Dragan Čavić: Novogodišnja bajka

U Hali rezidencije Velikog Vođe svečano se obilježavao težak završetak još jedne teške godine. Kao u jedan glas orila se pjesma iz desetina grla Izvršnog komiteta članova Saveza nezasitih srpskih domaćina:

Godina je prošla puna muka,

Za slobodu ginulo se nijemo,

Ali s pjesmom umjesto jauka,

Druže Mili mi ti se kunemo,

Druže Mili mi ti se kunemo....

A na bini bordo crvene boje, ponosno dignutog čela, zagledan u daljinu, ushićen složnim pjevanjem, umoran od duge i iscrpljujuće borb, stajao je Veliki vođa herojskog otpora hegemonizmu Zlaje Lagandžije.

Bližila se Nova dvanaesta godina.

Odjednom, pogled mu se smrači, mahnu oštro rukom i zapovjedi :

Prekini s pjesmom, nije mi do vašeg pjevanja!

Kad vam je sada u vremenu globalne ekonomske krize do pjevanja, nije isključeno da jednoga dana neko od vas  i  propjeva, a ovdje mi se kunete.

Znam ja vas, ja sam vas sve stvorio, ali vas nisam napravio!

Niti ste mi rod ni pomozi Bog!

Je li tako Rajhko?,

i ne okrećući glavu upita posilnog, sićušne koščate glave bez brčića i sitnih očiju, u dugačkom kožnom mantilu bordo crvene boje, koji je stajao desnije od njega i s gađenjem posmatrao one koje su napravili drugi, a stvorio Veliki Vođa.

Tako je, i ne samo da je tako, već je još i više!,

kreštećim drhtavim glasićem i čistim srpskim jezikom, trebavskog dijalekta, odgovori koščati posilni, naglo poskočivši u stav mirno, naglašen reskim praskom peta na bordo crvenim sjajnim čizmama dokoljenicama, koje se snažno sudariše pod silinom grča u nogama, koji ga je slatko obuzeo čim ga je prozvao voljeni njegov Veliki Vođa.

Malo su mu ovlažile i trofrtaljne svečane čakšire, nešto niže ispod prednjih džepova, dijelom od miline, a dijelom i od oslabljele prostate, koje su takođe bile bordo crvene boje.

Zato se naglo ispravio da mantil potpuno prekrije poveću žutu fleku koja se iznenada pojavila, i pomisli u sebi:

Sva sreća, zamalo i smeđa fleka između zadnjih džepova.

Kako se naglo ispravio, pucnuše i naglo zategnuti bordo crveni tregeri, prošarani izvezenim ružama, koji su držali trofrtaljne čakšire da ne spadnu, i zagalami tako da su mu poiskakale nabrekle žile na čelu:

Kad vas ja počnem opisivati u svojim povjesnim pisanijama nećete biti ni stvoreni ni napravljeni.Gore ćete proći u mojim memoarima nego da se nađete u stupcima barda našeg objektivnog novinarstva, visoko cijenjenog gospodina Zakopanje.

Prekini!,

dreknu Veliki Vođa i ne bacivši pogled na posilnog koji je stajao u stavu mirno, desnije od njega, i nastavi:

Šta ti pričaš ko je koga napravio, ko je koga stvorio?

I tebe sam stvorio.

Ali onaj ko te je pravio nije te dovršio, pa se tako nedovršen iživljavaš nad drugovima, a i koristiš svaku priliku da olajavaš cijenjenog druga Zakopanju.

Ućuta posilni, i dalje u stavu mirno, a između zadnjih džepova na čakširama poče probijati i smeđa fleka.

A onda se Veliki Vođa obrati zaprepaštenim drugovima, koji su svi odreda ostali otvorenih usta zbog naglo prekinutog pjevanja.

Sram vas bilo, šta to pjevate, za šta ste vi to ginuli?

Dok sam ja trinaest mjeseci boj bojevao sa onim Zlajom i svojim golim prsima sprečavao da se on uhvati diplomatskog pasoša, vi ste nemilosrdno dizali kredite, podizali fizički obim proizvodnje, gurali bruto domaći proizvod, izmišljali investicije, razmjenjivali SMS poruke, otimali boračke penzije, oporezivali seljake, i razne druge budalaštine.

