piše:
Slobodan Vasković
Aleksandar
Tijanić (“mali novinar rastrzan željom da preživi i manjkom hrabrosti da bude
kukavica", kako je sam sebe definisao) otišao je zauvijek, nakon čega je
uslijedila standardna posthumna procedura, uobičajena kada Ovaj Svijet napusti ljudski
brend: svi se prisjećaju susreta/razgovora/rasprava sa njim; oni koji su ga do
juče nabijali na kolac, sada ga glorifikuju kao jedinu istinsku novinarsku
veličinu; njegovi tekstovi preplavili su sve medije u regionu; net je zagušen
njima; na marginama omaža regionalnih gabarita, miševi se “obračunavaju” sa
sjenima pokojnika, pridajući sebi na značaju, koji niko ne vidi. Čak ni oni
sami.
Ništa
novo, niti neuobičajeno. Tijanić se i mrtav odlično prodaje, trajaće to još
neko vrijeme, a onda - život ide dalje. Ne staje vojska zbog jednog vojnika.
Nezavisne
novine, za koje je Tijanić svojevremeno pisao, objavljuju ponovo njegove
odabrane kolumne. Jedna od njih je sa naslovom “Optužujem gavrane nad zemljom Srbijom”, objavljena u NN 16. februara 2000. godine; u vrijeme kada je Tijanić
teško kritikovao režim Slobodana Miloševića. Sa pristojne udaljenosti od zemlje
Srbije.
Bio
je tada u zemlji Republici Srpskoj, gdje je, u to vrijeme, vladao Milorad
Dodik, sa pozicije premijera. Dodik se tada deklarisao protiv Miloševića,
optužujući ga za tiraniju, progone, pljačku i uništenje sopstvenog naroda…
Svako iz Srbije ko se slagao sa takvim pristupom bio je dobrodošao u Republiku
Srpsku. I Tijanić, naravno.
Gotovo
14 godina nakon tog vremena/teksta - “Optužujem gavrane nad zemljom Srbijom”,
ni Tijanić ni Milošević više nisu među živima; nad Srbijom više ne lete Crni
gavranovi, bar ne u mjeri u kojoj ih je bilo u protekloj deceniji i nešto, ali
njihova jata nisu nestala - promijenili su stanište i sada se nebo nad
Republikom Srpskom crni od njih; Republikom Srpskom kojom gospodari Dodik.
Tijanićev
tekst iz 2000. godine je slika ne samo tadašnjeg Miloševićevog režima, već svih
autokratskih društava; univerzalni obrazac njihovog djelovanja, koji je danas u
potpunosti primijenjen u Republici Srpskoj.
“Zato optužujem sve
vas gavrane nad zemljom Republikom
Srpskom (Srbijom), da namjerno raspršujete strah sa vrha, dirigujete
haosom, ukidate pravni sistem, davite medije, javno linčujete ljude,
razarate svaku moralnu normu, tradiciju i pismenost, unapređujete praznovjerje,
slavite vračeve, nadriljekare i vidovnjake, prevodite propagandu u teror i
pripremate Bartolomejsku noć. Čak i ako ne proizvodite zlo, vi ga koristite -
jer mu se, kao država, niste suprotstavili.
U takvim državama
sve postaje razbojništvo, a svi građani postaju taoci. To je razlog što ne mogu
a da ne zaključim kako je ovakva Republika
Srpska (Srbija) i ovakva srpska sudbina proizvod planske akcije dvadeset
porodica, tri stranke, dvije banke i jedne televizije protiv sopstvenog naroda.
Sve zbog pokušaja da se ovaj režim prevede u vječito stanje. Zato većinu Srba
proglašavate izdajnicima, zatim izabrane izdajnike unapređujete u teroriste a
njih bez suđenja, u ubice, jatake ubica ili špijune. Eto, zbog toga su vam
potrebne periodične drame, tragični slučajevi opomene izbjeglima od dresure,
atmosfera sveopšte nesigurnosti, ksenofobije, vladavina dekretima i gigantski
planovi o preuređenju svijeta dok Srbi grcaju u bijedi”.
Tijanić
je zauvijek otišao, Crni gavranovi su ostali. Sletili su i na komemoraciju
povodom njegove smrti.
Imali
smo priliku u prvom redu vidjeti Milorada Dodika, šefa “planske akcije dvadeset porodica, tri stranke, dvije banke i jedne
televizije protiv sopstvenog naroda”, kako sjedi pored Aleksandra Vučića,
čovjeka koji je sebi kao životni cilj postavio potpuno rastjerivanje crnih
gavranova.
Crni
gavran u ulozi malog miša koji moli i poltroniše Velikom Ptičaru. Na komemoraciji
Novinaru.
Groteska
za Kraj.
