piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik iz Rusije nije
donio ništa. Po povratku nije, tradicionalno, održao veliki press sa kojeg bi publikum obradovao
radosnim vijestima o milijardama ruskih ulaganja. Koja samo što nisu.
Ovaj
put ništa. Čak ni lažna obećanja. Potemkin nije imao vremena za njega, nisu se
sreli. Nikad hladnije i beznadežnije Подмосковные вечера.
Umjesto pobjedničkog pressa, održana je sjednica Glavnog
odbora SNSD-a, nakon koje nas je Dodik izvijestio da Drago Kalabić ostaje važan
član te stranke, ma gdje kafu pio. Daleko je SNSD dogurao čim Dodik mora da se
ulizuje Kalabiću. Do ruba.
Dodik nas je nevoljko
obavijestio da je „SDS-ova politika izdaja nacionalnih interesa“.
"Njihova
politika je izdaja, zato što SDS osporava institucije u Republici Srpskoj i
time čini nepovjerenje prema institucijama", rekao je Dodik.
Koja
iluminacija, jer je par dana prije najnovijeg proviđenja objavljeno “istraživanje”
javnog mnenja koje je otvorena ponuda SDS-u na kolaboraciju sa SNSD-om.
Prema tom istraživanju SNSD i SDS
bilježe rast (SDS značajniji), Dodik je neprikosnoven, PDP pada (da bi se ovo
utvrdilo nije potrebno nikakvo istraživanje), Čavića nigdje (poruka: priča o
kriminalu ne pije vode), Bosić lošije stoji čak i od Tadića koji ne stoji
nikako; Sve u svemu, poruka SNSD-ovog istraživanja glasi: Hajte dečki iz SDS-a
da idemo zajedno na izbore, Dodik će biti predsjednik, vi dajte člana Predsjedništva
i miran Vrbas, jer Bosna ne teče ovdje.
Plasirane
poruke naručenog istraživanja su posledica ogromnog straha SNSD-ovaca od
gubitka vlasti. Koje smatraju izvjesnijim mnogo više nego što i opozicija ima
vjere u takav rasplet.
Vratimo
se “veleizdajničkim procesima”. Dodik tvrdi da je SDS-ova politika izdaja zato što
ta stranka “osporava institucije u Republici Srpskoj”. Koje institucije? Zar
institucije RS uopšte postoje?
Istina,
postoji čitav niz subjekata što služe kao logistika za privatne poslove
Dodikove i još desetak familija, koji se, iz nekog razloga, nazivaju
institucije RS. Što je potpuno pogrešno. Nema tu “I” od institucija, ali
itekako ima organizovanog kriminala, korupcije, nepotizma; iz tih ljuštura
izvučena je svaka zakonitost, a u njima caruje bezakonje.
Ipak,
nije baš da Dodik potpuno griješi kada optužuje SDS za izdaju nacionalnih
interesa. Oni to zaista jesu učinili - onog trenutka kada su napravili
koaliciju sa njim, Platformu o zajedničkom djelovanju, koju je Dodik maksimalno
iskoristio da završi ranije započeti posao pretvaranja institucija RS u “institucije”.
I iz njih sastruže i zadnje ostatke bilo kakve vrijednosti, kontaminirajući ih
stopostotno.
Dodik
je srpska Fukušima i ukoliko on politički preživi sledeće izbore, Republika
Srpska neće.
Shvatili
su to konačno i u SDS-u. Bar neki, jer u toj stranci je oko Bosića mini -
Černobil, najbliže okruženje koje mu ne dozvoljava da proviri iz šifonjera, u
koji su ga zatvorili kako bi sačuvali svoje stečene pozicije, za čije
obavljanje nemaju kapacitet. Sačuvajmo šifonjer, ostalo može i da izgori,
maksima je po kojoj djeluju Bosićevi nesposobni saradnici, panično i mahnito
zabijajući nove čavle u taj kovčeg.
Bosić
je ovih dana ("Ako je teza lidera SNSD-a Milorada Dodika da je SDS
izdajnik zato što napada loš rad institucija Republike Srpske, to je samo dokaz
da SNSD sve državne funkcije posmatra kao svoje privatno i stranačko
vlasništvo"), ponovo promolio nos iz šifonjera. Najavljuje konačni
izlazak. Izvan svake razumne sumnje je da će njegovo okruženje učiniti sve da ga
vrati natrag. I pokušati da još jače zamandali vrata.
U
Bosićevom najbližem okruženju, njihovoj agorafobiji, opskurnosti, plitkosti,
poltronizmu i nekapaciranosti, najveća je šansa njegovih protivnika. Savlada li
Bosić uskoro sopstveno okruženje, ima razloga za velika očekivanja. Dozvoli li
sebi da i dalje bude talac ulizica, mediokriteta, lijenština i nesposobnjakovića,
kojima je najveći domet da ga lajanjem na zvijezde navodno ukivaju u njih,
politička deponija je njegova iduća destinacija.
U
SNSD-u nema šifonjera, ali ima Babuški, kojima je, takođe, jasno da ukoliko
Dodik sledeće izbore politički preživi, Republika Srpska neće preživjeti još
jedan njegov mandat.
Pod
stavkom “Republika Srpska” ti ne vode entitet, već sebe i svoje pozicije. Oni
već dugo lagano krune Dodika. Strpljenje im je ideja vodilja.
Najveća
Babuška je Nebojša Radmanović, koji bi nakon sledećih izbora trebao u penziju.
Što mu ne pada na pamet. Previše i prebrzo je mnogo toga, zajedno sa familijom,
stekao da bi mogao sebi dozvoliti mirne penzionerske dane. Pozicija
predsjednika RS čini mu se idealnom. Za razliku od Dodikove (uzaludne i promašene)
okrenutosti Istoku, Radmanović, osoba bez skrupula, istrajno gleda na Zapad,
odakle očekuje podršku za ispunjenje svojih ambicija. Svjestan da se tamo formiraju
uragani, koji će uskoro zadesiti ove prostore.
U
drugoj je Igor Radojičić, tviter (lažni) revolucionar i ovaploćena politička
kukavica, čije su ambicije ravne njegovim strahovima. Što će reći da su ogromne.
Uporno se igra “raskolnika” po principu “lagano korak naprijed, brzo pet koraka
nazad”, čekajući “signale” iz Radmanovićevog šifonjera. I mjerkajući u kolikoj
mjeri Dodikovi pretorijanci čvrsto drže obruč oko njih dvojice. A obruč je sve
tanji i tanji.
Što
je u svojoj kukli uočio i Nikola Špirić, politički izdajnik po ubjeđenju i opredjeljenju.
Špirić je formirao ličnu tajkunsku liniju (Nedeljko Kesić, Mladen Milanović
Kaja) sa kojom istrajno radi na svom opstanku i Dodikovom političkom nestanku.
Radmanović,
Špirić i Radojičić učiniće sve da u narednih šest mjeseci onemoguće bilo kakvu
Dodikovu kandidaturu na idućim izborima i izdejstvuju njegovo demisioniranje.
U
suprotnom, moraće se, zajedno sa njim, suočiti sa bijesom onih koje je pojela njihova
kriminalna revolucija. Uprkos strahu koji imaju od Dodika, Babuške neće
dozvoliti sebi da u onome što slijedi ostanu tek čunjevi. Na koje nevjerovatno
liče.