Pokačili ste te kravate, čak i ti drugarice Tajkić, i mislite da meni možete pametovati.

Ovdje mi pjevate, a iza mojih leđa propjevate.

Ovaj naš crnogorac Jegor, kojeg smo priveli iz svjetlo crvenih u naše brdo crvene redove, izgleda misli da nisam trebao popustiti Zlaji Lagandžiji i dati mu mjesto ministra vanjskih poslova.

Šta si mislio, da ću ja umjesto Zlaje mutietničariti Savjet ministara? Jedva od njega napravih baliju, trinaest mjeseci sam se borio i izborio, a tebi sada krivo, jer si sebe vidio na mjestu ministra vanjskih poslova.Htio sam ja tebe tu postavit , ali znam da imaš problema sa kičmom i leđima, pa ne možeš po svijetu putovati. Šta da te uklješti kičma u Vašingtonu? Ovako sam jednim potezom od Zlaje napravio baliju i istovremeno poštedio tvoja leđa nepodnošljivih putovanja po bijelom svijetu.

Progovori Jegor ponositi:

Nijesam tako mislio Prešjedniče moj voljeni.

Inače slab na manjine, Velik Vođa se osmjehnu i reče Jegoru blagougodno:

A što ti je trebalo da spominješ meni iza leđa kako sam se dogovorio sa Zlajom preko leđa naše države.

Kao i uvijek smireno i blagougodno prozbori mudri Jegor :

Nijesam mislio preko leđa države, mislio sam preko mojijeh leđa, znaš da sam jedva šjedjeo u stolici od bolova između pršljenova. Ali otelo mi se, ne znam šta mi bi. Viđećemo, tek će vrijeme pokazati o čijijem leđima se radilo.

Nije da ne bih znao biti ministar, no leđa su mi slabašna, pa od sreće, kad čuh kako si se mudro nagodio brinući o mojim leđima, šćeo sam da ukažem da si dobronamjerno prešao preko mojijeh leđa, a nekako mi se ote preko leđa države. Valjda od prevelike brige za državu koja mi sa uma ne silazi.

U tom trenutku taman zinu drug Bojša da se oštro baci u odbranu svoga pobratima Jegora, kad ponovo mudro progovori Veliki Vođa, vidjevši da bi proslava mogla propasti ako se umješa i Bojša:

Znao sam ja šta si ti mislio, ali sam htio da to i drugi čuju. Nego da zapjevamo. Nova je godina. Gdje smo ono stali?

Povede pjevanje jak ženski glas ugledne drugarice Tajkić:

Spremte se spremte pjesnici,

Silna će gozba da bude,

iz ove naše pobjede

rađa se sunce slobode....

I svi ponosno zapjevaše.

Sretna vam Nova godina!,

glasno nazdravi Veliki Vođa razdragano, ali niko od raspjevanih članova Izvršnog komiteta to ne ču, osim Jegora i Bojše koji su samo otvarali usta, jer nisu znali tekst ove pjesme.

Inače ni oni ne bi čuli.

Sarajevski dogovor preko leđa Srba

Piše: Igor Crnada, generalni sekretar PDP

U Sarajevu je u srijedu napravljen deal između šest lidera, kojim je zvanično završena agonija nezabilježene postizborne trakavice, a u suštini dogovoreni i posloženi lični i stranački interesi učesnika. Nema dileme, Republika Srpska je  gubitnik ove igre. Njen predsjednik i najveća partija nisu, ali Republika Srpska jeste.

Ako se opozicija ne može uzeti za potpuno objektivnu, onda je sasvim jasno da nešto nije u redu kada se pogledaju saopštenje lojalnog SNSD-ovog partnera DNS-a i izjava potpredsjednika SNSD-a i predsjednika Narodne skupštine RS Igora Radojičića. Posebno je zanimljiva Igorova izjava, za koju smatram da će postati istorijska. Ocjena Dodikovog potpredsjednika da su neka rješenja iz sarajevskog dogovora napravljena preko leđa Srba i Republike Srpske dokaz je da su i u SNSD-u mnogi svjesni da je napravljeno katastrofalno rješenje, veoma nepovoljno po Republiku Srpsku.

