Krajišnik: „Ne znam zašto je doček organizovan. Ja sam ipak ratni zločinac“!

Piše: Slobodan Vasković

„Kao da sam došao sa onog svijeta“, rekao je za RTRS Momčilo Krajišnik po slijetanju na banjalučki aerodrom.

Pogriješio je. Došao je na onaj svijet i to ravno u pakao. Čijem je formiranju itekako lično doprinio.

Nikom iz političkog života RS nije stalo do Momčila Krajišnika lično; Krajišnika koji se upravo vratio iz zatvora u Londonu nakon što je izdržao dvije trećine od 20 godina kazne, na koliko ga je Haški tribunal presudio za ratne zločine počinjene na teritoriji BiH.

Haški tribunal je vrlo vrlo loš sud, njegov rad obilježilo je niz skandala, postupaka koji imaju veze sa svim i svačim osim sa pravom i pravdom; Haški tribunal presudio je gotovo sve optuženike srpske nacionalnosti na drakonske kazne i oslobodio gotovo sve optuženike hrvatske i bošnjačke nacionalnosti odgovornosti za ratne zločine; taj i takav Haški tribunal sve poratne vlasti RS su priznavale i priznaju, intenzivno su sarađivale sa njim i još prije nekoliko godina ispunile sve obaveze prema njemu. A te obaveze podrazumijevale su i hapšenje lica srpske nacionalnosti po potjernicama Haškog tribunala.

Istovremeno, te iste (sve) vlasti decenijama tvrde da je Haški tribunal „antisrpski sud, ustanovljen da bi Srbe kao narod satanizovao; sud koji podržava stereotip da su Srbi isključivo loši momci, politički sud...“!

Ako je tako, zašto su sarađivali sa njim?

„Viša sila“, uvijek glasi odgovor. I zaista, sila Boga ne moli, saradnja je morala biti intenzivna i, pokazalo se, i uspješna. Jer, nema tog političara iz RS koji nije bar jednom rekao “Mi smo svoje obaveze prema Tribunalu ispunili u potpunosti. I tačka“.

Ok; sarađivati se moralo zbog „više sile“, ali niko nije vlastima RS branio da maksimalno pomognu odbranu optuženih za ratne zločine-finansijski, brigom o njihovim porodicama, dokumentacijom, svjedočenjima...

Sve vlasti gotovo da nisu ništa učinile po tom pitanju; sve vlasti vrlo vrlo vrlo malo su pomogle odbrane optuženih, dejstvovale su jedino kada su morale, za razliku od Hrvatske i Srbije, kao i Federacije BiH.

Svim vlastima RS do Haških optuženika bilo je stalo koliko i do „lanjskog snijega“ i sve i jedan predstavnik vlasti, bez obzira na boju dresa, kliknuo je po nekoliko puta „Odgovorni za ratne zločine trebaju biti procesuirani i kažnjeni“!

Nerijetko smo imali priliku pročitati kako je srpski optuženik Taj i Taj, hrvatskom/bošnjačkom optuženiku Tom i Tom, „donosio kafu, namještao krevet, čistio ćeliju“, a zauzvrat bi dobio novac za cigarete ili dopunu za telefon.

Sve to, uz kafu i u čistim kancelarijama, čitali su i srpski političari i nije im palo na pamet da se uhvate za svoj džep, za budžet (u nekom značajnijem obimu) i pomognu optuženicima srpske nacionalnosti da izbjegnu zatvorska poniženja.

Danas nam, nakon što je Krajišnik odrobijao 13,5 godina, objašnjavaju zašto je on nevin! Da ti pamet stane, pa što to ne objasniste u Hagu?

Broj onih koji su učinili sve da izbjegnu svjedočenja u korist odbrane optuženih je ogroman! Takvih je desetine i desetine.

I takvi su bili i prema Momčilu Krajišniku, kojeg danas dočekuju kao olimpijskog šampiona na 100, 200, i štafeti 4x100 (s tim što je on sve sam istrčao), iz Londona. Uz direktan prenos.

Vladin avion, vladin helikopter, vladin aerodrom, SDS-ove Pale, promenada, hiljade na ulici... stigao je čovjek koji je odrobijao kaznu za ratne zločine! Dočekali su ga i sve mu podastrli oni koji nisu ništa učinili da on ne bude presuđen, premda svi uzvikuju kako je „ležao nevin“.

