne postupke lako pravdaju transferom sopstvenog zločina, predstavljajući ih kao lažno počinjena zla meta svojih bolesnih postupaka, optužujući sve one koji nisu njihovi da čine sve ono što čine oni sami, korisni idioti.

Korisni idioti su grupisani u političke, privredne, finansijske…, medijske falange koje funkcionišu po principu “Velikog brata” i određuju ko šta može, ko šta ne može, ko je ko i kakav je ko na prostoru gdje vlada “meka” okupacija.

Najbitniji u tom svijetu glodara su medijski korisni idioti, čiji je zadatak svakodnevna kontaminacija, konstruisanje naređene “istine”, priprema lomača za neposlušne i njihovo aktiviranje, kada hulje uvide da je miris sprženog ljudskog mesa neophodan za njihov opstanak.

Dok pale “vještice”, medijski korisni idioti će, istovremeno, plakati nad svojom “zlom” sudbinom koja im je u ruke gurnula te “istorijske” događaje i akte, što ih moraju teškom mukom i voljom sprovesti ne zbog sebe, već, kako to vole vjerovati, viših ciljeva.

Ako pročitate posljednji bijedni uradak novinarskog bastarda Dragana Jerinića (“Nisu svi novinari”, NN-12.05.), lako, čak prelako, ćete uočiti/spoznati da taj korisni idiot čak ne zaslužuje da se žigoše tim terminom, već bi za njega sasvim odgovarajuća karakterologija mogla da se sažme u idiot.

Ali, BiH je zemlja čuda, RS posebno, pa je moguće i da najobičniji idiot uskoči u kategoriju korisni idiot.

Šta je sporno u Jerinićevom tekstu, koji vam od srca preporučujem?

Prije nego li odgovorim na ovo pitanje, da kažem šta je nesporno: Nesporno je da on brani čelnika režima, jer mu je dao milione za tu vrstu sluganske usluge; Nesporno je da ta budala napada, pljuje, blati, laže, izmišlja što god mu padne na pamet, jer i taj opis poslova ulazi u one milione. Nesporno je i što se bastard lažno predstavlja kao novinar, ubijeđen da to jeste, jer o tome svjedoče prelako zarađeni milioni (koje je dobio kroz poklonjenu mu mini hidroelektranu). Nesporno je i da svako ko očekuje da Jerinić dođe “do mozga”, ima manje mozga od njega.

Sporno je to što je Idiot, sa statusom korisnog idiota, pomislio da čak i u ovakvom društvu može biti zakonodavac.

“Republici Srpskoj je potreban i zakon o medijima, na kojem već radi tim pravnika koje je angažovalo Udruženje novinara Republike Srpske (čiji je Jerinić predsjednik, op.aut.). Uskoro bi Upravni odbor Udruženja mogao imati radnu verziju nacrta tog zakona, koji bi uputio svim ozbiljnim medijima da daju primjedbe i prijedloge. Sa tim zakonom biće puno lakše i javnosti prepoznati ko su profesionalni mediji, a ko je kukolj u toj zajednici”, navodi Idiot sa statusom korisnog idiota u svojoj paskvili.

Pitanje je zašto je ovo sporno, ako se već zna sa kakvim idiotom (idiotima) imamo posla?!

Upravo zbog toga, jer najava Idiota da pretenduje da postane zakonodavac ukazuje nedvosmisleno da režim, prestravljen sve većom objektivizacijom ambijenta u kojem djeluje i koji je nametnuo, odustaje od principa “meke” okupacije i ubrzano prelazi na jednosmjerni kolosijek hunte, koja će učiniti sve potrebno i užasno da opstane.

Kako cezuru već imamo, represiju nad medijima i novinarima imamo, prijetnje novinarima i medijima imamo, preostao je sljedeći korak - radikalna odmazda protiv svih koji misle/govore/pišu drugačije. To u svojoj paskvili najavljuje idiot Jerinić

Od idiota/korisnih idiota ne možete očekivati da nakon toliko izrečenih laži konačno spoznaju istinu, ne možete od njih očekivati ni da se odreknu (godinama) na lažima građenog svijeta, (koji nema čak ni staklene noge), ne možete od njih očekivati da dignu ruke u vis i uzviknu - predajemo se, od njih možete jedino očekivati da tim prljavim rukama, vještački produženim/nadograđenim cijevima, saspu olovo u sve koji budu sa druge strane njihovog vrlog novog svijeta.

Riječju, režim je na izmaku i spreman je prinijeti žrtve na oltar sopstvene propasti. Koji su sami izgradili. Sa beskorisnim idiotima poput Jerinića. Džaba ste plaćali, niste uspjeli okrečiti.