Kao prvo, napravili smo presedan od kojeg će nas ubuduće sigurno zaboliti glava. Sve se moglo desiti, sve se moglo naći na stolu i o svemu se moglo pregovarati, osim o četiri mjesta za ministre iz Republike Srpske. Predsjednik Dodik reče da smo to i dobili, magupski dobacujući Sadiku Ahmetoviću u hodniku Parlamenta BiH ‚‚ti si naš“. Naravno, radi se o tome da je ministar Ahmetović iz Srebrenice i da će on, najvjerovatnije, ostati u Savjetu ministara kao četvrti ‚‚srpski“ ministar. Dodik je, objašnjavajući zašto je odustao od četvrtog mjesta za Srbe iz Republike Srpske, rekao i da je i u ranijim sazivima bio po jedan ministar iz bošnjačkih stranaka iz kvote Republike Srpske i da tu nema ništa sporno. To je tačno, ali ovdje Dodik radi klasičnu manipulaciju politički nepismenog i nedovoljno obavještenog prosječnog stanovnika Republike Srpske, tj. glasača.

Evo i zašto je ovo bitno. Ono što strankama iz Republike Srpske pripada po Ustavu BiH i izbornim rezultatima, na neobjašnjiv način, Dodik je predao drugoj strani. Naime, na sva mjesta u Parlamentarnoj skuptštini BiH (i u Predstavničkom domu i u Domu naroda) koja pripadaju predstavnicima Republike Srpske izabrani su kandidati stranaka iz Republike Srpske. U 14 stolica iz RS u Predstavničkom domu sjedi svih 14 poslanika iz tzv. srpskih stranaka (SNSD 8, SDS 4, PDP 1 i DNS 1). U Domu naroda svih 5 delegata koji se biraju u Republici Srpskoj su takođe iz ovih stranaka (SNSD 2, SDS 1, PDP 1 i DNS 1). S druge strane, prema Ustavu BiH, Republika Srpska ima četiri ministarska mjesta i očigledno je i potpuno logično da stranke iz RS koje će učestvovati u vlasti treba da daju sva četiri ministra. Ono što je drugačije u odnosu na prethodne sazive Predstavničkog doma, koji bira Savjet ministara, je da su ranije stranke iz Federacije (SDA, Stranka za BiH i SDP) uvijek imale jednog ili dva poslanika iz Republike Srpske i na osnovu toga dobijale ministarsko mjesto za nekoga ko ima ličnu kartu u Republici Srpskoj. Prvi put se to nije desilo i Republika Srpska je danas morala imati četiri mjesta u Savjetu ministara.  Igor Radojičić, kao neko ko važi za SNSD-ovog ‚‚klikeraša“, sve ovo vrlo dobro zna i jedino je neobično da je, po prvi put, imao i hrabrost da šefu kaže da je pogriješio.

Druga bitna stvar je da Republika Srpska, uprkos burnim i hiljadu puta ponovljenim najavama od strane Milorada Dodika i SNSD-a da ćemo dobiti poziciju ministra inostranih poslova, ipak nije dobila ovo vrlo važno, uticajno i značajno mjesto u Savjetu ministara. Nakon konfuznog mandata Svena Alkalaja, sa mnogo afera koje su ga pratile, nije se smjelo dogoditi da MIP ponovo pripadne tzv. bošnjačkoj kvoti. Republika Srpska je, zbog svog međunarodnog položaja i imidža, morala dati sledećeg ministra inostranih poslova. Skoro pa smiješno zvuči Dodikovo obrazloženje da su tri druga ministarstva koja su pripala RS-u od velikog značaja za evropske integracije, koje su ključni zadatak sledećeg Savjeta ministara i da je zato ovo dobro rješenje za RS. Pa, ima li nešto važnije za evropske integracije i ulogu i položaj Republike Srpske u tom procesu od prvog čovjeka Ministarstva inostranih poslova?! Kao čovjek sa dobrim poznavanjem evropskih integracija i odnosa u Briselu, Igor Radojičić je i ovu grešku svog šefa veoma dobro prepoznao i očigledno nije mogao ćutati.

