preneseno sa Žurnal.info
Portal „Žurnal“ je 19. avgusta 2011. godine u okviru
dosijea „Imperija Dodik“ objavio tekst i dokumente o tome kako je Mile Radišić,
posredstvom firme „Grand trade“, dobio 30 dunuma u centru Banjaluke. Tekst
prenosimo u cijelosti, bez ikakvih izmjena.
Gradska uprava je 9. oktobra 2003. godine raspisala Konkurs za dodjelu
neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta na korištenje radi građenja na
uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa, a rješenjem Skupštine grada Banjaluka 1. decembra 2003.
godine plac je dodijeljen Radišiću.
Zemljište je potpuno nezakonito dodijeljeno »Grand trade«, a innteresantno
je da su Dodik, Davidović i Radišić tada »kratkih rukava« ostavili Slobodana
Stankovića, čija firma »Integral inženjering« se takođe prijavila na konkurs za
dodjelu zemlje.
Stanković je dao najpovoljniju ponudu, ali Radišić i Čedo Savić,
predsjednik Komisije i, u to vrijeme, direktor Zavoda za izgradnju grada,
otvorili su koverat i pri tom slomili pečat, kojim je zapečaćen. Kada su se
uvjerili da je njegova ponuda finansijski izdašnija od Radišićeve napisali su
novu ponudu koja je bila bolja od Stankovićeve, zapečatili je i ostavili sa
ostalim. Tu im se pojavio problem, jer su morali zapečatiti i Stankovićev
koverat. Našli su visoko kvalitetnog falsifikatora u Srbiji koji im je napravio
pečat »Integrala«, nakon čega su zapečatili i Stankovićevu ponudu. Kada su
koverte otvorene, Radišić je bio bolji i dobio je zemlju.
Žalba »Medicinske elektronike«
Raspisivanju konkursa za
pomenuto zemljište prethodila je višemjesečna procedura, na čiju slabu vezu sa
zakonom je više puta upozoravano. Jedan od ranijih posjednika spornog zemljišta
AD "Medicinska elektronika" Banjaluka doveo je u pitanje zakonitost
postupka kojim je to zemljište izdvojeno iz posjeda. Rješenje o izdvajanju iz
posjeda zemljišta u centru Banjaluke, Skupština grada donijela je još 12. maja
2003. godine.
Rješenje je doneseno bez
obzira na to što prethodno nije doneseno rješenje o urbanističkoj saglasnosti.
Na taj način prekršen je Zakon o upravno - pravnom postupku. Zbog toga je
"Medicinska elektronika" 17. 06. 2003. godine Okružnom sudu Banjaluka
podnijela tužbu kojom se zahtijeva poništenje spornog rješenja Skupštine grada
Banjaluka. U toj tužbi se navodi i to da je zastupnik ovog preduzeća shodno članu
30 stav 1 Zakona o građevinskom zemljištu, prilikom njegovog saslušanja u
postupku preuzimanja građevinskog zemljišta, podnio zahtjev za ostvarenje
prvenstva prava korišćenja zemljišta radi građenja. Oglušujući se o sve
zahtjeve i primjedbe "Medicinske elektronike", Skupština grada je
sporno građevinsko zemljište dodijelila firmi “Grand trade” koja nikada nije
izmirila svoje obaveze.
Džombić
daje pare
Nakon obznanjivanja afere oko nelegalnog dodjeljivanja zemljišta firmi »Grand
trade« 2004. godine, »Nova banka« dodjeljuje Radišiću kredit, kojim je on
trebao platiti zemlju i dažbine gradu.
„Grand trade“ je za zemljište trebao platiti svega 4,4 miliona maraka. Uz
to, Radišić je trebao platiti i milion i sto hiljada KM na ime dažbina gradu.