Niko ne pominje 97., niko ne pominje Smrtiće, niko ne pominje optužbe da je Krajišnik nakon Dejtona prvi iselio svoju porodicu iz Sarajeva, niko ne pominje kriminal, naftu, nepotizam, Krajišnikovo insistiranje na nesposobnjakovićima i lopovima u vlasti... Disonantni tonovi gotovo da ne postoje. O Krajišniku i oni koji su ga udaljili iz SDS-a i oni koji su ga uvijek slavili i oni koji su ga pritvorili u hotelu Bosna, govore sve najbolje. Kao da je umro.

Jedno s drugim ne ide. Šizofreno je. Haotično je. Nepojmljivo je.

Šta bi sa „višom silom“, sa kojom treba živjeti i kada prođe mamurluk, nakon „proslave“?

Reći ćete da ste se šalili? Podvićete rep i kičmu pred Strancima i izvinjavati se, kao prebijeni kučići? Pozivati se na Hrvatsku, na Federaciju?

Pa da li Vama Hrvatska i Federacija diktiraju politiku ili ste autonomni u tome?

Što se ne ugledaste na Srbiju, gdje, nedavno, niko nije dočekao Jovicu Stanišića, a oslobođen je?

„Znaš, Stanišić se mnogim zamjerio“!

A Krajišnik nije?

„Pa jeste i on, ali dočekali bi ga Oni“?

Koji Oni?

„Pa Vlada“?

Pa zar to nije naša vlada?

„Pa jeste, ali Dodik bi to iskoristio...“?!

Pa zar on nije i Vaš predsjednik?

„Pa i Dodik je dočekao Biljanu, iako je ratni zločinac. Nismo mogli drugačije“.

Kako je Plavšićeva ratni zločinac, a Krajišnik nije. Isti sud ih je sudio?

„Pa...“...

Ne vrijedi dalje razgovarati. Čemu?

Zvanični Beograd odlučio je da završi sa ratom i okrene se Srbiji i Srbima i građanima Srbije, budućnosti. U ormarima nema više kostura. Zato je Stanišić došao sam. Završio svoje u Hagu i otišo kući. Kao i general Ojdanić.

Ovdje svi sve čine da se rat nastavi.

Zato su i priredili doček. Ne Krajišniku, već sebi. Krajišnik je, po slijetanju pokazao, da mu do dočeka nije bilo. Džaba. On je povod, da bi oni slavili sebe. Pokazali se narodu, istakli da su odlučni da rat ovdje nikada ne završi...

Zato danas pucaju Krajišnikom. I to iz svih oruđa i oružja. Raketiraju nas njim gdje stignu. Neselektivno. Bez milosti.

Zašto? Da bi se pokazali ravnopravni drugim narodima koji su, takođe, svoje „heroje“ dočekivali?

Taman posla. Jedino im je bitan njihov mali lični politički interes.

„Ali narod bi nam zamjerio“!

Ispade da ih je narod natjerao na sve ovo?! Kako ih ne natjera da ne kradu, da ne lažu, da ne prodaju u bescijenje narodno?

Briga njih za narod! Da im je do naroda niko od njih ne bi dočekao Krajišnika. Ostavili bi ga na miru; i njega i porodicu mu.

Da im je do naroda, raskinuli bi zauvijek sa ratom i tom pričom; ne bi „slavili“ presuđene, ne bi ih trošili još jednom; da im je do naroda niko od njih ne bi bio na Palama, niti bi Krajišnik vidio vladin avion i helikopter, sem na TV, niti bi bio u direktnom prenosu!

Dočekali su Krajišnika. A nemaju pojma šta će sa njim. Još manje šta će sa narodom.

„Ne znam zašto je doček organizovan. Ja sam ipak ratni zločinac. I moram u revizionom postupku dokazati istinu“, rekao je za RTRS Krajišnik na banjalučkom aerodromu, eksplicitno pokazjući da je „dočekan“ bez njegove volje.

I takav kakav jeste pokazao je da ima više razuma od svih onih političara koji su ga „dočekali“ i koji RS „vode“.

