piše:
Slobodan Vasković
Standardni
protokol. Hodam ulicom, relativno brzo, ne zastajkujem; a onda iz neke bašte
čujem krik: “Izdajice”.
Zastanem,
osvrnem se, krik se pojača: “Izdajice srpskog roda”! “Jebem li ti majku”! “Razvalićemo
te”!
Interesantno,
uvijek izgledaju isto ti “Srbi” - pred njima nesrpsko pivo, u njima već desetak; izbijaju čepovi kroz staklasti
pogled, vrište i u neradne i u radne
dane i radno vrijeme; besposleni, bezidejni, otrovani sopstvenom nebitnošću. Pokušavaju
da mrze, a ni to ne znaju uraditi čestito. Mrzi pivo u njima, ljuta rakija, jad
koji žive. To je niži sloj.
Viši "srpski" sloj, koji mi se obraća kao i onaj niži, izgleda zanimljivije: kratki vratovi, frizura "a la" Škrbić, kajla oko glave, ništa u glavi. Loši imitatori gangstera iz Holivudske Ž produkcije.
Dobacuju
i prijete meni kako bi olakšali sebi muku.
Dan
je gluv, već sam objavio tekst, mogao bih razmisliti o sebi, zapitati se šta
sam to izdao? Dirlijine tri vile i bazen u Bakincima, i onu na Dedinju, i onu
na Kipru i milijardu na računu, njegov privatni autoput; Škrbićeve dvije kuće,
dva stana i penthaus u Banjaluci, stanove i vile u Srbiji i Francuskoj; Čađinu
kućerinu i glanc novi Q5; Radmanovićeve stančuge, Grand trejd, autoput,
Čemerno, zgradu Vlade RS, Poslovnu zgradu “Integre”, Kalderu, Balkan Investment
Banku, Birač, loše kreditne plasmane IRB-a, Integral, Niskogradnju, GP Krajinu,
eskro račun koji zvrji prazan, propale Rafinerije u Brodu i Modriči,
nepostojeće bušotine nafte, postojeće gigantske bušotine u budžetu, Šume bez
šume, BEWO, zemljište Poljoprivredne škole, Autoprevoz, Igokeu…
Koga
sam ja to izdao? Dirliju, Mileta Radišića, Škrbića, Budu Stankovića, Slobu, Ćubića,
Borka, Navickasa, narko dilere u policijskim uniformama, batinaša Vladiku Grigorija,
korumpirane sudije i tužioce, Lepira, Tegeltiju, Selmana, Čedu Savića, Gorana
Dodika, Stanislava, Ranku Mišić sa đemom u ustima, Ćurguza sa tri đema u
žvalama, nikom bitnu Željku Cvijanović, budućeg zaštićenog svjedoka Džombića, Gavranovića,
Dragoljuba Davidovića, Prodanoviće koji autima gaze svjedoke svojih nedjela, Kraljevića…
Tačno
je. Sve sam ih izdao. I opet ću. Džaba dobacujete, vičete, urlate. Džaba se
nervirate.
To
što pijete nije džaba. I crta je novac.
Sada
je red da se zapitam ima li iko da ga Ja izdao nisam?
Ima.
Milan Vukelić; za četiri dana, 06.11., biće šest godina kako je raznesen u
paramparčad ispred dvije zgrade MUP-a RS. Nalogodavci i izvršioci monstruoznog
ubistva nikada nisu otkriveni, iako je Gojko Vasić, direktor policije, izjavio
da zna da ga je “ubila građevinska mafija”.
Prije
nego što je likvidiran, Vukelić je izdao rekonstrukciju Parka Petar Kočić, obnovu
Trga Krajine, izmišljene stijene na trasi kolektora, Čedu Savića, Dragog
Miloševića i Mileta Šušljika, koji su ga u zgradi MUP-a maltretirali i prijetili
njemu i njegovoj porodici; Dragoljuba Davidovića, BEWO, ZIBL, gradsku
administraciju Banjaluke…
Vasić
za šest godina nije saznao KO ga je likvidirao iz redova građevinske mafije,
nije razotkrio nijednog člana te strukture, premda, kako sam reče, zna da
postoje i da ubijaju. Nije otkrio ništa i nikoga. A da li je prikrio, kako ne
bi izdao?!
Nisam
izdao ni Nikolu Đurovića i njegovu porodicu, roditelje Darka i Aleksandru.
Nikola
Đurović nije izdao nikoga. Poštovao je zakon, red, svjetlosne signale. Krenuo
na zeleno u raskrsnicu kod Rakovačkih bara. A onda se u njega F1-brzinom
zakucao audi. I ubio ga.
Presuđen
je Nenad Radinković. Porodica Đurović vjeruje da je poturen kao vozač i tvrde
da je nevin. Ja vjerujem njima i brojnim dokazima koji direktno i indirektno
ukazuju na to da Radinković nije vozio, već da je u audiju sjedio na zadnjem
desnom sjedištu. Hematom od dvadeset centimetara na njegovom desnom bedru, uočen
nakon sudara, to potvrđuje.
Interesantno,
Radinković je “pao” u Francuskoj na švercu oružjem. Koje je pronađeno u nekoj
pariškoj garaži. I gdje je on pozvan da vidi auto koji je namjeravao kupiti.
Kada je uhvatio za kvaku, žandarmi su uhvatili njega. I auto pun oružja. Još je
interesantnije da Radinković, prije hvatanja, u Francusku nije otišao tim niti
bilo kakvim drugim autom. Odletio je avionom iz Zagreba. Po auto, koje je
namjeravao prodati u RS.
Djeluje
mi da mu je smješteno, kako ne bi izdao. A vama?
Pitam
se da li će Radinković izaći živ iz francuskog zatvora? Ili pasti kao žrtva
obračuna zatvorenika? Kako ne bi izdao.
Đurovićevi
roditelji ne odustaju od namjere da dokažu Radinkovićevu nevinost i pronađu
onog ko je zaista te noći vozio audi-ubicu. Podnijeli su krivičnu prijavu MUP-u
RS i Tužilaštvu BiH (10.10.2013.) protiv bivšeg ministra policije Stanislava
Čađe, Mladena Marića, načelnika CJB Banjaluka, i policajaca Marinka Gajanovića i
Zdravka Ribića zbog toga što su, kako se
u dokumentu tvrdi, pokušali da zataškaju važne dokaze u vezi sa nesrećom
u kojoj je ubijen Nikola Đurović.
Nisam
izdao ni Željka Vulića, kojem su, mimo svih zakona, oteli prilazni put
imanju/kući. I pretukli ga, zajedno sa sinovima, brutalno, pred kamerama. Da bi
javno pokazali kako prolaze oni koji izdaju Dirliju, Radišića, Grand trejd,
gradsku administraciju, Srebrenku, Gavranovića i Davidovića, “Srbe”…
Kamo
dalje rođače?
Hoćete
li i dalje kao kakve strine sjediti po baštama, ispijati pivare i sopstvene
strahove prikrivati vrišteći “Izdajniče”, psujući mi staru majku, uprazno
prijeteći mom fizikusu? Ili ćete sa riječi preći na djela, pa me polomiti kao
Vulića, zgaziti kao Đurovića, raznijeti eksplozivom kao Vukelića?! Gojko Vasić
je još uvijek direktor policije, ne trebate brinuti za posledice.
Šta
god učinili, zakasnili ste. Oni u čije ime urlate su gotovi.
Može
tura na moj račun?
