Piše: Slobodan Vasković
Željka Cvijanović, buduća
premijerka Republike Srpske, dobro je situirana, finansijski i stambeno
obezbijeđena.
Tome je itekako doprinio njen
zaštitnik Milorad Dodik, koji je preko Grada Banjaluka, prije nepunih deset
godina porodici Cvijanović nezakonito obezbijedio dvosoban stan u najvećem
gradu u RS. Cvijanovićeva je iz Teslića, a njen muž Aleksandar iz Prnjavora,
mjesta u kojem je prije devet godina bio kandidat za načelnika opštine, ali je
poražen.
Nakon toga, Aleksandar
Cvijanović prebačen je u Banjaluku, u Zavod za izgradnju grada (ZIBL), gdje je
dugi niz godina obnašao funkciju tehničkog direktora, u vrijeme dok je na čelu te
ustanove bio Čedo Savić. Nakon što je Savić penzionisan prije dvije godine,
Cvijanović je, na insistiranje Dodika, postao direktor ZIBL-a.
Čim je postao uvaženi funkcioner ZIBL-a, Cvijanoviću
je obezbijeđen stan i to na jedan potpuno nezakonit način, pri čemu su čelnici
ZIBL-a, ali i SNSD-a pokazali nevjerovatnu drskost i neljudskost.
Preciznije, stan ZIBL-a nije dodijeljen Aleksandru
Cvijanoviću, već njegovom ocu Živojinu, koji je te 2003. godine bio penzioner i
u svom životu nije proveo ni jedan jedini radni minut/sat/dan u ZIBL-u, niti u
Gradskoj upravi Banjaluke.
Uprkos toj činjenici, Živojin Cvijanović dobio je stan
u Banjaluci od 57 metara kvadratnih u ulici Radoja Domanovića br. 11.
Stan mu je dodijelio Zavod za izgradnju grada, čiji je direktor tada bio Čedo Savić, inače desna ruka bivšeg gradonačelnika Dragoljuba Davidovića u raznoraznim malverzacijama sa gradskim nekretninama. Stvarna zasluga Živojina Cvijanovića zbog koje je nagrađen stanom, jeste ta što je otac Aleksandra Cvijanovića, funkcionera SNSD-a.
Prevara
je načinjena na sledeći način – prvo je Čedo Savić po nalogu Dragoljuba
Davidovića, kojem je to naredio Milorad Dodik, Penzionera Živojina prekrstio u Živojina
Dugogodišnjeg Stručnog Saradnika Zavoda. Koliko su bili bahati u ovoj otimačini,
svjedoči i podatak da Živojin nikada nije prekidao svoj penzionerski status da
bi počeo raditi kao stručni saradnik Zavoda. Tako je Čedo Savić 1. avgusta
2003. potpisao Ugovor o zakupu stana sa Penzionerom Živojinom, kome je dodijeljena
titula stručnog saradnika.
Isti dan mu se izdaje i Rješenje, kojim se precizira da se “Živojinu Cvijanoviću dodjeljuje na korištenje dvosoban stan br.36, površine 57 m2, na trećem spratu u ulici Radoja Domanovića br. 11”.
Prema Rješenju, Živojin Cvijanović bio je dužan da u “roku od 30 dana sklopiti Ugovor o zakupu sa ZIBL-om”, što je on i učinio.
“Radnik Cvijanović Živojin se obratio sa zahtjevom Direktoru Zavoda za izgradnju Banjaluka da mu se riješi stambeno pitanje i dodijeli odgovarajući stan za korištenje. U zahtjevu navodi da se članovima porodičnog domaćinstva stanuje u Prnjavoru, što mu otežava izvršavanje redovnih radnih obaveza koje zahtijevaju njegovo povećano angažovanje, tako da bi mu stan u Banjaluci omogućio da adekvatnije odgovori preuzetim obavezama. Direktor Zavoda razmatrajući zahtjev imenovanog, te uzimajući u obzir dugoročno angažovanje pomenutog radnika na poslovima koje Naslov vrši u ime drugih pravnih lica u svrhu rješavanja imovinsko-pravnih poslova, donio je Rješenje kao u dispozitivu”, navodi se u Rješenju o dodjeli stana Živojinu Cvijanovću, koje je potpisao Čedo Savić, direktor ZIBL-a.
Kojeg li licemjerstva, jer Živojin penzioner nikada nije nogom kročio u ZIBL, a kamoli radio u njemu.
Nakon što je sve fino “Rješenjima” sređeno, 11. februara 2004. godine Živojin je sklopio ugovor o otkupu stana sa Fondom stanovanja Republike Srpske i otkupio ga za bagatelnih 2.370 maraka.
O kakvim neljudima se radi, govori podatak da su iz tog stana istjerali tročlanu porodicu preminule radnice Zavoda za izgradnju M.Č., i smjestili ih u jednosoban stan.
Cvijanovići su pokazali neviđenu beskrupuloznost, otimajući stan porodici premiulog radnika ZIBL-a, pri tom ne mareći ni za kakve zakone i propise. Živojin i Aleksandar Cvijanović te 2003. godine, posjedovali su i stan od 59,44 kvadrata u Prnjavoru, koji su otkupili 29. aprila 2003. godine.
Cvijanovići su oteti banjalučki stan prodali, a novac uložili u izgradnju milione vrijedne kuće u ovom gradu.