Dosje Jerinić (2): Dobit firme „Info 5“ za pet godina povećana 1745,5 puta ili 174.554 posto; samo od opštine Teslić inkasirao 126.360 KM za tri godine

Piše: Slobodan Vasković

Firma ima 4 uposlena radnika, (nije baš kao „Grand trade“ Mileta Radišića koji sa istim brojem zaposlenih pravi objekat od 250 miliona), ali sasvim solidno posluje.

Prije nego li krenemo o poslovanju, ona 4 radnika godišnje naplaćuju 84.600 (za 2012. godinu). To je bruto iznos, a mjesečno je to 7050 KM bruto za 4 radnika, što znači da je po radniku 1762,5 KM (opet bruto), a neto plata je oko 1000 KM.

Realno je da direktorica firme ima oko 2000 KM, pa ona tri radnika podijele ostatak od 2000, te svaki dobije neto 666,666 KM.

Riječ je o firmi „Info 5“ d.o.o. Banjaluka, čiji su vlasnici Dragan Jerinić i njegova supruga Brankica Tejić-Jerinić, koja je, ujedno, i direktorica firme.

Firma je osnovana januara 2008. godine, a pregled njenog poslovanja u proteklih pet godina (2008.-2013.) zorno pokazuje rast priliva firme: 2008 godine, kada je osnovana, ostvarila je ukupan prihod od 176.593 KM, a zarada/dobit Jerinićevih na kraju te godine iznosila je čiste 42 KM (četrdesetdvije marke). Iduća godina nije im bila dobra, jer su poslovali sa gubitkom, da bi 2010. godine neto dobit iznosila 1.264 KM, dok su na kraju 2011. zaradili 4.053 KM.

Do prave eksplozije zarade/dobiti Jerinićevih dolazi 2012. godine. Tada je „Info 5“ praktično uduplao prihod - sa 209.179 KM (koliko je on iznosio 2011.), na respektabilnih 422.272 KM prošlog ljeta, što je porast od više od 100 posto. Preciznije, baš ga je krenulo, pa je taj postotak povećanja prihoda firme ravno 101,87%. A recesija je bila na vrhuncu. Sjajno poslovanje, nema šta.

Prihod firme se uduplao, ali je zarada Jerinićevih te 2012. godine postala, najblaže rečeno, vrtoglava, jer im je ostalo čistih para 73.313 KM (sedamdesettrihiljadetristotrinaest maraka). Da ne bi bilo zabune, to je neto suma nakon svih plaćenih obaveza, koju su Jerinićevi mogli da podignu u novoj 2013. godini.

Za samo pet godina neto zarada Jerinićevih (2008.-42 KM; 2012.-73.313 KM) povećala se 1745,5 puta ili 174.554 posto (stosedamdesetčetirihiljadepetstopedestčetiri posto), ako više volite. Fascinantno, a treba imati u vidu da su Jerinićevi suvlasnici milionski vrijedne firme „Megaelektrik“, kao i da uz sve to on stiže i da radi u „Nezavisnim novinama“ i još bude predsjednik takozvanog Udruženja novinara RS. Bez dileme, vrijedan dečko koji jako jako jako mnogo zarađuje.

 

Ukupne obaveze firme „Info 5“ su, na kraju 2012., iznosile 471.349 KM, od čega je 99.589 KM dugoročnih obaveza, (lizing, a riječ je najvjerovatnije o dva nova pežoa kupljena za njega i suprugu). Ostala kratkoročna zaduženja su 371.760 KM.  Njihova firma je posudila 96.504 KM, a do kraja te godine nije ih vratila.

Gro poslovanja ostvario je na domaćem tržištu, a svjetska ga još nisu ugledala, što ne znači da neće.  

Kada se sagleda u kolikoj mjeri je uspješna ova Jerinićeva firma (drugu-Megaelektrik ću predstaviti u narednim tekstovima), logično je pitanje šta će onda vajnom novinaru, koji je već postao tajkun srednje veličine, posao u „Nezavisnim novinama“ i tzv. Udruženju novinara RS?

Upravo tu je kvaka, jer Jerinićeva snaga leži u „Nezavisnim novinama“, bez kojih on ne znači ništa. Referentnost te novine i snaga njenog vlasnika Željka Kopanje, koje je Jerinić (mahom bez Kopanjinog znanja) maksimalno upotrijebio i omogućili su njegovoj firmi „Info 5“ izvrsno poslovanje. Kada svi grcaju zbog krize i jedva sastavljaju kraj sa krajem, Jerinićevi hladno ostvare neto dobit u vrijednosti od gotovo četvrtine prihoda svoje firme. I zidaju kuću od 600.000 KM.

