Već u nekoliko navrata režimski
mediji slavodobitno su objavili informacije kako su neki od zvaničnika
Republike Srpske dobili sporove protiv Slobodana Vaskovića. Najčešće je to
Milorad Dodik, koji je podnio najviše tužbi, potom Aleksandar Džombić, a ima i
ostalih.
Istina, sudovi su u nekoliko
navrata presudili u korist Dodika i Džombića. Isti ti režimski mediji nikada ne
navode da je Vasković u dosadašnjoj karijeri najtuženijeg novinara u BiH tri
puta pobijedio na Sudu (zajedno sa ekipom FTV) Milorada Dodika. (Režimski
mediji nikada ne objavljuju informacije o procesima koje su oni izgubili, a ima
ih sijaset).
Osim predmeta u kojima je
Vasković tužen zbog svog rada na FTV, dotični ima još čitav set procesa u kojem
su ga tužili visoki zvaničnici RS, iz raznoraznih razloga. U svim tim procesima
Vasković se brani sam, bez advokata. Neke od tih procesa je dobio, neke
izgubio. Ništa od toga do sada nije objavljivao. Kako režimski mediji ne
propuštaju nijednu priliku da objave šta je Vasković izgubio, Vasković je na
Kolegijumu, kojem je predsjedavao, odlučio da počne objavljivati presude koje
je dobio.
Okružni sud u Banjaluci je 20.
novembra 2012. godine donio Rješenje kojim je ukinuo presudu banjalučkog
Osnovnog suda, prema kojoj je Slobodan Vasković bio osuđen da je oklevetao
ministra unutrašnjih poslova Stanislava Čađu. Prvostepenom presudom, Vasković
je bio dužan isplatiti Čađi iznos od 3.000 KM, na šta se Vasković žalio.
„Žalba tuženog se uvažava,
presuda Osnovnog suda u Banjaluci broj: 71 0 P 047873 08 P, od 17. 2. 2012.
godine u osporenom dosuđujućem dijelu ukida i predmet vraća prvostepenom sudu
na ponovni postupak“, navodi se u Rješenju Okružnog suda u Banjaluci.
Ovaj dokument uručen je
strankama u postupku 15. 12. 2012. godine.
„Prvostepeni sud je donio
presudu bez ocjene izvedenih dokaza. Samo nabrajanje izvedenih dokaza, bez
navođenja sadržine dokaza u odnosu na odlučne činjenice, i bez ocjene sadržine dokaza
o razlozima presude, presuda nema razloga o odlučujućim činjenicama. U
obrazloženju predmetne presude nema utvrđenja odlučnih činjenica, nema razloga
o odlučnim činjenicama, čime je Sud počinio povredu pomenute odredbe člana 191.
stav 4, a u vezi sa odredbom člana 209. ZPP. Slijedom navedenog, proizilazi da se radi o nezakonitom postupanju
Suda, kojim su stranke onemogućene da raspravljaju i da žalbom na valjan
način pobijaju činjenična utvrđenja i zaključke Suda, povodom svakog izvedenog
dokaza i svih dokaza međusobno, na što, kako je to već navedeno, osnovano
ukazuju žalbeni navodi“, stoji, između ostalog, u Rješenju Okružnog suda.
Stanislav Čađo tužio je 21.
aprila 2008. godine Slobodana Vaskovića za klevetu, jer je tuženi, kako je u
optužnom prijedlogu navedeno 6. aprila 2008. godine na press konferenciji,
izmedju ostalog, iznio sledeće: „Prema mojim informacijama, listing već
najmanje 20 mjeseci nezakonito vade dvojica funkcionera MUP uz znanje ministra
Čađe“, te pored toga: „Podnijeću protiv ministra Stanislava Čađe, Miloša
Ćubrilovića, ta dva visoka funkcionera iz MUP-a, čija imena još uvijek ne želim
da kažem, protiv odgovornih lica iz Telekoma, krivične prijave...“.
Tužitelj Čađo nije Osnovnom sudu
uz ovaj tužbeni prijedlog podnio nijedan jedini dokaz koji bi nesporno potvrdio
da je Vasković uopšte održao press konferenciju, a kamoli na njoj bilo šta
rekao. Čađo nije dostavio Sudu ni video ni audio zapis te press konferencije,
niti bilo koji video ili audio zapis nekog elektronskog medija koji je objavio
to što je Vasković rekao, niti tekst iz bilo kojih novina niti Internet medija.
Međutim, to Maji Krajnović, sudiji
Osnovnog suda, uopšte nije smetalo da prihvati Čađin tužbeni zahtjev i, uz to,
da bez ijednog jedinog validnog dokaza presudi Vaskovića za klevetu.
Osnovni sud je i u ovom slučaju,
kao i u drugim slučajevima protiv Vaskovića, pokazao svoju političku dimenziju
i potvrdio činjenicu da je sluga vladajućem režimu. Što se tiče sudije Osnovnog
suda Maje Krajnović, svaki komentar njenog rada je izlišan.
Čađo je tražio odštetu od 50.000
KM, što mu čak ni Krajnović nije mogla dosuditi.
