среда, 13. март 2013.

U PDP-u najbolje prolaze ulizice; za karakterne političare nema mjesta

piše: Dragiša Delić, donedavni potpredsjednik PDP-a

I kada počneš da razmišljaš da uđeš u politiku (ili se to desi spontano), moraš već da razmišljaš  kako da iz nje izađeš (ili se to opet desi spontano). I u jednom i drugom slučaju moraš da znaš da će politički karakter često da dođe u pitanje zbog ovih ili onih interesa ili viših ciljeva. Smatram da ljudski karakter ne smije da bude upitan bez obzira na interes ili viši cilj.
 
Valja opet u narod i pred narod i sa narodom, politički karakter tada neće postojati ali ljudski obraz će uvijek biti čist ili upljuvan. Ja ovako shvatam politiku, i znam da i ja imam svoj lični interes, ali on nikada nije, niti će biti u prednosti nad opštim, društvenim i narodnim. Valjda ima nešto i u politici što se ogleda kroz princip i stav.

Bojim se da je toga sve manje, da je lični  interes u politici najizraženiji i, možda ću biti grub pa reći, jedini. E, tada smo u problemu, a lični interes i neprincipijelna politika PDP-a koja je vođena kroz formiranje organa grada Istočno Sarajevo je bila dominantna, pa i presudna.

Štaviše političari od neljudi i od nesoja, ali od ličnog interesa, sebi su dali slobodu, (i zamislite drskosti), da izmanipulišu i predsjednika partije. Vjerovatno vođen vjerom u ljude, ali ne znajući da ljudi mogu biti i neljudi, povjerova on u manipulacuje intereščija, dovede u pitanje i karakter svog obraza i kredibilitet svoje partije. Ja napustih konstitutivnu sjednicu Skupštine grada Istočno Sarajevo, jer valjda imadoh bar malo karaktera i obraza, i ne dozvolih sebi da glasam za one koji nisu  želja moje partije, već nastavak kontinuiteta prošle vlasti, (jer svi pomalo želimo i volimo kontinuitet).

Sve vrijeme, iako  matematika nije bila na našoj strani, govorio sam i bio iskreno vođen idejom i principom da mjesto gradonačelnika grada Istočno Srajevo pripada PDP-u , zbog ranijeg kafanskog dogovora koji neki nazvaše i džentlmenskim. Da, tačno, sjeli u kafani i dogovorili, nigdje ne potpisali, ali rekli i već znali i ko će biti gradonačelnik i kolika je cijena gradonačelnikovanja, a o građanima i narodu koji nas je birao ni riječi, ni slova; ali da ćemo nastaviti gurati pare u azil za kerove, e to se znalo.

A onda PDP doživi da se i predsjednik partije duboko uvuče u jazbinu nekaraktera, (kad više nema povratka i odlaska u časnu i prečasnu opoziju), i prihvati mrvice vlasti; izgubi karakter i dobije SDS-ov prijedlog za  funkcije koje pripadaju PDP-u i još (SDS-ovci) kažu direktno imena kandidata naše partije. Morbidno, zar ne?!

E, zato ja nisam glasao za izbor zamjenika gradonačelnika, jer je on produkt mračne jazbine glodara i licemjera, što on možda i voli.

Govorio sam, a i sada govorim, PDP nije imao odanijeg  vojnika, a Ivanić boljeg saradnika i većeg karaktera od mene. Što drugi nisu smjeli u PDP-u pomisliti, ja sam smio reći i pred masom novinara; nikad ne pljuvati, već karakterom sportiste i hrabrošću vojnika reći i kritikovati poteze vlasti i predsjednika. Tako sam kritikovao i članove PDP-a koji su obavljali značajne funkcije. Izgleda da to nije dobro, jer te na kraju, (dal spontano?), urnišu i ponize, pogaze i omalovaže. A drugi postanu funkcioneri, a da nemaju pojma šta je njihov posao, zadatak ili obaveza.

Važno je imati platu od 3000 KM, službena kola, oreol mudrog političara i biti dobar s predsjednikom.

Valjda meni, koji sam obišao sva politička ratišta, sve opštinske odbore desetinama puta, proveo sate i sate po kancelarijama u razgovorima sa građanima, pisanju projekata; vozeći svoj auto i trošeći svoje pare; meni što sam davao srca i duše  PDP-u i borbi za program i ideje; meni, koji jedini nema niti jedan izostanak sa sjednica Izvršnog odbora i Predsjedništva u zadnjih 6 godina..., sve to ne teba pošto nisam poltron da zovem predsjednika 6 puta u toku dana i da mu se ulizujem.

PDP, ukoliko se ozbiljno ne pozabavi sama sa sobom, svojim identitetom i odnosom prema svojim najvećim vojnicima, ukoiko se ne približi građanima, penzionerima, borcima, ugroženima, nezaposlenima, a u isti mah ne distancira od Apača i monstruma u svojim redovima, neće, niti može biti alternativa ovoj vlasti, vjera u bolje i ljepše sutra; ideja koja okuplja, a nikako rastjeruje.

Način na koji mene žele otjerati je perfidan i podmukao; uspjeli su da me natjeraju da dam ostavku na mjesto potpredsjednika PDP, jer znaju da sam karakteran, što je valjda prvi korak ka šut-karti.