piše:
Dragan Čavić
Kakva je strašna i po Republiku Srpsku opasna ta sprega „stranih plaćenika“
najbolje je ilustrovao jedan od najpoznatijih „režimskih plaćenika“ Nikola
Špirić prije par dana.
Ponovio je SNSD-ovu ovogodišnju svakodnevno verglanu matricu „postoji tajni plan za rušenje Dodika i destabilizaciju Republike Srpske“, a da je to istina i zavjera u kojoj učestvuju neke inostrane tajne službe,nevladine organizacije i neke opozicione stranke potvrđuje, prema Špiriću, provjerena informacija da se negdje vani štampaju značke sa porukom „dole ovo ili ono“!
Na tim značkama, stari prefriganac Nikola zna da neće biti njegovog imena, jer se on kod svake promjene vlasti istrenirao da uvijek bude gore, i nikada dole.
Budući
da je kao logističku bazu za rušenje Dodika okvalifikovao Beograd, koji je, po
njemu, u rušenju Dodika ono što je “Budimpešta bila u rušenju Miloševića”, on
očigledno nešto zna što ni Dodik ne zna.
Ko zna Nikolu, zna da on uvijek zna mnogo toga o čemu svi drugi pojma nemaju.
U
toj izmišljenoj širokoj međunarodnoj zavjeri protiv režima, Nikola je jedan od
rijetkih koji bi mogao značajno profitirati, jer oni koji su dobili 10 miliona
dolara za štampanje značaka, mogu i po koji dolarčić izdvojiti i za smještaj.
Mogao bi nosačima značaka Špirić dati u zakup svoj stan u Beogradu vrlo povoljno, a pod istim uslovima mogao bi rušiocima režima ponuditi i svoj stan u Novom Sadu.
Radi internacionalizacije zavjereničke klike i regrutovanja rušilaca režima po cijeloj EU, može mu pasti na pamet da istim urotnicima ponudi pod malo nepovoljnijim uslovima i svoj stan u Beču.
Zašto da Nikolini stanovi zvrje prazni, kad se već ukazala sjajna prilika? Sve se namjestilo. Raspored stanova potpuno odgovora rasporedu zavjerenika.
Ako zavjerenici požele da otvore filijalu i u Sarajevu, i tamo ima jedan, doduše nešto manji stan, ali za potrebe zavjerenika u Sarajevu i ne treba ništa veliko.
Ako
bi se zavjerenici ne daj Bože umorili od nosanja znački, sa turističkim
popustom Nikola bi im mogao ponuditi i mjesto za odmor na skrovitom mjestu – u
Prekaji kod Drvara, na svom seoskom imanju u zavičaju.
U diskontovanu cijenu bi bilo uračunato i pobožno ispovjedanje zavjerenika u obližnjoj crkvi.
On
bi sigurno kod Vožda bio najmanje sumnjiv, jer bi mu u povjerenju (da niko
drugi ne zna) rekao da je stanove izdao zavjerenicima da bi pod kontrolom bilo
sve što oni rade. A onda bi se ležerno i škrgutavo nasmijao (kako to samo on
zna), da bi Voždu manifestovao svu svoju nevinost u ovom slučaju, kao i u svim
ranijim slučajevima.
Nikola
bi sačuvao i svoj ugled kod stranih mentora tih nesretnih zavjerenika, jer bi
njihovim ambasadorima u punoj diskreciji saopštio da je on svoje stanove dao
pod zakup zavjerenicima po povoljnoj cijeni shvatajući značaj vraćanja
demokratije i rušenja autokratije.
Kakav
bi bio Nikola, ubjeđeni demokrata , da u svakoj promjeni vlasti nešto ne
zaradi? On prilike koje mu se pruže ne ispušta; u proteklih 15 godina je to
dokazano.
A
sve miriše na promjenu.
Bilo
ili ne bilo zavjereničkih znački, Nikola će opet pokušati sačuvati suvernir,
kao i iz svake dosadašnje promjene vlasti kod Srba otkako postoji Republika
Srpska, nenapisanu značku sa tekstom:“Svi
dole a Nikola gore !”
