Portal „Žurnal“ je 19. avgusta 2011. godine u okviru
dosijea „Imperija Dodik“ objavio tekst i dokumente o tome kako je Mile Radišić,
posredstvom firme „Grand trade“, dobio 30 dunuma u centru Banjaluke. Tekst
prenosimo u cijelosti, bez ikakvih izmjena.
Gradska uprava je 9. oktobra 2003. godine raspisala Konkurs za dodjelu
neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta na korištenje radi građenja na
uglu ulica Vuka Karadžića i Prvog krajiškog korpusa, a rješenjem Skupštine grada Banjaluka 1. decembra 2003.
godine plac je dodijeljen Radišiću.
Zemljište je potpuno nezakonito dodijeljeno »Grand trade«, a innteresantno
je da su Dodik, Davidović i Radišić tada »kratkih rukava« ostavili Slobodana
Stankovića, čija firma »Integral inženjering« se takođe prijavila na konkurs za
dodjelu zemlje.
Stanković je dao najpovoljniju ponudu, ali Radišić i Čedo Savić,
predsjednik Komisije i, u to vrijeme, direktor Zavoda za izgradnju grada,
otvorili su koverat i pri tom slomili pečat, kojim je zapečaćen. Kada su se
uvjerili da je njegova ponuda finansijski izdašnija od Radišićeve napisali su
novu ponudu koja je bila bolja od Stankovićeve, zapečatili je i ostavili sa
ostalim. Tu im se pojavio problem, jer su morali zapečatiti i Stankovićev
koverat. Našli su visoko kvalitetnog falsifikatora u Srbiji koji im je napravio
pečat »Integrala«, nakon čega su zapečatili i Stankovićevu ponudu. Kada su
koverte otvorene, Radišić je bio bolji i dobio je zemlju.
Žalba »Medicinske elektronike«
Raspisivanju konkursa za
pomenuto zemljište prethodila je višemjesečna procedura, na čiju slabu vezu sa
zakonom je više puta upozoravano. Jedan od ranijih posjednika spornog zemljišta
AD "Medicinska elektronika" Banjaluka doveo je u pitanje zakonitost
postupka kojim je to zemljište izdvojeno iz posjeda. Rješenje o izdvajanju iz
posjeda zemljišta u centru Banjaluke, Skupština grada donijela je još 12. maja
2003. godine.
Rješenje je doneseno bez
obzira na to što prethodno nije doneseno rješenje o urbanističkoj saglasnosti.
Na taj način prekršen je Zakon o upravno - pravnom postupku. Zbog toga je
"Medicinska elektronika" 17. 06. 2003. godine Okružnom sudu Banjaluka
podnijela tužbu kojom se zahtijeva poništenje spornog rješenja Skupštine grada
Banjaluka. U toj tužbi se navodi i to da je zastupnik ovog preduzeća shodno članu
30 stav 1 Zakona o građevinskom zemljištu, prilikom njegovog saslušanja u
postupku preuzimanja građevinskog zemljišta, podnio zahtjev za ostvarenje
prvenstva prava korišćenja zemljišta radi građenja. Oglušujući se o sve
zahtjeve i primjedbe "Medicinske elektronike", Skupština grada je
sporno građevinsko zemljište dodijelila firmi “Grand trade” koja nikada nije
izmirila svoje obaveze.
Džombić
daje pare
Nakon obznanjivanja afere oko nelegalnog dodjeljivanja zemljišta firmi »Grand
trade« 2004. godine, »Nova banka« dodjeljuje Radišiću kredit, kojim je on
trebao platiti zemlju i dažbine gradu.
„Grand trade“ je za zemljište trebao platiti svega 4,4 miliona maraka. Uz
to, Radišić je trebao platiti i milion i sto hiljada KM na ime dažbina gradu.
Sve u svemu 5,5 miliona, a sudski vještak tada je procijenio da je vrijednost
zemlje 12 miliona, što znači da je grad na ovom poslu izgubio gotovo osam
miliona maraka. Gradska skupština je Radišiću dodijelila 27 dunuma kod „
Medicinske elektronike“, ali je te 2003. godine za svega 100 hiljada maraka
njegovoj firmi „Grand trade“ prodala i dodatna tri dunuma u naselju Mejdan.
Grad je uz zemlju, Radišiću poklonio i projektnu dokumentaciju. Zemlja u
Obilićevu ključna je u cijeloj priči, jer ta tri dunuma Radišić „prodaje“ Ljubi
Ćubiću, vlasniku firme „Niskogradnja“, za 5,5 miliona maraka, odnosno za tačno
onoliko novca koliko je on trebao platiti za onih 27 dunuma u centru grada.