Postavlja se pitanje zašto je Milorad Dodik, kao glavni pregovarač iz Republike Srpske, napravio ove dvije kapitalne greške, koje su RS pretvorile  u poraženu stranu igre koja je trajala 15 mjeseci. Pored kadrovske kombinatorike u svojoj stranci koju je sarajevskim dogovorom zatvorio na zadovoljavajući način, važno je primjetiti i njegov odnos prema još dvije stranke.

Očigledno je da je Dodik po svaku cijenu htio rješenje koje donosi tri srpska mjesta plus „neke dobre agencije“ da bi, između ostalog,  SDS-u pokazao ko je glavni. Jer, u slučaju četiri mjesta za Srbe, SNSD i SDS bi to djelili po pravilu 2-2, a to bi izjednačilo uticaj ove dvije stranke u Savjetu ministara i u javnosti stvorilo sliku ravnopravnih partnera što SNSD ne želi. Ova ocjena doživjeće svoju potvrdu vrlo brzo kada započne frontalni napad SNSD-a na SDS u mjestima gdje se već uveliko sprema akcija oduzimanja lokalne vlasti od SDS-a (npr. Bijeljina i Istočno Sarajevo ). Druga zanimljiva veza je sa SDP-om. Činjenica je da ljubav Mićka i Zlaje nikada nije prestala i da su ovo dvije i bratske i sestrinske stranke. Od tolike galame i jasnih poruka da ‚‚Lagumdžija sigurno neće biti ministar inostranih poslova“ stigli smo do zbijanja šala na zajedničkoj konferenciji za štampu na kojoj je objavljeno da će šef diplomatije biti Bošnjak iz SDP-a. Potvrda ove teze takođe slijedi vrlo brzo, jer će SDP i Lagumdžija preuzeti ulogu Harisa Silajdžića i njegove stranke, vješto dogovarajući sve sa Dodikom, tako da SNSD u javnosti RS bude najveći branilac srpskih interesa od Lagumdžije i njegove politike, koja je, kao što nam je Vožd davno objasnio, gora i opasnija i od Silajdžićeve.

Vidjećemo koliko će nas koštati sarajevski dogovor u budućnosti. Koliko će nas boljeti leđa preko kojih je tzv. kompromis napravljen. Isto tako, biće zanimljivo vidjeti da li će leđa zaboljeti Igora Radojičića zbog hrabre javne kritike sarajevskog dogovora.

Dva laka komada: Politički i umni debakl Zlatka Lagumdžije i sunovrat Specijalnog tužilaštva RS

Piše: Slobodan Vasković

Formiran je Savjet ministara BiH, što je dobra vijest. Desilo se to 15 mjeseci nakon izbora, što, opet, pokazuje u kako nesretnoj i razvaljenoj državi živimo. Ta činjenica, pak, produkuje nekoliko zaključaka, o učesnicima petnaestomjesečnog perverznog poigravanja sa institucijama BiH i stanovnicima ove zemlje, koji se nalaze u poziciji strelovitog pada u ambis: Kao prvo, Dragan Čović i Božo Ljubić ostvarili su veliku političku pobjedu, prisilivši Zlatka Lagumdžiju da im prizna i legitimitet i legalitet, (a i da su Hrvati); kao drugo, narcisoidni čelnik SDP-a BiH doživio je i umni i politički debakl, nezapamćen u postratnoj istoriji BiH i, kao treće, (ali podjednako bitno), Milorad Dodik javno je demonstrirao da je politički lažov, a Mladen Bosić da je njegova krpa. Važno je naglasiti da su Lažov i Krpa itekako pripomogli hrvatskom dvojcu da deklasira Lagumdžiju, što im je i bio cilj, ali to ne mijenja činjenicu da su odstupili od stavova i prepustili jedno srpsko mjesto (i to Ministarstvo inostranih poslova) luzeru koji je za nešto više od godinu dana uspio da veliku izbornu pobjedu SDP-a BiH (u Federaciji BiH) pretvori u stravičan poraz te opcije.

