piše: Slobodan Vasković
1.
NATO je aktivirao MAP, što je odlična vijest za BiH, bar one koji teže evroatlanskim integracijama.
2.
Istovremeno, to je snažan udarac jačanju uticaja Rusije u BiH, koje je poslednjih godina poprimilo galopirajući karakter.
3.
Aktivacijom MAP-a (iako nisu ispunjeni svi uslovi za taj čin), NATO, predvođen SAD-om, jasno pokazuje da je BiH zona zapadnog uticaja i da se to neće promijeniti, bez obzira na upliv Rusije, koji se ne ogleda samo kroz snažno djelovanje te zemlje u RS, već i u Federaciji BiH.
4.
Najistaknutiji proruski lider u BiH je, bez dileme, Milorad Dodik, čija se politika, nakon aktivacije MAP-a, našla između Čekića i Nakovnja - sa jedne strane NATO-integracije su neminovnost; Sa druge, Rusija očekuje bezrezervan otpor na tom planu.
5.
Ispaljivanje spinova o “vojnoj neutralnosti” je samo ispaljivanje spinova i ništa više od toga; Svako ozbiljnije suprotstavljanje integracijama povući će izuzetno negativne konsekvence po onog ko stoji iza opstrukcija.
Aktivacija MAP-a dokaz je da prostora za bilo kakvo, najblaže rečeno, političko eksperimentisanje više nema.
6.
Milorad Dodik, njegova politika, tako su se našli na vrlo vrlo tankom ledu, što nikako ne može prikriti njegovo sakrivanje iza zastave RS, koju koristi kao nevrijednu krpu da bi, u određenim situacijama, pobjegao od odgovornosti i prikrio sopstvenu nemoć da na nivou BiH suvereno gospodari kao što je to činio/čini proteklih dvanaest godina u Republici Srpskoj.
7.
Dodik čak ni tu nije dosljedan, pa u jednom jedinom danu neće da sjedi na sastanku sa članovima Savjeta za implementaciju mira u BiH “jer nema zastave RS u sali”, da bi, par časova nakon toga, sjedio pod zastavom BiH (bez zastave RS) sa Metju Palmerom, zamjenikom pomoćnika američkog državnog sekretara, Morin Kormak, ambasadorkom SAD u BiH i drugim predstavnicima administracije te zemlje.
8.
Principijelnost Dodiku nikada nije bila jača strana, pa i ne čudi njegovo prilično jadno ponašanje po pitanju zastave RS!
Još manje čude njegovi javno iskazani Strahovi!
Još manje čude njegovi javno iskazani Strahovi!
9.
Dodik je predsjedavajući Predsjedništva BiH, kao srpski član tog tijela izabran u RS, tako da sama ta činjenica svjedoči da diskriminacije nema, a “pitanje zastave” je politikantstvo, konfekcijski populizam i neodgovornost, što je lično Dodik potvrdio svojim već opisanim nipodaštavajućim odnosom spram iste te zastave!
10.
Njegove igre sa zastavom, po principu “sad je vidim, sad je ne vidim”, nikakav su odgovor na “tanak led” na kojem mu se politika nalazi, a kako će da na njemu “kliže” pokazaće se vrlo brzo; S tim da to klizanje, kakvo god bilo, neće biti nimalo bezbolno po njega. Ali ni po one koje predstavlja.
11.
Dok Dodik u Sarajevu pokušava da se snađe, DNS nikako da sam sebe nađe, toliko su izgubljeni u vremenu i prostoru.
12.
Već je postalo tradicionalno da DNS glasa protiv svojih kandidata, što je dosad neviđeno samoponižavanje u Narodnoj skupštini RS. I javno, sramno, ponižavanje sopstvenih članova predloženih za određene pozicije.
U DNS-u su strahovi, to je sad evidentno, dominantni i politiku te stranke, kakva god ona bila, potpuno su sasuli, a krhotine izgurali na marginu!