Apsolutno je nesporno da je ovdje riječ o sofisticiranoj prevari.
»Nova banka« dodijelila Radišiću kredit od gotovo 5 miliona maraka, kojim
on plaća mali dio obaveza gradu, a veći dio para zadržava. Kredit je odobrio
tadašnji uposlenik banke Džombić. Radišić nije vraćao pare, pa je Džombić u
dogovoru sa Ćubićem utanačio da on preuzme Radišićev milionski dug. Ćubić se
zadužuje kod »Nove banke« za 5 miliona, tako što banci prebacuje svoja
potraživanja od opština u kojima je SNSD na vlasti. Banka to prihvata i
opštinama odobrava dugoročne kredite, a Ćubiću prebacuje pare, koje on daje
Radišiću, a ovaj opet banci. Suštinski, opštine plaćaju Radišićev plac, jer su
Ćubićevi poslovi u njima naduvani. Ćubić i Radišić međusobne obaveze zatvaraju
raznim Ugovorima. Prvi sklapaju krajem 2005. godine, a Radišić daje pod
hipoteku Ćubiću ona tri dunuma iz Mejdana, a Ćubić njemu 4 miliona maraka,
(dokumenti u posjedu »Žurnala«). Nakon toga, januara 2007. godine klapaju
predugovor o kupoprodaji nekretnina, kojim Radišić Ćubiću tri dunuma, koja je
gradu Banjaluka platio 100 hiljada maraka, sada prodaje za 5,5 miliona. Sve je
ovjereno kod notara aprila 2008. godine, kada su smatrali da su najveći dio
poslova pokrili papirima. Ćubić je ovih 5,5 miliona izvukao iz izgradnje puteva
u Srebrenici gdje je otuđeno preko 30 miliona maraka.
Oduzimanje zemljišta
Nakon otvaranje afere »Medicinska elektronmika«, gradonačelnik Davidović je
podnio zahtjev zemljo-knjižnom uredu da oduzme prava firmi »Grand trade« na
korištenje zemljišta, a morao je podnijeti i zahtjev da se i ona tri dunuma
oduzmu Ćubićevoj »Niskogradnji«. Davidović je to morao uraditi još prije šest
godina, jer je tako precizirano Rješenjem skupštine grada. Radišiću je
zemljište moralo biti davno oduzeto, jer, prema zvaničnim podacima, nije
uplatio najmanje 960 hiljada za dažbine. Ta cifra je višestruko veća, jer je
Radišić falsifikovao uplatnice, kako nam je potvrđeno u Specijalnom tužilaštvu.
Na kraju cijele priče, uprava grada Banjaluka, nakon hapšenja osumnjičenih u
aferi »Medicinska elektronika«, oduzela je Radišiću zemljište, kako bi se
primirila javnost, ali plac će mu biti vraćen.
Kao što je »Žurnal« procijenio, zemljište je Radišiću
vraćeno odmah nakon što ga je sud oslobodio optužbi za mešetarenje akcijama
»Medicinske elektronike«. Smatrali su da su na ovaj način stavili tačku na
cijelu priču, ali očito je da građani Banjaluke misle drugačije.
Cijelu dokumentaciju preuzmite na ovom linku: Grand Trade
Gotovo dvije hiljade mladih ljudi u dva dana izrazilo je svoj oštar protest protiv odluke gradskih i entitetskih vlasti da u tajkunu Miletu Radišiću dozvoli izgradnju stambeno-poslovnog objekta u parku pored Medicinske elektronike, u strogom centru grada.
Vlast je u svojoj bahatosti i drskosti očito prevršila sve mjere, što je dovelo do erupcije nezadovoljstva mladih. Umjesto bilo kakvog daljeg komentara svega ovog što se dešava, podsjećamo vas na lik i (ne)djela Mileta Radišića i njegovih zaštitnika iz vlasti, kojima smo se u nekoliko navrata bavili na ovom blogu.