Sve u svemu 5,5 miliona, a sudski vještak tada je procijenio da je vrijednost
zemlje 12 miliona, što znači da je grad na ovom poslu izgubio gotovo osam
miliona maraka. Gradska skupština je Radišiću dodijelila 27 dunuma kod „
Medicinske elektronike“, ali je te 2003. godine za svega 100 hiljada maraka
njegovoj firmi „Grand trade“ prodala i dodatna tri dunuma u naselju Mejdan.
Grad je uz zemlju, Radišiću poklonio i projektnu dokumentaciju. Zemlja u
Obilićevu ključna je u cijeloj priči, jer ta tri dunuma Radišić „prodaje“ Ljubi
Ćubiću, vlasniku firme „Niskogradnja“, za 5,5 miliona maraka, odnosno za tačno
onoliko novca koliko je on trebao platiti za onih 27 dunuma u centru grada.
Apsolutno je nesporno da je ovdje riječ o sofisticiranoj prevari.
»Nova banka« dodijelila Radišiću kredit od gotovo 5 miliona maraka, kojim
on plaća mali dio obaveza gradu, a veći dio para zadržava. Kredit je odobrio
tadašnji uposlenik banke Džombić. Radišić nije vraćao pare, pa je Džombić u
dogovoru sa Ćubićem utanačio da on preuzme Radišićev milionski dug. Ćubić se
zadužuje kod »Nove banke« za 5 miliona, tako što banci prebacuje svoja
potraživanja od opština u kojima je SNSD na vlasti. Banka to prihvata i
opštinama odobrava dugoročne kredite, a Ćubiću prebacuje pare, koje on daje
Radišiću, a ovaj opet banci. Suštinski, opštine plaćaju Radišićev plac, jer su
Ćubićevi poslovi u njima naduvani. Ćubić i Radišić međusobne obaveze zatvaraju
raznim Ugovorima. Prvi sklapaju krajem 2005. godine, a Radišić daje pod
hipoteku Ćubiću ona tri dunuma iz Mejdana, a Ćubić njemu 4 miliona maraka,
(dokumenti u posjedu »Žurnala«). Nakon toga, januara 2007. godine klapaju
predugovor o kupoprodaji nekretnina, kojim Radišić Ćubiću tri dunuma, koja je
gradu Banjaluka platio 100 hiljada maraka, sada prodaje za 5,5 miliona. Sve je
ovjereno kod notara aprila 2008. godine, kada su smatrali da su najveći dio
poslova pokrili papirima. Ćubić je ovih 5,5 miliona izvukao iz izgradnje puteva
u Srebrenici gdje je otuđeno preko 30 miliona maraka.
Oduzimanje zemljišta
Nakon otvaranje afere »Medicinska elektronmika«, gradonačelnik Davidović je
podnio zahtjev zemljo-knjižnom uredu da oduzme prava firmi »Grand trade« na
korištenje zemljišta, a morao je podnijeti i zahtjev da se i ona tri dunuma
oduzmu Ćubićevoj »Niskogradnji«. Davidović je to morao uraditi još prije šest
godina, jer je tako precizirano Rješenjem skupštine grada. Radišiću je
zemljište moralo biti davno oduzeto, jer, prema zvaničnim podacima, nije
uplatio najmanje 960 hiljada za dažbine. Ta cifra je višestruko veća, jer je
Radišić falsifikovao uplatnice, kako nam je potvrđeno u Specijalnom tužilaštvu.
Na kraju cijele priče, uprava grada Banjaluka, nakon hapšenja osumnjičenih u
aferi »Medicinska elektronika«, oduzela je Radišiću zemljište, kako bi se
primirila javnost, ali plac će mu biti vraćen.
Kao što je »Žurnal« procijenio, zemljište je Radišiću
vraćeno odmah nakon što ga je sud oslobodio optužbi za mešetarenje akcijama
»Medicinske elektronike«. Smatrali su da su na ovaj način stavili tačku na
cijelu priču, ali očito je da građani Banjaluke misle drugačije.
Cijelu dokumentaciju preuzmite na ovom linku: Grand Trade
