Sicilijanka

Piše: Slobodan Vasković

Željka Cvijanović je premijerka Republike Srpske; prva žena na toj poziciji i samim tim postaje dio istorije. Sasvim je drugo pitanje kakva će biti istorija njenog kabineta, koja se već počela pisati, a da Cvijanovićeva nije ni zasjela u premijersku stolicu.

Krucijalna prepreka njenom premijerskom radu, koji će joj donijeti više problema nego sve ekonomske, finansijske i socijalne nedaće zajedno, jeste činjenica da je poziciju predsjednice Vlade RS osvojila zahvaljujući apsolutnoj lojalnosti Miloradu Dodiku, neprikosnovenom šefu ovog entiteta, a ne zbog sopstvenih dostignuća u bilo kojoj značajnijoj privrednoj/vanprivrednoj grani.

Ali, tako je kako je; Cvijanovićeva je na čelu izvršne vlasti i od nje Dodik očekuje da ispuni svoju ulogu „medijuma“ preko kojeg će on voditi Vladu RS. Jednostavnije rečeno, od Cvijanovićeve Dodik zahtijeva da nastavi sa ulogom prevodioca - ranije je za njega prevodila sa srpskog na engleski (i obratno), a sada joj je i taj prevodilački posao potpuno pojednostavljen, jer će za Velikog šefa prevoditi sa srpskog na srpski.

Njen pristupajući ekspoze u Narodnoj skupštini RS nevrijedan je pažnje, jer nije rekla ništa konkretno, a lažno akcentiranje teme „borba protiv kriminala i korupcije“ bilo je tek prežvakavanje par statističkih podataka o tom zlu na teritoriji Evropske unije. Čak i takav blijedi koncept pada u vodu činjenicom da u njenom kabinetu nastavlja da sjedi presuđeni kriminalac Petar Đokić. Sve u svemu, neobećavajuće.

Uprkos svemu, Cvijanovićevoj treba dati neko vrijeme da pokaže zna li išta drugo osim biti „zaljubljena“ u šefa i sve njegove postupke, te se zbog toga najvažnijim u ovom trenutku nameće pitanje ko je šta u SNSD-u dobio, a ko šta u toj stranci izgubio izborom nove Vlade RS?!

Najviše je, bez sumnje, dobio Milorad Dodik, koji je, ne pitajući za cijenu, htio da ukloni Aleksandra Džombića, ekspremijera. Dodik je ovim postupkom dobio na snazi unutar stranke, demonstrirajući da je još uvijek najjači, te da ne postoji niko u njoj ko mu se može suprotstaviti do mjere koja bi izazvala lom. A mnogo je vreća sa suprotstavljenim rogovima u SNSD-u.

Lider SNSD-a jeste još uvijek najjači u partiji, ali nije to više onaj nivo koji je artikulisao do prije godinu dana. Da bi smijenio Džombića, Dodik je morao da napravi nekoliko trulih kompromisa - prije svega to se odnosi na o(p)stanak Željka Kovačevića u Vladi RS, koji je, vrijeme će pokazati, najnesposobniji i najkorumpiraniji ministar u svim SNSD-ovim kabinetima. Međutim, iza njega je stao Nebojša Radmanović i Dodik je platio tu cijenu.

Ostavio je i Zorana Tegeltiju, kojeg je imao namjeru „počistiti“, jer su za njega intervenisali Nikola Špirić i, što je veoma interesantno, aktuelna premijerka Željka Cvijanović. Njena intervencija posljedica je činjenice da joj je Tegeltija u protekle tri godine bio nezamjenjivi partner u borbi protiv Džombića. A ta borba bila je veoma okrutna i nemilosrdna. 

Uz Dodika, dobitnici unutar SNSD-a su i Slavko Mitrović i Rajko Vasić, koji odavno zastupaju liniju obračuna sa ekipom koju je kontrolisao Željko Kopanja. Taj tim su, osim Kopanje, činili Džombić i Anton Kasipović. Njihovim odlaskom iz Vlade RS, ovdašnji medijski mogul ostao je gotovo bez ikakvog uticaja na izvršnu vlast. Moglo bi mu se desiti da ostane i bez uticaja na RTRS, ukoliko Dodik realizuje namjeru da smijeni Dragana Davidovića sa mjesta generalnog direktora Javnog servisa. Za takav postupak uveliko se zalažu medijski savjetnici u Dodikovom kabinetu, koji su već godinama u izuzetno lošim odnosima sa čelnikom RTRS-a. Od razrješenja ove situacije uveliko zavisi i dalja sudbina medija pod Kopanjinom kontrolom.

Za razliku od Kopanje, koji se još uvije bori za značajnije učešće na političkoj sceni RS, Džombić je sa nje izbrisan. Način na koji je počišćen, osim što je ponižavajući, ne ostavlja mu nikakvu mogućnost značajnijeg učešća u javnom životu. Čak i da prihvati mrvice koje mu se nude, Džombić će ostati prezren u redovima SNSD-a, koji se vrlo licemjerno opraštaju od njega, pod egidom „o mrtvima sve najbolje“.

Ipak, najveći gubitnik promjena unutar SNSD-a jeste Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine RS. On se nije mnogo zalagao za ostanak Džombića, koliko je bio protiv dolaska Cvijanovićeve na mjesto premijera. Sukob između njih dvoje traje već godinama, a Dodikova nova igračka Radojičića je u stranci već jednom porazila -  kada je izabrana na poziciju međunarodnog sekretara SNSD-a. Bio je to signal da Dodik više ne vjeruje Radojičiću, te da će krenuti u projekat njegove marginalizacije. Izbor Cvijanovićeve na poziciju premijerke veliki je korak na tom putu. Igor Radojičić je, bez sumnje, planiran kao sljedeća velika Dodikova žrtva. Neće se to desiti za mjesec dva, ali u narednih godinu dana taj obračun je neminovan. I Radojičić će u njemu biti teško poražen.