Jeriniću je posao u „Nezavisnim novinama“ neophodan kao ulaznica/zlatni džoker za sve institucije, javna preduzeća, moćne firme..., jer mu omogućava da sa sobom nosi „duh Kopanje“, koji je, bez sumnje, jedna od najuticajnijih ličnosti u RS.

Ne treba zaboraviti ni Jerinićevu (pre)bliskost sa vladajućom oligarhijom i nepodijeljenu podršku Režimu, što mu je, svakako, dodatno otvorilo brojna vrata, ali bez „Visa kartice NN“, ona ne bi bila toliko široko otvorena. Možda ponegdje tek odškrinuta.

Jerinićeva firma “INFO 5” bavi se izdavačkom djelatnošću i njeno “čedo” je mjesečnik “DOM INFO-časopis za porodicu”, koji se, mahom, bavi uređenjem objekata. Glavna i odgovorna urednica tog “prestižnog” časopisa je, pogađate, Brankica Tejić-Jerinić.

Cijene reklamnih usluga u časopisu su frapatno visoke i iznose od 300 KM pa do čak 2500 KM. Jerinićevi pišu i PR tekstove (što će reći pohvalne bajke), a od broja strana epiteta iz njihovog pera zavisi i cifra za te hvalospjeve.

Očito je da smatraju da je svaka njihova riječ zlatna, jer, prema njihovom zvaničnom cjenovniku (www.dominfo5.com), strana PR tekstova u listu “DOM INFO” košta 5.000 KM (pet hiljada KM), a četiri strane čak 15.000 KM (petnaesthiljada maraka).

Papreno, nema šta, ali nije mala stvar da te hvali i o tebi piše “kolumnista” Nezavisnih novina Dragan Jerinić (o meni “piše” besplatno, što me čini srećnikom)!

Cijena “porodičnog časopisa” Jerinićevih je 10 maraka (novinu dobijete fino umotanu u celofan, baš kao što je najobičniji celofan i aktuelna “proevropska” Jerinićeva “spisateljska” faza), a prepun je reklama i PR tekstova, što je zapanjujuće s obzirom na činjenicu da to glasilo gotovo niko i ne čita. Prodaju mjesečno najviše 250 primjeraka, što im nije dovoljni ni štampu da pokriju. A štampaju se u Grudama (“Grafotisak”), a ne u Banjaluci, iako i ovdje imaju štamparije koje mogu odštampati tako zahtjevnu novinu.   

Osnovano se postavlja pitanje da li se brojni privrednici oglašavaju u Jerinićevom časopisu zato što im je vrlo bitno da to (možda) pročita nekih 250 čitalaca ili zbog Jerinićeve “reputacije” oštrog novinara Nezavisnih novina? Zaključite sami.

Postavlja se i pitanje kako je sa tako jadnim tiražom Jerinić dogurao do astronomske zarade od 73.313 KM na kraju prošle godine.

Tu malu tajnu otkriva nam sajt njegove firme, koji je, nema sumnje, vrlo informativan.

Bitne su sljedeće informacije, objavljene na sajtu www.dominfo5.com:   “INFO 5”, pored izdavačke djelatnosti, bavi se osmišljavanjem, organizacijom i realizacijom marketinških kampanja i PR-a za kompanije. Pored izdavanja časopisa, preduzeće provodi PR kampanje za ZTC "Banja Vrućica", "UniCredit Bank Banja Luka", "Mikrofin", "Balkan Investment Bank", i "Mlijekoprodukt". Takođe, preduzeće je kreiralo i provodi informativnu kampanju za opštinu Teslić u kojoj, između ostalog, priprema, uređuje i izdaje bilten. “INFO 5” kreira i provodi marketinške kampanje, od izrade vizuelnog identiteta do zakupa prostora u medijima”.

Uočljivo je da su Jerinićevi radili PR za mafijašku “Balkan investment banku”, preko koje su Litvanci oprali stotine miliona maraka i, uz to, oteli građanima RS najmanje 70 miliona budžestkih para.

