Piše: Slobodan Vasković
Horor. Terorista u epicentru Sarajeva pola sata puca iz kalašnjikova po ambasadi Sjedinjenih Američkih Država. Zatim mirno šeta, patrolira. Hiljade građana Sarajeva, zatečenih u svojim automobilima na najfrekventnijoj raskrsnici u državi, nalaze se u matnoj poziciji: kao glineni golubovi zavise od volje pomahnitalog pojedinca i njegove procjene da li će ili neće cijev okrenuti ka njima i raspaliti. Hvala Bogu, nije.
Na portalima (Sarajevo-x.com) snimci strave, teško je pogođen policajac koji je obezbjeđivao ambasadu. Spasavaju ga građani, rizikujući svoje živote, svjesni da će iskrvariti ako ne reaguju. Njegove kolege kriju se iza zidova, iza tih istih građana. Sramno. Na Jašarevića niko od brojnih policajaca i ne obraća pažnju. Mogao je ubiti koga je htio: švedski sto od ljudskih tijela bio mu je „na izvolite“. Mjesto sa kojeg je terorista pucao i ranjavao, okruženo je desetinama institucija Federacije BiH i Bosne i Hercegovine (u poluprečniku od 400 metara), koje čuvaju stotine policajaca. Nikog ni na vidiku. Nije li pola sata slobodnog dejstvovanja za pomahnitalog teroristu, isto što i vijek za običnog čovjeka. Jeste, ali BiH je trula država i samo u njoj je moguće da pojedinac zaustavi život u polumilionskom gradu, i to glavnom gradu države u kojoj, Jašarević je to na najdrastičniji mogući način dokazao, ništa ne funkcioniše. Neko je već morao odgovarati zbog ovoga. A nije.
U Javnim servisima sa sjedištem u Sarajevu potpuna konfuzija: slike sa mjesta događaja nema satima. Izvještaji nula, poluinformacije i dezinformacije: ranjeni, mrtvi, pohapšeni, napadač, napadači; ponavljanje do besvijesti. TV1 dominira, profesionalno, brzo.
Javni servisi se ne bave ugroženim građanima, pokušavaju nametnuti tezu da je važnije što je Mevlid Jašarević rođen u Novom Pazaru, od toga da su u automobilima zarobljene Sarajlije, njihovi sugrađani. Nevjerovatna i odvratana manipulacija; teorizam nije ni srpski, ni bošnjački, ni hrvatski problem, već je to globalna pošast. Problem je to svih nas. Za to nisu, izgleda, još uvijek saznali u Sivom domu.
Dok Jašarević, sa kalašnjikovom i bombama, patrolira epicentrom, Javni servisi se ne pitaju zašto nema policije da ga uhapsi/eliminiše, ali zato kreću u spasavanje Almira Džuve, direktora OSE, koji je najveći krivac što su teroristi na pola sata zarobili Sarajevo. „Direktor OSE Almir Džuvo još prije godinu dana je upozoravao na tri hiljade vehabija koji su opasnost“, drvili su svako malo i u svakom izvještaju. Bijedno. Pa šta radi Džuvo čitavu godinu dana? Kako mu se desilo Bugojno? Kako mu se desilo curenje hiljada prisluškivanih telefona? Kakva je to služba, koju on vodi? Kako je Jašarević stigao u Sarajevo, ko mu je dao pušku, bombe, okvire pune municije, ko ga je dovezao? Kako Džuvo nije znao šta terorista sprema, kada je Jašarević opštepoznat svim regionalnim službama kao fundamentalista i osoba spremna na prolijevanje krvi? Manje je bitno da li je ušao tog jutra, kako Džuvo tvrdi/laže, ili u avgustu, kako to saopštava zamjenik Direktora Granične policije BiH Enes Gračanin; bitno je da nije opserviran i spriječen u svom zločinačkom naumu. A za to je odgovoran Džuvo, posebno što je „ukazivao“, a nije ništa radio. Jasno je kao dan da bezbjednosne agencije iz BiH nemaju ni znanja ni snage da se nose sa ovim, OSA ponajmanje.
Džuvo je OSU potpuno privatizovao, a sada je definitivno jasno da ima i svoj medijski blok, što je strašno koliko i teroristički akt. OSA služi za obračun sa nepodobnima i ogromni propusti su očekivani. Džuvo, koji je šutnuo Zlatka Lagumdžiju, čim je pao sa Alijansom, sada mu se nanovo pokušava „uvući“ ne bi li ga ovaj ostavio na mjestu direktora. Stoga je Agenciju pretvorio u Lagumdžijinu kažnjeničku bojnu, koja mu služi za lične obračune i urnisanje nepodobnih. Džuvo od prevelikog posla za račun Lagumdžije, jednostavno nije imao ni vremena ni ljudi za Jašarevića, pa je ovaj zato mogao da se sa kalašnjikovom i bombama prošeta gradom, ispali desetine rafala na ambasadu, rani policajca, sačeka specijalce i, što je najopasnije, ohrabri hiljade sličnih sebi.
Uz sve to, Sud i Tužilaštvo BiH svedeni su, pod pritiskom SDP-a, na mjesni odbor te stranke u Švrakinom selu. Mnogi su se nadali „državi za čovjeka“, ali je obijesni, narcisoidni „čovjek“ polomio temelje države. Kome to nije jasno, neka pogleda snimke dejstvovanja Mevlida Jašarevića u epicentru Sarajeva.
