piše: Slobodan Vasković
Zvuči nevjerovatno, ali nakon promjene vlasti u
Srbiji, srpsko-srpski odnosi na relaciji zvanična Banjaluka-zvanični Beograd
biće nikad transparentniji i kristalno jasni svakom građaninu, kojemu je stalo
do praćenja specijalnih, paralelnih i ostalih prekodrinskih veza.
Ogledalo tih odnosa ima najveće gabarite na svijetu,
osnova mu je nekih cca 30 dunuma, a smješteno je u Picin park u Banjaluci.
Firma zadužena za održavanje špigle, u kojoj će se ogledati srpsko-srpski
odnosi, je “Grand trade”, čiji je vlasnik Mile Radišić, poznat po tome što je “na
pravdi Boga” odležao nekoliko mjeseci u istražnom pritvoru. (Isti je pobjedonosno
napustio, nakon što su njegovi prijatelji iz vlasti “snagom konvertibilnih
argumenata” i unosnih radnih mjesta uspjeli ubijediti sudije da je Radišić
nevin).
Nakon sudskog hepienda, Radišić je, željan fizičke i
svake druge aktivnosti i uz blagoslov svog prijatelja i kuma Milorada Dodika,
nasrnuo na Picin park i krenuo sa izgradnjom gigantskog stambeno-poslovnog
objekta. Otkud njegovoj kofer- firmi pare, odgovor je dao predsjednik RS
Milorad Dodik. “Dobio je kredit”, rekao je kjniževni, likovni, filmski i muzički
kritičar Dodik, koji i pored prezauzetosti iščitavanjem djela Ive Andrića,
stiže da se bavi i politikom, ali i poslovanjem privatnih firmi, kao što je “Grand
trade”.
Bageri grme (ima i onih koji zbog toga protestvuju,
ali do sada, zbog pretvaranja Picinog parka u Crven Ban davoriju, Radišiću nisu
odbili ni stidnu dlaku), livada je preorana, drveće posječeno i sve je spremno
za dizanje objekta “nebu pod oblake”. Bar je bilo spremno, a onda je u Srbiji
na predsjedničkim izborima pobijedio “Politički pobačaj” i “Idiot”, kako je
Tomislava Nikolića “krstio” Milorad Dodik. Da cijela stvar bude što sočnija, a
srpsko-srpska čorba gušća, pobrinuo se Ivica Dačić, koji je Borisa Tadića
prepustio na milost i (više) nemilost stranačkim Bordžijama, a on se okrenuo “Pobačaju”
i sa njegovim SNS-om će napraviti Vladu Srbije.
Sad je pitanje kakvu vezu imaju predsjednički izborni rezultati
u Srbiji, plus formiranje tamošnje vlade, sa Picinim parkom i objektom u
njemu?! Svaku!
Lavovski dio finansijske konstrukcije za podizanje
Radišićeve zgrade leži u ugovoru “Grand trade” i “Telekoma Srpske” o izgradnji
poslovne zgrade za ovo moćno preduzeće. Ugovor je potpisan prije nekoliko
godina, a u “Telekomu” ga kriju kao “zmija noge”, tako da je veoma veoma mali
broj onih koji znaju koliko miliona su cifre u njemu. Jedino što je “iscurilo” jeste
da je “Grand trade” već odavno trebalo da završi i preda poslovnu zgradu “Telekomu”,
što se, kako je golim okom vidljivo, nije dogodilo. Zna se i da je “Grand trade”
po ugovoru dužan da plati kazne ukoliko u roku ne izgradi objekat za “Telekom”,
ali ih ne plaća.
Cijeli projekat doveden je u pitanje
kada je Radišić uhapšen (23.03.2010.g.) zbog optužbi za malverzacije sa akcijama
“Medicinske elektronike”. Do Radišićevog hapšenja došlo je nakon višenedeljnih
protesta medicinskog osoblja smještenog u jednom od objekata “Medicinske elektronike”,
koje je vlasnik “Grand trade” izbacio na ulicu (krajem januara i u februaru 2010.). Nije to uradio svojevoljno, već sa “aminom” svojih zaštitnika iz
vlasti, (koji su se povukli još dublje u sjenu), nakon što su ljekari i drugi
zdravstveni radnici krenuli u štrajk. Riječ je o
uposlenicima Centra za medicinska istraživanja u kojem se nalazi ambulanta za
kardiologiju, otorinolaringologiju, te porodičnu medicinu. Njihove ordinacije Radišić
je namjeravao izdati Telekomu Srpske, a mjesečna kirija iznosila je 80 hiljada
KM. (Važno je naglasiti da “Telekom” preko nekoliko Radišićevih firmi već
godinama obavlja milionske poslove).
Ubijeđenost da će Tadić i njegove demokrate pobijediti na
izborima u Srbiji i formirati vladu, bila je ključni momenat u odluci Radišića i
njegovih saradnika iz vlasti da konačno, nakon svih „prepreka“, krenu u
realizaciju projekta. A onda se desio „Pobačaj“, pa i „Kiretaža“ u kojoj je
očišćen Tadić.
Sve se u Srbiji mijenja, pa i rukovodstvo „Telekoma“
koje je dogovorilo unosne poslove sa „Grand trade“. Aktuelno vođstvo „impulsa“
sada čeka ko će ih zamijeniti (ostati sigurno neće), te su obustavili
realizaciju svih ugovora i projekata. Tako je i poslovna zgrada, odnosno njena
izgradnja, potpuno dovedena u pitanje i o tome će odlučiti novi šefovi „Telekoma“,
koji će, kako se špekuliše, biti delegirani iz Srpske napredne stranke.
I tu je kvaka: Tomislav Nikolić, Dodikov „Pobačaj“, i
njegovi naprednjaci će, direktno (ako su na čelu „Telekoma“) ili indirektno
(kao članovi Vlade Srbije), odlučiti o megalomanskom projektu u koji je duboko
involviran/upleten i srbijanski proizvođač impulsa. Ukoliko Radišićev objekat
počne da niče „kao gljiva poslije kiše“ onda je Nikolić „pobacio sam sebe“ i
prihvatio se poslova sa Dodikom, koji su sve, samo ne i transparentni. To će
ujedno značiti i da srpsko-srpski odnosi, posebno oni (privatni) finansijski, „cvjetaju“;
Ukoliko „gljive“ ne bude u „Picinom parku“, onda je Nikolić „abortirao“ Dodika
(što je uskom krugu prijatelja obećao u noći izborne pobjede), a srpsko-srpski
odnosi postaju neodnosi. (Ova druga opcija biće i značajna potvrda da je nova srbijanska
vlada zaista spremna za obračun sa kriminalom i korupcijom).
Picin park i dešavanja u njemu tako su postali barometar
snage veza Beograda i Banjaluke, a vama neka ne bude mrsko, kada prolazite
pored gradilišta, da bacite pogled, utvrdite „spratnost“ i zaključite gdje su
svi naši „pobačaji“. Od toga vam neće faliti ni dlaka sa glave, ili nekog
drugog mjesta.
