piše: Slobodan Vasković
Posljednjih nekoliko dana
Zlatko Lagumdžija, (još uvijek) lider SDP BiH, doživio je seriju izuzetno
teških poraza/udaraca (po cijelom tijelu-od glave do pleksusa), da je pravo
čudo kako još uvijek gmiže po „podu“. Da bi se svi njegovi porazi nabrojali i
stavili na papir, potrebna je teka, i to podeblja (tvrdih korica, sa linijama),
a to stradanije neki vješti pisac vrlo lako mogao bi pretvoriti u scenarij
političke sapunice, pod imenom „I Narcisi venu, zar ne“.
I zaista, Narcis Crveni
(genetski modifikovan) je pocrnio i satruo, ne prihvatajući uporno, tvrdoglavo
i politički suicidno, notornu činjenicu da u Njega (lidera SDP-a) niko nije
„zaljubljen“, osim njega samog. Nikakva Nemezida nije mu bila potrebna da ga
prokune, sam je sebe dokinuo ubjeđenjem da je i vlastiti mu odraz oduševljen
njegovim djelovanjem; o ostalim i da se ne zbori. Tako je jedna politička
karijera, koja je mogla postati blistava, završila u smrdljivoj kanalizaciji.
Međutim, najveći problem
BiH je što političke komunalne službe gotovo nikako ne rade, te politički
trulež ne odvoze na vrijeme na deponije, čime je Narcisu ostavljeno još
prostora da dalje kontaminira stanište i, uprkos teškom porazu, nastavi sa
destrukcijom, neviđenom čak ni u BiH, (a mislili smo da smo sve jade u ovoj
zemlji vidjeli i većinu njih preturili preko glave), u posljednjih 16
godina.
Teka kaže sljedeće: Živko
Budimir, predsjednik Federacije BiH, kojeg Lagumdžija ne priznaje, stabilniji i
stameniji je nego ikad, a u „bronzu ga je salio“ visoki predstavnik Valentin
Incko, javno aminujući sve njegove odluke, posebno onu o smjeni Desnice
Radivojevića sa ministarske pozicije; SDP BiH nema kontrolni paket u Vladi
FBiH, uprkos preskupo plaćenoj akviziciji imenom Radivojević (Bledski protokol
„težak“ milion i po); sarajevski Sud odbacio je zahtjev Radivojevića da bude
Lagumdžijin „sluga pokorni“ i podržao Budimira; Ambasada SAD i Evropska
komisija oštro su se obrušili na Lagumdžijin pokušaj da od FTV-a ponovo napravi
TV Bastilju i rekli „No, no“; Lagumdžija nije još uvijek uspio izbaciti SDA sa
bh. nivoa vlasti, a sa federalnog to mu neće za naših života poći za rukom;
nije mu uspjela ni egzekucija „njihovih“ čelnika Javnih preduzeća;...; brojne
NVO, (koje su ga koliko do juče podržavale), a među kojima je i ona Derve
Sejdića, nakon kapitulacije pred HDZ-om („Sporazum o ustavnim promjenama“) optužili
su ga za rušenje države (čitaj izdaju, petokolonaštvo, da je kvisling...)... Kao
„biber po pilavu“ je i vijest da gotovo 60 posto SDP-ovih birača sada smatra da
je za njih „Narcis uvenuo“ i da im taj trulež više ne znači ništa. Šta više! (Teka
teško trpi sve ove informacije o Lagumdžijinim stigmama, kako li je tek njemu?!).
Obrazlagati dalje navedene
činjenice, bespredmetno je, jer je potpuno jasno da smo svjedoci političkog
horora u kojem je Glavni Negativac Lagumdžija, rastrojeni cirkusant, koji je za
par mjeseci prešao dug put od Moćnika što ima namjeru da izvrši „etničko“
čišćenje većinskih predstavnika hrvatskog naroda iz institucija, do najboljeg
agenta HDZ-ovih interesa, odnosno Moćnika koji je od najoštrijeg kritičara
Milorada Dodika i njegovog poimanja socijaldemokratije, postao najgorljiviji
promoter te nakazne politike. Jasno je i da će Glavni Negativac na kraju filma
stradati, bilo od glogovog kolca, vijenca bijelog luka, ili nekog trećeg
oružja/oruđa, efikasnog u borbi protiv Beštija, ali nije jasno kada će se to
desiti?!
A to pitanje izaziva jezu,
jer Lagumdžija neće posustati i spreman je, sudeći prema metamorfozama od kojih
je teško obolio, prije THE END počiniti čuda, listom zla. Pitanje „Do kada će
Lagumdžija zulumćariti“, jedino je suvislo postaviti vrhu SDP-a. Oni su jedini
koji mogu prekratiti ovaj predugi „slobodni pad“, koji nije teško devastirao
samo BiH, FBiH, već i SDP i političke karijere njegovih čelnika. Ukoliko
dozvole da se „slobodni pad“ nastavi do kraja ove godine (o njegovom trajanju
do 2014. ne smijem ni u najmorbidnijim snovima sniti), od SDP-a, a ni od države
i Federacije BiH, neće ostati „kamen na kamen“.
Istina, malo šta oni od
SDP-a mogu spasiti, jer su sa akcijom dobrano zakasnili, ali ukoliko se odluče
da (konačno) promptno djeluju protiv Crnog Narcisa, bar će pokazati da nisu
beskičmenjaci bez ostatka, koji su poput vlasuljarke vezali svoju sudbinu za
Raka samca, sposobni jedino da parazitiraju i nesposobni da osim „njegovog
odraza“, vide bar djelimično sopstveni, koji je takav da se slika Dorijana
Greja može tretirati kao melem. Njihovo dosadašnje ćutanje i nedjelovanje
jednako je po ovu zemlju bilo pogubno kao i Lagumdžijino beštijsko divljanje i
tu nema abolicije. I baš zbog toga bi morali što prije dejstvovati, kako bi
pokazali da nisu „Majmuni na kanafi“, već da su uspjeli sačuvati bar zeru
obraza.
