Piše: Slobodan Vasković
Premijer
Srbije Ivica Dačić, (16.09. ove godine), naveo je da njegova saradnja sa
vlastima RS “neće biti u smislu grljenja, ljubljenja, isticanja srpstva, već
konkretnog doprinosa za građane i Srbije i RS”.
“Ostavite
se grljenja i ljubljena i isticanja ko je veći Srbin, dajte pomažite ovom
narodu i radite svoj posao”, istakao je tada Dačić u Banjaluci.
Tri
mjeseca kasnije, Dačić je ponovo došao u Banjaluku, zajedno sa predsjednikom
Srbije Tomislavom Nikolićem, i sve se završilo na “grljenju i ljubljenju”, s
tim što su poljupci između vrha RS, ovaploćenog u Miloradu Dodiku i njegovih
gostiju, neodoljivo podsjećali na Bordžijine. I to obostrano. Riječju, za
vrijeme vladavine Borisa Tadića Srbijom, takozvani specijalni i paralelni
odnosi nisu postojali (ako se izuzme visoko razvijena saradnja u kriminalnim
oblastima), ali su zato poljupci bili vrlo kvalitetni, sočni i na nivou mekih
pornića. Danas nema ni specijalnih ni paralelnih veza, nikakve osmišljene
saradnje; još manje želje za njom, a zagrljaji i cmakanje između Nikolića,
Dačića i Dodika neodoljivo podsjeća na izraze saučešća, a nikako na
prijateljske, dobrosusjedske, paralelne, specijalne ili bilo koje druge
pozitivne odnose.
Niti
se Nikoliću dolazilo u Banjaluku, niti se Dodiku dočekivalo Nikolića, ali
morali su da “pregrme” taj neželjeni susret, svako iz svojih unutarpolitičkih
razloga (Dačić je bio prisutan zbog alibija). Nikolić je na čelo Srbije zasjeo
prije više do pola godine i nije dalje mogao odlagati put u RS; uz to, na
domaćoj političkoj sceni mu se Platforma o Kosovu nalazi u fazi “kvasanja”, te
je procijenio da mu nije naodmet “mali poticaj” u vidu ispraznog srbovanja, što
njegova posjeta Banjaluci jeste. Sa druge strane, Dodik svojom “gostoljubivošću”
pokazuje da ga ne tretiraju samo u srbijanskom Specijalnom tužilaštvu za
organizovani kriminal, već i u institucijama te države.
Otužni
skup najviših funkcionera Srbije i RS, pratila je njegova još otužnija
organizacija: iz Dodikovog kabineta nisu ni najavili dolazak Nikolića, već smo
vijest o tome saznali iz dvora predsjednika Srbije.
Dodik
nije propustio priliku da izrazi žaljenje što su na vlast u Srbiji došli
Nikolić i ostali vučići, javno kujući
“u zvijezde” Miroslava Miškovića, osobu koja je opljačkala Srbiju do gole kože,
a ponešto je ušićarila i u RS.
"Mislim
da Srbija ima potentne investitore koji mogu poslovati u regionu. Kamo sreće da
Srbija ima mnogo više takvih investitora kao što je Mišković", rekao je
Dodik za beogradski “Kurir”, otvoreno stajući na stranu čovjeka koji je 1,5
milijardi Evra stekao pljačkajući tu istu Srbiju. Iz Dodikove perspektive takav
stav je očekivan, jer ono što je njegov prijatelj Mišković uradio Srbiji, on je
učinio Republici Srpskoj - doveo je do prosjačkog štapa.
Ni
Nikolić se u “ulaznom intervjuu”, kojim je najavljen njegov dolazak, nije
previše bavio Dodikom - gotovo da ga nije ni pomenuo, pokazujući da mu ta
posjeta pada jednako teško, koliko i njegovom “domaćinu”. Koliko je to sve bilo
jalovo, mučno i, standardno, loše improvizovano ukazuje i činjenica da je
sastanak između premijera Aleksandra Džombića i Ivice Dačića otkazan, te su sve
“velike dogovore” otvorili u prisustvu dva predsjednika.
Od
velikog trešenja gore nije se rodio čak ni miš, a Memorandum o saradnji između ministarstva pravde i državne
uprave Srbije i ministarstava pravde i lokalne uprave i samouprave, koji je
(kao “kruna susreta”) potpisan u Banjaluci, može se slobodno proglasiti
najvećim šupljikatom u dvadesetogodišnjoj istoriji srpsko-srpskih odnosa.
P.S.
Dodik urnisao Peru Simića i Milicu Džepinu
Milorad
Dodik proteklih mjeseci okomio se na semberce u medijima. Nakon što je vulgarno
izvrijeđao i ispsovao Vladu Trišića, vlasnika BN TV, Dodik se prije nekoliko
dana teško obrušio i na svog medijskog savjetnika i slugu pokornog Peru Simića.
U tom razgovoru Simić se proveo kao “bos po trnju”, a Dodik, kao ni u razgovoru
sa Trišićem, nije birao riječi. Crven Ban mu je taj dan baš radio, jer je
finiširao sa Milicom Džepinom, nekakvom šeficom u SRNI. I ona je teško
fasovala, a razlog ataka na nju i Simića je što ta nazovi agencija nije emitovala saopštenje nazovi Udruženja novinara RS o nazovi
aferi, u čijem je centru bilo nazovi
Specijalno tužilaštvo RS.
Ova
nazovi afera još nije okončana, a
bitno je naglasiti da je RTRS otkazao (od 1 januara 2013. godine) servis SRNE,
iz istih razloga iz kojih je Dodik popljuvao svoje medijske krpe. (Uzgred,
Džepina bi vrlo lako ovih dana mogla biti “oduvana” iz SRNE!)
Prije
toga Dodik je intervenisao da nagrada “Nikola Guzijan” ne ode u ruke jedne
ovdašnje poznate novinarke, koja mu se grdno zamjerila.
“Ukoliko
joj dodijelite nagradu, garantujem vam da vam niko na svečanost neće doći”,
poručio je Dodik “nezavisnom” žiriju, koji je navrat-nanos “ukapirao” da je novinarsku nagradu "Nikola
Guzijan" “zaista zaslužila” Valentina Rupčić,
zamjenik glavnog i odgovornog urednika "Večernjeg lista".
Pa neka mi još jednom neko kaže da Dodik ne podržava
slobodu medija!
