Dodik postavio Tomaša i rasplakao Radojičića

Piše: Slobodan Vasković

Igor Radojičić podnio je ostavku na mjesto šefa kadrovske Komisije Izvršnog odbora Saveza nezavnih socijaldemokrata (SNSD). Ovu vijest je objavila Alternativna televizija, inače bliska premijeru Aleksandru Džombiću, a sam Radojičić nije je ni demantovao ni potvrdio.

„Ne znam šta je u pitanju, nešto ATV javio, neotkud, o nečemu ...”, napisao je Radojičić na svom Twitter nalogu, odgovarajući na upite oko ove informacije.

Kako su nam potvrdili izvori iz SNSD-a, Radojičić jeste podnio ostavku na mjesto šefa kadrovske komisije u stranci, ali ne iz moralnih ili principijelnih razloga, već zato što je Milorad Dodik, predsjednik partije, naredio da se na mjesto direktora Fonda zdravstvenog osiguranja postavi Darko Tomaš iz Prnjavora.

Postavljajući Tomaša, osobu od ličnog povjerenja, Dodik je pokazao da ne vjeruje nikome u stranci, posebno ne liniji Nebojše Radmanovića i Igora Radojičića, koji su mjesecima putem jednog dnevnog lista rušili Kljajčina, pokušavajući da na njegovo mjesto dovedu sebi lojalnog čovjeka.

Dosadašnji direktor Fonda zdravstva Goran Kljajčin je prije nekoliko dana podnio neopozivu ostavku na tu funkciju, ali ne iz zdravstevnih razloga, kako se tvrdilo, već zbog seks afere. Prema dobro obavještenim izvorima, Kljajčinova ljubavna afera imala je svoju tamnu stranu, jer mu je zaprijećeno “svijetlim oružjem”, poslije čega je u stranci odlučeno da se i poslovni i ljubavni problem direktora Fonda riješe njegovim odlaskom iz te institucije.

Svojim smiješnim postupkom, kao što je ostavka na mjesto šefa kadrovske komisije SNSD, Igor Radojičić je pokazao da je tek politikant i da nikada neće postati političar od formata. Da drži do političkog morala i da zaista jeste to što bi želio da javnost vidi u njemu - političar koji ima autoritet, Radojičić ne bi sebi dozvolio da u proteklih skoro sedam godina bude mostobran preko kojeg su u Narodnoj skupštini RS verifikovane brojne kriminalne aktivnosti režima, poput privatizacije “Boske”, pljačke na izgradnji Admistrativnog centra, auto-puta Banjaluka-Gradiška, izgradnji zaobilaznice Čemerno….

Radojičić je bio i ostao mali aparatčik, nespreman da bilo šta sam učini. On je i sada, kao i ranije, ubijeđen da je njegov politički uspjeh produkt Dodikove harizme, a ne lične sposobnosti, što je, ruku na srce, tačno.

Zbog svega ovoga, u Radojičićevom potezu s početka priče ne treba tražiti nikakvu dubinu, posebno ne treba očekivati da je on spreman dići glas i napustiti toliko željenu i voljenu fotelju predsjednika Narodne skupštine i suprostaviti se režimu zbog opšteg interesa. Radojičić je u svojoj dosadašnjoj karijeri mnogo puta pokazao da mu je sopstveni mali interes najvažniji i da je on zbog njega spreman in continuo savijati kičmu do beskraja.

Zbog svega izrečenog, njegova ostavka na mjesto šefa kadrovske otužna je koliko i njegova politikantska karijera. Otužniji od toga su njegovi svakodnevni napori da sakrije činjenicu da je isprazni pozer i pokuša se pokazati javnosti kao formatiran političar.