piše: Slobodan Vasković
1.
SDS je, nakon višemjesečne agonije, konačno eruptirao izborom Mirka Šarovića za predsjednika stranke. To je najbolji mogući izbor za tu partiju u ovom trenutku.
2.
Šarović je naslijedio Vukotu Govedaricu, koji je bez milosti tučen neselektivnom vatrom sa svih strana, posebno iz sopstvenih redova; Neuobičajeno, ali, uprkos tome, Govedarica je uspio savladati unutarstranačke protivnike: Njegova podrška Šaroviću, (nesebičan potez, potpuno neuobičajen za bh. političku scenu), bila je ključna za poraz frakcije koja je smatrala da SDS treba servirati na tacni Miloradu Dodiku.
3.
Govedarica, bjesomučno napadan, rušen eksterno, plus maksimalno interno, nije ni imao priliku politički djelovati, sem u fragmentima, ali se pokazao kao vrstan operativac i te njegove spososbnosti, dodatno razvijene u protekle dvije i po godine, mogu itekako poslužiti za oporavak stranke, teško podijeljene, sve do nivoa ličnih omraza.
4.
Milan Miličević, koji je izgubio bitku sa Šarovićem, teško se može dovesti u poziciju svjesnog lidera prododikovske struje unutar SDS-a, ali jeste činjenica da je iza njega, jednim dijelom, stajala ta frakcija. Što ni dalje Miličevića ne čini manje vrijednim, a riječ je, bez sumnje, o kredibilnom političaru, koji se dokazao pobjedama nad SNSD-ovim kerberima Draganom Bogdanićem i Željkom Cvijanović.
5.
Miličević ostaje i dalje snažna figura unutar SDS-a i bila bi prava šteta po tu stranku da ga izgubi. Što nikako nije slučaj sa dijelom onih koji su smatrali da će kroz Miličevića moći artikulisati svoje lične interese, potpuno suprotstavljene stranačkim.
6.
Najveći gubitnik u trci za predsjednika SDS-a je Milorad Dodik, što je dosad neviđeni paradoks na političkoj sceni BiH/RS, jer je Dodik predsjednik SNSD-a, najjače stranke u zemlji.
7.
Dodik je htio SDS pod svojom kontrolom, kao satelit kojim će upravljati; Nikako da bi sa njima pravio koaliciju na nivou BiH, već da bi spriječio bilo kakvo formiranje vlasti na zajedničkom nivou i urušio već postojeći sistem.
8.
To je ključni Dodikov cilj; Neusvajanje ANP-a je samo jedan od povoda; Da on ne postoji, našli bi se neki drugi - cilj je samo jedan, dokazati nefunkcionalnost BiH i u načelu i u detalju!
9.
Njegovi razlozi su opštepoznati, mogu se opisati u jednoj riječi - razdruživanje, koja u sebi nosi izuzetno otrovne namjere/posljedice!
10.
Poroznost SDS-ovog kluba poslanika u Narodnoj skupštini Dodiku ne znači ništa; Problem mu je neporoznost bloka SDS-PDP u parlamentu BiH, koji je on mislio riješiti osvajačkim pohodom na SDS!
11.
Dodik je, kao i obično, igrao oštro, koristeći sva sredstva, mahom nedozvoljena, i izgubio od Šarovića.
12.
Interesantno je da je Šarović poslednji SDS-ov prvak koji je u direktnom izbornom duelu savladao Dodika - bilo je to 2002. godine u trci za člana Predsjedništva BiH; Gotovo sedamnaest godina kasnije, Šarović je morao da pobijedi Dodika u sopstvenoj stranci - SDS-u i uspio je u tome, čemu se Dodik nije nadao, čvrsto vjerujući u drugačiji ishod.
13.
Dodik je doživio težak poraz, koji otvara niz loših varijanti za njegov antipolitički nastup i nenarodne ciljeve; Uz to, više ne može prikrivati brojne probleme u SNSD-u isticanjem onih u SDS-u.
14.
U SDS-u jesu izabrali predsjednika, dok su svi ostali problemi ostali. Šarović će morati da vrši asanaciju (sa akcentom na sopstvenu avliju) ukoliko ne želi da se nađe u poziciji Govedarice, s tim što je njemu lakše da to čini od svog prethodnika.
15.
Kako god, nakon izbora Šarovića mnogo toga će se promijeniti na političkoj sceni i BiH i RS, a Dodik je, nakon dužeg vremena, dobio snažnog političkog protivnika, koji ga je dva puta, dosad, pobijedio.
16.
Dodik je surovi ultrapragmatik, nemilosrdan, hazarder i velemajstor haosa, u kojem najbolje funkcioniše.
17.
Šarović je surovi ultrapragmatik, nemilosrdan i prepoznatljiv po hladnokrvnosti, proistekloj iz lične spoznaje da “tiha voda” uvijek “brijeg izroni”.
18.
Sudar Dodika i Šarovića biće brutalan i bez milosti!