Možda je sada jasnije zašto “veliki” novinar Dragan Jerinić nikada slovo da napiše o kriminalu u toj banci ili, pak, o načinu privatizacije Banje Vrućice, koji je sve, samo ne zakonit. A i kako bi, kada mu rukovodstvo Banje izmiruje brojne račune, ali o tome u nastavcima koji slijede.

Poslao sam upit novom rukovodstvu “Balkan investment banke” da mi odgovore koliko novca su isplatili Jerinićevoj firmi, ali nisu mi poslali ni riječ. Što me uopšte ne čudi, a vjerujem ni vas.

Veoma je bitan i sledeći citat sa sajta “Info 5” koji glasi:” preduzeće je kreiralo i provodi informativnu kampanju za opštinu Teslić u kojoj, između ostalog, priprema, uređuje i izdaje bilten”!

Uputio sam u opštinu Teslić upit o vrijednosti njihove saradnje sa Jerinićevom firmom i dobio odgovor iz kojeg se vidi da je za prve tri godine ugovora “Info 5” inkasirao ravno 126.360 KM.

“Na osnovu vašeg upita dostavljamo vam sledeće informacije:

1.   “Info 5” je angažovan na poslovima informativne kampanje, praćenju događaja na teritoriji opštine Teslić, pisanju tesktova, te pripremu, izradu i distribuciju novinskog biltena opštine od 2010. godine.

2.   Visina realizovanih ugovora i broj biltena za štampanje (sa jediničnom cijenom):

2010./11. god. (ugovorenih 36.000 komada) iznos 42.120 KM (cijena po kom. 1,17 KM

2011./2012. god. (ugovorenih 36.000 komada) iznos 42.120 KM (cijena po kom. 1,17 KM

2012./2013. god. (ugovorenih 36.000 komada) iznos 42.120 KM (cijena po kom. 1,17 KM

Sredinom 2013. godine došlo je do smanjenja jedinične cijene na 0,80 KM.

Prema preduzeću Info 5 opština Teslić je tokom trajanja ugovora redovno je svoje obaveze na mjesečnom nivou”, odgovoreno mi je iz Teslića.

Važno je uočiti sljedeće stvari: Jerinić je sa opštinom Teslić potpisao ugovor 2010. godine kada je na njenom čelu bio načelnik iz SNSD-a Savo Kasapović, a nastavio je saradnju i kada je u Tesliću pobijedio SDS-ovac Milan Miličević. Nije ga omelo ni smanjenje vrijednosti ugovora, a očito je da “nema gadljivosti”. A valjda je i jasno zbog čega nije ništa napisao o pljački firme “Nova borja”.

Još važniji su sljedeći navdi iz odgovora: “Info 5 je angažovan na … pisanju tekstova… novinskog biltena opštine od 2010. godine”.

“Veliki” novinar Jerinić piše za opštinski bilten?! (Očekujem njegov vrlo dramatičan tekst o predstojećoj Ovnovijadi!). Da se razumijemo, nije to nikakva sramota niti nipodaštavajuće, ali sramno jeste kada je u pitanju Jerinić koji već godinama svima drži slovo o “nezavisnom novinarstvu, profesionalnom djelovanju”, (i blablabla), a on sam niti je nezavisan, niti je profesionalan, niti je novinar, već je osoba koja je novinarstvo zloupotrijebila na najgori mogući način omogućavajući sebi enormnu zaradu poslujući u najužoj mogućoj sprezi sa strankama i političarima. I pri tom ne bira između SNSD-a, SDS-a i ostalih partija! (nastaviće se)

Dosje Jerinić (1): Od Mladikovine do banjalučkog multimilionera

Piše: Slobodan Vasković 

Dragan Jerinić, predsjednik takozvanog Udruženja novinara RS i “kolumnista” “Nezavisnih novina” je, može se s pravom reći, postao multimilioner. Svoj “srpski san” Jerinić je ostvario za samo četiri godine i sa novinarskom platom koja ne prelazi 1500 konvertibilnih maraka.

Poduhvat je to vrijedan svake pažnje i istraživanja o tome kako je neko sa novinarskom platom (istina ne baš malom) uspio da stekne milione vrijedne nekretnine, u koje se, do sada, ubrajaju kuća u izgradnji (pri kraju je), kao i dvije Mini hidroelektrane (MHE)-Žiraja (prikazana vrijednost 1,2 miliona KM) i Velika Jasenica, koja je, najmanje, duplo skuplja. Uskoro će krenuti u izgradnju i treće MHE, koja se zove Žeželja, i čija vrijednost je nešto niža-iznosi oko 600.000 KM.