11.10.2011
Epilog afere Medicinska elektronika: potop institucija Republike Srpske
Okružni sud Banjaluka oslobodio je u utorak, 11. oktobra 2011. godine, krivice Mileta Radišića i njegove saradnike u slučaju “Medicinska elektronika”. Sud je donio oslobađajuću presudu za Radišića i ostale u predmetu “Medicinska elektronika” mada je tužilac Specijalnog tužilaštva RS Goran Glamočanin u završnoj riječi ustvrdio da je tokom suđenja u potpunosti dokazana krivica optuženih. Ovakav rasplet događaja i oslobađajuću presudu za Radišića, koji znače definitivan slom pravosuđa RS i BIH, najavili smo još 16. juna na ovom blogu.
Pogledajte video:
04.01.2012
SMS prepiska Aleksandra Džombića i Džerarda Selmana sa tajkunom Miletom Radišićem, optuženim, pa (nepravosnažno) oslobođenim u aferi “Medicinska elektronika”, uz jedan telefonski poziv Dodiku
Nedavno smo objavili zapanjujuće SMS poruke između Aleksandra Džombića, aktuelnog premijera i bivšeg ministra finansija, i Bojana Golića, nekadašnjeg direktora IRB-a, kojesvjedoče da su krediti dodjeljivani na osnovu Džombićevih usmenih naloga, a ne u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima. U vladajućim krugovima došlo je do teških sukoba i svađa na relaciji Vlada RS – MUP RS – Specijalno tužilaštvo RS “otkud Vaskoviću SMS-ovi”. Kako bi potakli tu konstruktivnu raspravu unutar režima, danas vam donosimo SMS poruke i dio telefonskih ispisa iz kojih se vidi da je prvooptuženi u aferi “Medicinska elektronika”, tokom istrage protiv njega, intenzivno sarađivao sa Džombićem, potom ministrom pravde Džerardom Selmanom, a da je zvao i tadašnjeg premijera Milorada Dodika. Mile Radišić i Bojan Golić uhapšeni su 23.03. 2010. godine, a 30. juna iste godine Golić je priznao krivično djelo „nesavjesnog rada u službi u vezi sa nezakonitim radnjama koje se odnose na manipulaciju cijenama akcija Medicinske elektronike“. Za to je dobio 4 mjeseca zatvora. Interesantno je da je Golić jedini presuđen u ovom predmetu, a da su svi ostali akteri (nepravosnažno) oslobođeni.SMS poruke koje objavljujemo bile su sastavni dio dokaznog materijala u pomenutom predmetu, ali nikom od nadležnih, očito, nije ni palo na pamet da istraži veze između Dodika, Džombića i Selmana sa jedne, te Radišića sa druge strane.
Istražioci su SMS poruke i ispise telefonskih razgovora skinuli sa Radišićeva dva telefona, a mi ne objavljujemo pune brojeve iz razumljivih razloga. Džombić je u komunikaciji koristio dva aparata, a Selman i Dodik (kako smo dosad utvrdili) po jedan. Takođe, Radišić se dopisivao i sa Rankom Škrbićem.
Pretpl.broj : +387 65 685… – Ugovor na ime GRAND TRADE DOO
Mil. Dodik
066806…
Ministar Selman
065404…
Min Dzombic 2
065510…
Ministar Dzombic
065464…
Ministar Skrbic
065011…
PREPISKA PO DANIMA
04.03.2010./05.03.2010. Džombić
Iz SMS poruka Radišića sa Džombićem uočljivo je da on od ministra finansija očekuje da mu završi određeni posao. Jasno je i da ga Džombić razvlači, što Radišića čini pomalo nervoznim. Najjasnije je da su ove poruke direktan dokaz o isprepletenosti vlasti i tajkuna i da Vlada RS radi u skladu sa njihovim nalozima.
Radišić
Ministre javi se da znam sta si uradio. Mile
04/03/10 17:17
Džombić
Nisu stavili na dnevni red iz privrede. Obzirom da sjednica nastavlja sutra, trazio sam da sutra dopune dnevni red.
04/03/2010 17:33:46
Džombić
Napravice saglasnost.
04/03/2010 18:13:44
Radišić
Hvala ti sto si se javio tvoj gosodin Zoran Males kaze da si ti morao dati saglasnost na predlog privrede koji su oni vama dostavili da bi ovi iz privrede mogli sutra staviti na dnevni red vlade posto imam informaciju da nisi sutra tu reci sta da radim
04/03/10 19:12
Radišić
Aco molim te, da li si zaboravio dati saglasnost Zoranu Males. Pozdrav. Mile
05/03/10 09:48
09.03.2010.g.-Selman
Radišić od Selmana zahtijeva da mu odgovori šta će biti sa njim u slučaju “Medicinska elektronika”, ali mu ovaj nije uzvratio poruku.