Nakon sarajevskog pakta, SDP BiH je definitivno deklarisan kao bošnjačka stranka i to uz Lagumdžijin pristanak. Ta partija više ne može govoriti o svojoj multietničnosti, jer je njen predsjednik u pregovorima prihvatio situaciju „bošnjačke opcije“, i sa te pozicije dogovorio Savjet ministara. Da se ista varijanta desila u oktobru prošle godine, Lagumdžija je mogao sačuvati miris „multietničara“, ali petnaestomjesečno insistiranje na tom „konceptu“ i rigidno odustajanje od njega u samo nekoliko časova uništilo je tu priču na vjeki vjekov. Tvrdnje kako će jedno bošnjačko mjesto pripasti „ostalim“ nisu čak ni fleka na tkanju najjače bošnjačke stranke, što SDP jeste, a slaba/preslaba je obloga Ministarstvo inostranih poslova za sve one stotine hiljada glasača koji su, na svoju veliku žalost, povjerovali da je Lagumdžija nešto više od sarajevskog političkog šanera, sličnog kao jaje jajetu „kolegama“ iz Banjaluke i Mostara. Uz sve navedeno, pozicija SDP-a u novom Savjetu ministara je smiješna i za očekivati je da će ga „petorka“ potpuno marginalizovati i svesti na čir, koji svrbi, ali previše ne smeta.

Čović i Ljubić su veliki pobjednici. Insistiraće da su uspjeli spriječiti „etničko čišćenje Hrvata“ i, odmah po uspostavljanju Savjeta ministara, jurnuti na Federalnu vladu. Pri tom će, kao malj, protiv Lagumdžije koristiti upravo Lagumdžiju i njegov pristanak na ovakav Savjet, koji je, de fakto, priznanje da je Vlada FBiH formirana, najblaže rečeno, „na mišiće“, a ne po slovu zakona.

U razbijanju Lagumdžije puni doprinos dali su i Dodik i Bosić, bezrezervno podržavajući HDZ-ove. Međutim, za razliku od Čovića i Ljubića, koji su sve dobili, Dodik i Bosić su izgubili MIP, ali i obraz, jer su mjesecima tvrdili da od te institucije neće odustati. Uz sve to, Bosić je „zaklao“ SDS-ovog vola da bi dobio frtalj mesa u jednom ministarstvu i RAK-u. Tim frtaljom teško će nahraniti stranačke „ajkule“, pa nije isključeno da u nadolazećoj godini on istim posluži kao hrana, jer mu Dodik, do sada, nije dao ništa na nivou RS. A ima namjeru da mu otme i ono što SDS trenutno drži na lokalnom nivou.

Da bi ugođaj bio potpun, nešto prije „bijelog dima“ o Savjetu ministara, pušten je i „gas“ iz Specijalnog tužilaštva RS da je ta institucija „dana 27. 12. 2011. godine, donijela naredbu o obustavi istrage u krivičnom predmetu broj: KT-ST -17/11 protiv osumnjičenih Milorada Dodika, Mladena Lazendića, Nedeljka Čubrilovića, Fatime Fatibegović, Milenka Dakića, Aleksandra Džombića i Dragana Davidovića, sprovedene po naredbi Tužilaštva BiH jer nema dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili krivično djelo zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja u vezi sa izgradnjom autoputa Banjaluka – Gradiška, dionica Banjaluka-Glamočani, izgradnja Administativnog centra Vlade RS i RTV Doma“.

Tako su se učesnici „sarajevske konklave“ mogli rasterećeno dogovarati, a da niko od njih (sem Čovića, koji je „otvrdnuo“ od mnogobrojnih procesa) ne bude osumnjičen za „nelegalne radnje“. Potpuna idila, narod opljačkan, ali vlast je formirana. Uz „nevinost“, Dodiku je odluka Specijalnog tužilaštva omogućila da skrene pažnju sa gubitka MIP-a u pregovorima, Uz to, dokazano je da je u ovom entitetu na vlasti Režim, jer „istražioci“ nisu ni pogledali papire koje su dobili iz Tužilaštva BiH, a kamoli provodili neku istragu.

