piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik teško je
razočaran djelovanjem nekolicine visokih funkcionera Saveza nezavisnih
socijaldemokrata i odlučan je u namjeri da ih se riješi zasvagda. Prije svega
to se odnosi na premijera Aleksandra Džombića, Antona Kasipovića, Ministra
prosvjete, potom Ministra energetike Željka Kovačevića, a namjeran je i da
produbi sukob sa Željkom Kopanjom, nepirkosnovenim medijskim mogulom u
Republici Srpskoj.
Dodik se Kovačevića želi
riješiti zato što ga smatra potpuno nesposobnim i to se ne libi reći u sebi
bliskim krugovima. Uz to, lider SNSD je ubjeđenja da je Kovačević mnogo više u
proteklom vremenu radio za svoje lične interese, nego za stranku, te ističe da
on nema namjeru da „takve likove dalje vuče na svojim leđima“.
Na leđima je vukao i
Džombića i Kasipovića, ali su mu oni leđa okrenuli i već dosta dugo rade protiv
Dodika i njegovih interesa. Otud i ona strašna Dodikova hladnoća kada je
komentarisao Kasipovićevu ostavku („...umorio se“) koja je Ministra prosvjete
prestravila, te je, brže bolje, polizao što je popljuvao i nastavio rad u Vladi
RS. Kasipović je bio teško pritisnut i od Džombića da ne ode iz Vlade RS, jer
bi tada premijer ostao ogoljen i na vjetrometini, prepušten na milost i
nemilost ministarskom klanu Zorana Tegeltije i Srebrenke Golić, koji su u jako
lošim odnosima sa njim. Preciznije, „očima ga ne mogu“, kao ni on njih.
Podjednako je omražen i Kasipović, koji je imao namjeru da se iz cijele priče izvuče
i uživa u „zarađenom“ tokom proteklih šest godina.
Kolika je mržnja među ovim
suprotstavljenim opcijama, najbolje svjedoči podatak da se Golićeva nije libila
javno nasloviti Džombića, Kasipovića i Džerarda Selmana (dok je obnašao dužnost
Ministra pravde) kao „triling zla“. Snažnu podršku Tegeltiji i Golićevoj daje i
Ranko Škrbić, Ministar zdravlja, koji premijera i Kasipovića smatra
najodgovornijim za objavljivanje niza kritičkih tekstova o radu njegovog
resora. Škrbić&co tražili su i još uvijek traže od Dodika da se otvoreno
obračuna sa Džombićem i njemu lojalnim ljudima.
Međutim, Dodik još uvijek
zagorava „mirnu opciju“ i u narednom periodu će raznim alatima za pritisak
niskog intenziteta natjerati i Džombića i Kasipovića i Kovačevića da odstupe,
nakon čega će se obračunati sa njihovim ljudima. Rok do kojeg bi oni morali
„dobrovoljno“ otići je kraj godine. Očekivani pad SNSD-a na lokalnim izborima (ma
koliki on bio) trebao bi ubrzati njihovu „odluku“. Ujedno, to je i jedini
razlog zbog kojeg Dodik nije još proljetos sklonio Džombića, niti hoće sada da
to učini, jer mu je potrebna „žrtva“ nakon oktobra, kada će spojiti, po sebe,
ugodno sa korisnim.
Dodik je ubijeđen da su mu
Džombić i Kasipović „svojim podzemnim radom“ nanijeli mnogo štete i on im preko
toga neće preći. Sama činjenica da je Džombić stvorio frakciju unutar SNSD
(istina vrlo slabu) dokaz je za njegove tvrdnje. Uz to, Škrbić, Tegeltija i
Golić optužuju Kasipovića da radi protiv Dodika u međunarodnim krugovima, te
tvrde da su lideru SNSD podastrli brojne dokaze za to.
Kakva atmosfera vlada u
Vladi RS najbolje pokazuju sljedeće činjenice: ljudi bliski Škrbiću
„dokumentovali“ su Kasipovića, odnosno našli su sve lokacije na kojima je kupio
amartmane, stanove, te „odvojili na stranu“ papire o njegovim poslovima, koji
će ugledati „svjetlost dana“ ukoliko nastavi sa svojom dosadašnjom praksom
„razvaljivanja Dodika“.
Što se tiče odnosa sa
Kopanjom, Dodik smatra da je on glavni kreator i mozak „frakcionaša“ sa
Džombićem na čelu, tako da je distanca između njih dvojice sve veća i veća.
Škrbić je od Dodika tražio da se obračuna i sa Kopanjom, što je ovaj do sada
odbijao, ali „hladnoća“ u odnosima je sveprisutna.
Koliko je loša atmosfera u
Vladi RS argumentuje i odbijanje socijalista da preuzmu Ministarstvo pravde.