Radišić Selmanu
Izvini, molim te sto smetam, puno mi je vazno da znam na cemu sa, da li je sve u redu. Pozdrav Mile
09/03/2010 10:45:04
09.03.2010.g.-Škrbić
Istovremeno komunicira sa ministrom zdravlja Rankom Škrbićem, kojeg podsjeća na njihov dogovor da će Škrbić “smiriti” doktora Vulića, koji je predvodio štrajkače iz “Medicinske elektronike” protiv Radišića, koji je tada izbacio medicinsko osoblje na ulicu. Učinio je to uz odobrenje tadašnje vlasti.
Radišić Škrbiću
Skrba molim te, nazovi Dr. Vulica po dogovoru jer on je jedini koji koci prelazak radnika u Don zdrvalja. Pozdrav Mile
09/03/2010 10:47:51
14.03-16.03.2010.g.- Selman
Kako su vrijeme, a i istraga odmicali, Radišić je postajao sve nervozniji i, maltene je molio da mu se jave. I javljali su mu se i nalazili se sa njim, a posebno Selman, vrli ministar pravde.
Radišić
Prijatelju molim te javi mi, da znam sta mi je sutra ciniti. Pozdrav Mile
14/03/10 23:10
Selman
Ok.
16/03/2010 21:48:51
Radišić
Prijatelju moze sutra kafa u 8.30 u monaku. Pozdrav Mile
16/03/10 22:48
Selman
Nisam do ponedeljka u BiH.Cujemo se kada dodem.
18/03/2010 21:46:49
Radišić
Prijatelju, molim te javi se. Pijemo li kafu sutra na starom mjestu, istekli su svi rokovi, moramo se viditi. Pozdrav Mile
18/03/10 22:43
22.03.2010.g.-Selman
Dan prije hapšenja, Radišić je bio u velikoj panici. I to tolikoj da je poruke umjesto Selmanu, slao na pogrešne brojeve. Izvinio se, nema šta, pa nastavio da zahtijeva od Selmana da se vide. Tog 22.03. najmanje dva puta su razgovarali putem telefona.
Odlazni pozivi
Poziv Selmanu 065404…
22/03/10 16:11
sms
065400…
Drugar molim te javi se da znam sta mi je ciniti ili da se negdje nadjemo,javi mi odma.Mile
22/03/2010 17:13:49
+38765400…
Greska izvini
22/03/2010 17:15:15
Radišić Selmanu
Drugar javi se da znam sta mi je ciniti ili da se nadjemo negdje,javi da znam.Mile
22/03/2010 17:16:56
Odlazni pozivi
Poziv Selmanu 065404…
22/03/10 20:39
23.03.2010.- Milorad Dodik
Posljednji poziv, pred hapšenje, sa Radišićevog telefona upućen je Miloradu Dodiku u 10 časova i 6 minuta, 23.03.2010. godine.
Odlazni pozivi
Poziv Dodiku
066806…
23/03/10 10:06
O čemu su Dodik i Radišić razgovarali nije nam poznato, ali je činjenica da je Radišić oslobođen i da su u toj pravosudnoj lakrdiji režiseri bili upravo Milorad Dodik i Džerard Selman. Šta na kraju reći sem svaka čast Radišiću – nema baš svako u RS privilegiju da gotovo cijela Vlada RS sa velikim Dodikom na čelu stoji iza njega. A najrjeđi imaju to zadovoljstvo da se pred hapšenje ispričaju sa Velikim Vođom. Čvrsto vjerujem da je Mile Radišić rekao Miloradu Dodiku: “Čuvaj mi Republiku Srpsku, dok se ne vratim sa Tunjica”!
12.10.2011
Epilog afere Medicinska elektronika: potop institucija Republike Srpske
Piše: Siniša Božić, ekonomista
Afera Medicinska elektronika je završena. Okružni sud u Banja Luci je presudio da krivice optuženih nema, iz čega proizilazi da u sticanju akcija ovog privrednog društva kroz proces preuzimanja akcija, nije bilo nezakonitosti. Optuženi su slobodni.
Na ovom slučaju su potpuno zakazale: Komisija za hartije od vrijednosti RS, Investiciono-razvojna banka RS i Specijalno tužilaštvo, praktično, značajni državni (entitetski) regulatorni, razvojni i organi sudstva.
Pogledajmo šta se zapravo dešavalo.