Jerinić je suvlasnik dvije firme- Mega elektrik, koja postoji od 14.03.2007. godine, ali je počela da funkcioniše i radi tek četiri godine kasnije i preduzeća “Info 5”, koje postoji od januara 2008. godine.

On je, defakto, za samo četiri godine od novinarskog crkvenog miša postao multimilioner, sposoban da u jednom danu kupi dva nova automobila marke “Pežo”, čija vrijednost je oko 100.000 Konvertibilnih maraka. Džekovski nema šta, posebno kada se zna da je riječ o nekada skromnom Ćoćanu iz Mladikovine (sela pokraj Blatnice koja je pokraj Teslića).

Naravno, “gazda” što Jerinić jeste ne može a da “ne pokaže pare”, što je odlika skorojevića, ali koga briga! Korisni idiot Režima mora da pokaže da je prvi u Gradu, a ne samo u selu, pa je otpočeo izgradnju kućerine u banjalučkoj ulici Momčilo Popović (vidi slike). Čak pet etaža – podzemlje, prizemlje, dva sprata, potkrovlje – potrebno je bilo Jeriniću da bi se osjetio ispunjenim i dokazanim “prvim perom RS”.

Već ranije sam objavio da je vrijednost te kuće u izgradnji najmanje 600.000 KM, a kada bude završena njena prodajna cijena neće ići ispod 1,2 milliona KM “brat bratu da je daje” (vidi slike).

U kući se grade dva luksuzna stana od po 120 m2, kao i poslovni prostor od nekih 70 kvadrata, plus prateći sadržaji.

Kada se saberu vrijednosti MHE, kuće, automobila i suvlasništvo u dvije firme, jasno je da je Jerinić postao multimilioner i to u jeku najveće ekonomske krize, što njegov “uspjeh” čini još većim.

Otkud pare?

To je ključno pitanje i na njega ću odgovoriti u seriji tekstova, koje ću objaviti narednih nedelja. Moći ćete saznati ko su sve poslovni partneri ovog novinara - biznismena, kome je šta dužan, kako je stekao prve velike novce, koga je prevario, koga “pritisnuo”, koga tužio…

Bitno je naglasiti da je u svim svojim poslovima obilato koristio realno veliku političku i svaku drugu snagu i uticaj Željka Kopanje, vlasnika “Nezavisnih novina” i “Glasa Srpske”, i to bez njegovog znanja.

Brojni sagovornici su mi ustvrdili da je Jerinićeva snaga “u Kopanji”, i da on tu činjenicu neštedimice iskorištava, baš kao i dobre odnose sa Miloradom Dodikom, odnosno svoju pseću vjernost prvom čovjeku Režima.

Objektivno, Jerinić bez “Nezavisnih novina” iza leđa i naširoko (samo)promovisane bliskosti sa Kopanjom, na novinarskom i bilo kom drugom tržištu ne vrijedi mnogo, ako se to uopšte može nazvati vrijednošću.

Ali, poziciju koju ima on vrlo vješto koristi za uticaj na brojne entitetske institucije, privredne subjekte i njihove čelnike, što je, složićete se, u ambijentu u kojem živimo mnogo mnogo vrednije od državnih mjenica.

Iz tekstova, svjedočenja i dokumenata koje ću objaviti sami ćete zaključiti da li se Jerinić ponaša po nakaradnoj maksimi “Novinar živi od onoga što ne objavi, a ne od onoga što objavi” ili ne!?

Uputio sam dopise brojnim institucijama RS i drugim subjektima i biće veoma interesantno vidjeti ko je na njih odgovorio, a ko ne, odnosno da li Jerinić ima i tu vrstu uticaja da spriječi davanje zvaničnih podataka?! (nastaviće se)

P.S.

Dear Jerry, samo ti i dalje šalji mejlove pune laži o meni, sa lažnih adresa naslovljenih mojim imenom. Nemaš ti sposobnosti da objaviš neistina o meni koliko ću ja objaviti istine o tebi i tvom poslovanju. I potpisati ih, za razliku od tebe, punim imenom i prezimenom!