piše: Slobodan Vasković
"Nadam se da ovaj dokument neće postati zvaničan stav SDP-a, jer ovo nije
rješenje pitanja presude Sejdić-Finci i onoga što se njome traži. Presuda
Sejdić-Finci govori o pravima pojedinaca, a ne o pravima kolektiviteta. To se
ovim papirom ne rješava”, izjavio je Željko Komšić, član Predsjedništva BiH i
potpredsjednik SDP BiH. Njegov stav potpuno je suprotstavljen prijedlogu lidera
SDP-a, SBBBiH, te HDZ i HDZ 1990 o provođenju presude „Sejdić-Finci“.
Njegov stav je, što je najbitnije u svemu, potpuno suprotstavljen
stavu Zlatka Lagumdžije i definitivno je potvrda teškog raskola unutar
Socijaldemokratske partije BiH. Tu nema nikakve dileme, i jasno je da je Komšić
vrlo hladnokrvno javno pljusnuo stranačkom šefu vrelu šamarčinu, negirajući
njegovu lidersku poziciju i postavljajući sebe na mjesto čelnika otpora
samovolji lidera SDP-a unutar stranke.
Komšićeva izjava vrlo je štura, što ukazuje da ima
namjeru da mirno sačeka prvu Lagumdžijinu reakciju na „bokser u lice“, a potom
da proširi sukob mnogo snažnijim i širim spektrom udaraca.
Komšićeva „osviješćenost“ o Lagumdžijinim katastrofalnim
potezima u posljednjih nekoliko mjeseci nije nikakva iluminacija, već produkt
unutarstranačke podrške i zahtjeva za reakciju koje je dobio nakon što je u
slučaju „Sejdić-Finci“ šef SDP-a kapitulirao pred HDZ-ovima, pristajući i na
ono što oni nisu ni tražili.
Potpredsjednik SDP-a na ovaj korak ne bi se odlučio da
iza njega nije stao značajan dio baze, te članova Glavnog odbora i
predsjedništva SDP-a. Kako je poznato i međunarodna zajednica sa indignacijom
gleda na Lagumdžijina rješenja u slučaju „Sejdić-Finci“, Komšić je, množeći ove
dvije činjenice, došao do računa koji mu sugeriše da je krajnje vrijeme da
krene u obračun sa šefom stranke koji je posljednjih mjeseci potpuno „otkačio“
i donio niz nevjerovatno štetnih odluka, koje su devastirale i državu i FBiH i
SDP i svakog njegovog člana, istovremeno stvarajući od Milorada Dodika i
Dragana Čovića političke gigante koji u potpunosti kontrolišu i rukovode svim
političkim procesima u BiH i oba njena entiteta.
Udar Komšića po Lagumdžiji došao je u najgorem mogućem
trenutku po šefa SDP-a, jer se desio u toku njegovih pokušaja da iz vlasti
eliminiše SDA, što je, kada je nivo FBiH u pitanju, nemoguća misija.
Lagumdžijine akcije na političkoj berzi, nakon Komišećvog istupa, sada su u
kategoriji „smeće“.
Komšić ovaj put neće moći nazad, kao što je to učinio u
martu (19.03.) kada je podnio ostavku, da bi je, (nakon snažnog Lagumdžijinog
pritiska), dva dana nakon toga i povukao. Ovdje više nije riječ o
unutarstranačkim čarkama, već o ozbiljnim razmimoilaženjima oko pitanja
ključnih za BiH, što isključuje martovski scenario. Već tada je u velikoj mjeri
devastirao šefa SDP-a, ali je, uzmičući, Komšić nanio ogromnu štetu i sebi, demonstrirajući da nema snage, energije, znanja,
niti sposobnosti da bude išta više od Lagumdžijinog daljinskog upravljača.
Očito je to i Komšić
shvatio u prethodna četiri mjeseca, kao što je razumio i da dalje popuštanje i
uzmicanje pred Lagumdžijinim političkim ludovanjem, vodi SDP u potpunu propast
i nestanak. Očito je i da sada, za razliku od marta, on ima izdefinisanu
podršku iz baze i organa stranke i da osjeća/zna da se može suprotstaviti
Lagumdžiji. Očito je i da Komšić želi iskoristiti apsolutno negativan odnos
javnosti prema šefu SDP-a, te nije čekao pad stranke na lokalnim izborima da bi
krenuo u otvoreni sukob sa Lagumdžijom.
Lagumdžija i njegov lični
Okrugli Sto Poltrona i Ulizica, koji su u potpunosti privatizovali SDP, nalazi
se pred najtežim iskušenjem do sada: kako se oduprijeti Komšiću, gotovo
cjelokupnoj javnosti koja otvoreno navija za njega i, još uz to, odbraniti od
napada suprotstavljenih političkih partija, koji neće pripustiti priliku da
pripomognu da se sarajevski Narcis što prije raščereči?!
Nema sumnje da će se
Lagumdžija&svita podrepaša oko njega braniti svim sredstvima, kao što nema
sumnje da je sa ovim i ovakvim SDP-om gotovo: ukoliko se Lagumdžija ne povuče
stranka će pući na dva, tri... dijela; ukoliko se i povuče, pobjednicima, sa
Komšićem na čelu, slijedi dug period kupljenja i lijepljenja krhotina koje su,
nakon Lagumdžijinog političkog ludila, još preostale od SDP-a. Za šta i oni snose
ogromnu krivicu, jer su ćutali dok je on „odvodio“!