12.6.2009. godine, fizičko lice Mile Radišić obavještava javnost o namjeri objavljivanja ponude za preuzimanje akcija privrednog društva Medicinske elektronike ad Banja Luka. Preuzimanje akcija je jedan od načina sticanja udjela u kapitalu akcionarskih društava, regulisano je Zakonom o preuzimanju, a može biti obavezno, i dobrovoljno (što je ovdje slučaj). Ovdje treba istaći da preuzimanje može da bude i jedan od vidova privatizacije, u slučaju da prihvatilac ponude bude vlasnik/titular državnog kapitala (Akcijski fond), što je ovdje slučaj.
14.07.2009. godine, Komisija za HOV RS odobrava objavljivanje ponude za preuzimanje akcija Medicinske elektronike od strane Mile Radišića.
08.08.2011
Kad zec postane hijena
Piše: Slobodan Vasković
Vladajući režim neće savladati neka od suprotstavljenih im političkih opcija, niti „viša sila“, već će ih slomiti kriminal i korupcija, koji su obrazac ponašanja svih poluga vlasti, bez obzira da li se radi o entitetskom ili opštinskom nivou. Od ovakvog djelovanja nisu imuni ni „delegati“ vladajuće nomenklature u državnim institucijama, a činjenica je da svako ko je u mogućnosti grabi i otima, „kao da mu je posljednje“.
Grabež je opšteprihvaćeni način djelovanja i razmišljanja i više ne postoje situacije da običan svijet može završiti i najjednostavniji posao u opštinskim ili entitetskim institucijama, ukoliko „ne potkuje“ nekog od nadležnih. Što su inokosni veći kriminalci i hohštapleri, to su uvaženiji u „društvu“ i bliži izvorištu ovakvog djelovanja, koje je smješteno u Palati predsjednika.
Međutim, vrag je davno odnio šalu i korupcija i kriminal su iz statusa „brzog hodanja“, prešli na galopirajući nivo, brišući pred sobom i posljednje tragove zakonitog djelovanja. Jednostavnije rečeno, u Republici Srpskoj na djelu je kriminalna anarhija, a nosioci institucija ponašaju se poput razbojnika, otvoreno otimajući i ne libeći se ni od ucjena. Falsifikati su postali već tradicija, pa niko razuman već godinama ne uzima zdravo za gotovo, ono što vlast emituje i saopštava o finansijskom, fizičkom i mentalnom stanju nacije.
Koliko duboke korijene je uhvatio kriminal, svjedoče i, gotovo nevjerovatni, ali istiniti, „projekti“, na kojima se država/entitet oštećuje za milione maraka, a pojedinci besramno bogate. Najdrastičniji primjeri takvog djelovanja, posljednjih mjeseci relizovani su i realizuju se u upravi Grada Banjaluka, a budžet će biti oštećen, prema do sada raspoloživim podacima, za najmanje tri miliona maraka. Kriminalci iz Gradske uprave, koji već godinama nemilosrdno pljačkaju stanovnike Banjaluke, osmislili su zaista genijalan plan – uništavanje dokumentacije o vlasništvu nad zemljištem, odnosno dokumentacije koja potvrđuje da je određeno zemljište plaćeno prije 30 – 40 godina. Naravno, riječ je o najatraktivnijim parcelama koje se nalaze u „erogenim“ zonama grada.
Nakon što se dokumentacija uništi, poziva se prethodni vlasnik tog zemljišta i slijedi ponuda: tuži Grad za naknadu, a dobijene pare dijelimo. Slijedi tužba, presuda u korist „oštećenog lica“, ekspresna isplata i podjela novca; svi su na dobitku, samo je Grad na gubitku. Do sada je na ovaj način „obrađeno“ nekoliko izvanredno vrijednih parcela, (jedna od njih nalazi se kod „Zelenog mosta“ i za nju je isplaćeno 350 hiljada KM, a druga je usred Gospodske ulice, i za nju bi trebalo biti plaćeno dva miliona maraka). Prethodnoi vlasnici ovog zemljišta svojevremeno su isplaćeni od bivše države, ali upravo ta dokumentacija je uništena/skrivena/falsifikovana, pa im je otvorena mogućnost da tuže i ponovo naplate već naplaćeno.