Bez obzira na  odluku Specijalnog tužilaštva, Dodik&co nemaju mnogo razloga za zadovoljstvo, zbog činjenice da istraga nije „odbačena“, već „obustavljena“. To znači da može biti nastavljena u svakom trenutku, ukoliko Tužilaštvo dođe do novih činjenica. Zato Dodik i prijeti.

"Milorad Dodik, iako se očekuje da to kažem, neće oprostiti", rekao je predsjednik Republike Srpske novinarima u Sarajevu, komentarišući odluku Specijalnog tužilaštva i najavio progon svih onih koji su na bilo koji način doprinijeli tom procesu. Kakva drskost, ali ma koliko prijetio i bio silan, on jeste odgovoran za brojne nezakonitosti i prevare počinjene na pomenutim projektima, u kojima je RS oštećena za više od 100 miliona KM. Prije ili poslije, on će morati položiti račune zbog toga. Međutim, pravi razlog za nezadovoljstvo „slavljenika“ može se iščitati iz izjave Dragana Davidovića, generalnog direktora RTRS-a.

"Ono što ostaje nerazumno i nejasno u svemu ovome je činjenica da su neki mediji, političke stranke i njihovi lideri, ali i dio javnosti u Republici Srpskoj navijali za ovaj monstruozni projekat ili su se, u najmanju ruku, ponašali kao nezainteresovana strana. Ostaje da svi zajedno u Republici Srpskoj pomognemo da se od ovog zloćudnog projekta oslobode naši partneri Slobodan Stanković i Slavica Stanković, vlasnici i direktori firme koja je radila na ovim projektima. Istraga protiv njih još nije obustavljena, zbog administrativnih prepreka, ali je jasno da je to samo stvar formalnosti", istakao je Davidović.

U Stankovićima je kvaka, znaju to odlično i Dodik i Davidović. Tužilaštvo BiH protiv Slobodana i Slavice Stanković vodi istragu zbog pronevjere i pranja 145 miliona maraka, a ova cifra se odnosi na projekte u kojima Specijalno tužilaštvo nije našlo ništa „sumnjivo“. Iz Davidovićeve izjave moglo bi se zaključiti da je on odlično involviran u istragu protiv Stankovića, čim zna da „istraga protiv njih još nije obustavljena, zbog administrativnih prepreka, ali je jasno da je to samo stvar formalnosti", ali isto tako, i da je on itekako zabrinut zbog tog procesa. Biće da je ovo drugo, jer su brojne konekcije iz Stankovićevog sarajevskog predmeta sa onim (ne)sumnjivim u Banjaluci i, na osnovu toga, oni se mogu uvijek i nanovo aktivirati.

Vezani tekstovi:

- Stanković protjerao Zorana Tadića iz države, jer je odbio da pljačka sa njim

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2011/09/stankovic-protjerao-zorana-tadica-iz.html 

- Stanković opljačkao RT RS, Dragan Davidović se nije protivio

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2011/09/stankovic-opljackao-rt-rs-dragan.html

- Dragan Davidović prikriva da je Slobodan Stanković oteo opremu RTRS

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2011/09/dragan-davidovic-prikriva-da-je.html

- Krivična prijava protiv Slobodana Stankovića

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2011/09/krivicna-prijava-protiv-slobodana.html

  

- Stankovićeva lizing prevara

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2011/09/stankoviceva-lizing-prevara.html

- Stankovićeva digitalna pljačka

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2011/09/stankoviceva-digitalna-pljacka.html

- Zoran Tadić tvrdi: Stanković kroz Data Centar kontroliše sve elektronske servise Vlade RS, i tako pod kontrolom drži gotovo sve - od finansija, javnih nabavki, informacije resornih ministarstava...

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2011/09/zoran-tadic-tvrdi-stankovic-kroz-data.html

- Zoran Tadić o Stankovićevim prevarama detaljno izvijestio Mirka Lujića, direktora SIPE

http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2011/09/zoran-tadic-o-stankovicevim-prevarama.html

Vezani video:

- (RTV) Dom za vješanje

- Zlatne kašike i Veliki brat

- Oprez! Stoka na putu

- Blok u glavu

- Cesta srama