Interesantno je da u ovu aferu nije involviran gradonačelnik Dragoljub Davidović, ali je još interesantnije da o svemu ćuti kao zaliven, premda je upoznat sa svim detaljima. Glavno kreator „zemljišne reforme“ u Banjaluci je njegova savjetnica Milanka Zec Višnjić, koja i Davidovića, ali i mnoge druge ovdašnje milionere „drži u šaci“, jer su preko nje odradili stotine nezakonitih poslova u kojima su zaradili stotine miliona. I to svi redom: od Slobodana Stankovića, preko Ljube Ćubića, pa do Mileta Radišića. Gospođa Zec bila je i ostala poslovna hijena. Stalno gladna.
Milanka Zec Višnjić saslušavana je u Specijalnom tužilaštvu RS kao osumnjičena u istrazi o nezakonitoj dodjeli cca 50 dunuma gradskog građevinskog zemljišta Miletu Radišiću i njegovoj firmi „Grand trade“, ali se sve vrijeme branila ćutanjem. Izvan tužilaštva nije ćutala, već je poručila i Miloradu Dodiku i Dragoljubu Davidoviću da će i oni pasti, ako padne ona. Nije pala, a priča o „Grand trade“ nestala je iz javnosti, s tim što je Gradska uprava to zemljište Radišiću oduzela, ali će mu ga vratiti „čim se stvari potpuno smire“. Pokazalo se da je ćutanje Milanke Zec Višnjić zaista zlato, jer se zlatom plaća.
Višnjićeva je milioner, a „uštedila“ je od savjetničke plate i privremeno-povremenih poslova izvan radnog vremena. Tako je godinama bila honorisana od GP „Krajine“, a poznata je po tome što „na ruke“ uzima sve od 50 hiljada KM, preko luksuznih automobila, pa do stanova i poslovnih prostora za „savjete građevinskim tajkunima“. I što je bez nje, faktički, nemoguće završiti bilo kakav posao u Gradskoj upravi, a tiče se zemljišta ili građevinskih poslova. Ko se suprotstavi, slijede opstrukcije, pa i tužbe, što svi izbjegavaju, kako ne bi gubili pare u iscrpljujućim procesima. Jednostavnije je podmiriti gđu Višnjić Zec.
Ne dešavaju se ovakve stvari samo u Banjaluci, već u svim većim opštinama u kojima je zemljište na visokoj cijeni: i u Bijeljini i u Istočnom Novom Sarajevu, i u Trebinju… Anarhija je potpuna, a raznorazni Višnjići i Zečevi i definitivno će doći glave ovom režimu, jer ih on ne može više kontrolisati. A takvih je sada već jako mnogo i svakim danom ih je sve više i više.
Prije desetak godina jedan tadašnji
visoki funkcioner Republike Srpske ispričao mi je svoju zgodu sa Nikolom Špirićem,
aktuelnim ministrom finansija i trezora u Savjetu ministara BiH, koji je u to
vrijeme bio niko i ništa. Tačnije, Špirić je tada sjedio u bašti hotela “Bosna”
u Banjaluci i vukao za rukav sve oni koji su u RS predstavljali vlast, od
lokalnog do republičkog nivoa, da ga prime kod sebe i daju mu neku platu. Elem,
Špirić je tada rekao mom poznaniku sledeće: “Vi iz korita pravo ločete. Ajde,
pustite i mene da i ja zaburim njušku u ćošak i loknem nešto sa strane”.
Nešto poslije toga zaista su ga
pustili da “zaburi njušku malo sa strane”, ali Špiriću je to bilo malo, jer je
sve vrijeme želio da sa prednjim nogama uđe u korito. I zaista, uspjelo mu je,
ali mu je i to bilo malo, pa se Špirić kompletan uvalio u korito. Isplatilo mu
se, jer je zahvaljujući snažnom “burenju njuške” kupio nov stan u Banjaluci,
Beogradu, Novom Sadu, Beču…
Špirić je pravi štediša, a i
pravi Srbin po Dodikovoj mjeri, jer uništava Bosnu i Hercegovinu nemilosrdno
trošeći budžetska sredstva za sve što mu i treba, a i ne treba. Tako je 7. maja
ove godine ministar finansija BiH svratio u piljaru i na račun države kupio
sebi voća. Očito je da pati od avitaminoze, jer je, vjerovali ili ne, kupio čak
24,5 kilograma narandži, po tri kilograma banana i krušaka i još nekoliko
kilograma ostalog voća. Račun je uzeo i potrošeni novac za voće uredno naplatio
iz državne blagajne. Radi se o nevjerovatnih 97, 48 KM.
Nikakav komentar nije potreban,
a oni koji će reći: “Dabogda mu prisjelo”, uzalud se nadaju. Njemu neće
prisjesti, ali hoće svima nama.
