piše: Slobodan Vasković
Narednih deset dana biće ključni za dalji razvoj
političkih odnosa u Republici Srpskoj: Milorad Dodik osmislio je detaljan plan
za koji smatra da će zaustaviti dalji pad njegovog, kao i rejtinga Saveza nezavisnih
socijaldemokrata. Plan, između ostalog, predviđa promjenu Vlade RS,
prekomponovanje skupštinske većine, raskid odnosa sa SDS-om na nivou BiH, te
brojna i veoma krupna kadrovska pomjeranja, bolje rečeno čistku.
Milorad Dodik već je najužem stranačkom vrhu saopštio da
će smijeniti Vladu RS. O tome su, osim funkcionera iz vrha stranke,
obaviješteni i ključni ljudi iz poslaničkog kluba SNSD-a, kako u Narodnoj
skupštini RS, tako i u parlamentu BiH.
Dio scenarija za smjenu Vlade RS je i najavljeno obraćanje
Milorada Dodika Narodnoj skupštini RS. Pismeni Dodikov zahtjev za obraćanje
poslanicima već je primio Igor Radojičić, predsjednik Skupštine.
On bi pri obraćanju Narodnoj skupštini mogao zatražiti da
se poslanici izjasne o povjerenju Vladi RS, i da se na taj način sruši cijela
Vlada RS izglasavanjem nepovjerenja Džombićevom kabinetu. Poslanicima SNSD-a bilo
bi gotovo nemoguće da se pred najširim auditorijem suprotstave zahtjevu lidera.
Ova opcija je u igri, ako Džombić odbije dati sam ostavku,
kada to od njega Dodik zatraži. To je sasvim realno, jer Džombić nema namjeru
da odstupi, uprkos brojnim javnim atacima Dodika na njegov integritet
(rješavanje dugova poljoprivrednika, problema čistačica u KBC, štrajka u
pravosuđu...)
Dodik na raspolaganju ima mogućnost i da 20 poslanika SNSD-a
pokrene inicijativu za smjenu, nakon čega može tražiti Džombićevu ostavku, a
ukoliko to premijer odbije, može ga, u skladu sa Ustavom i zakonom,
razriješiti. Dodik ovu opciju temeljno priprema sa navjernijim poslanicima
stranke i sasvim je moguće da je kombinuje sa svojim obraćanjem parlamentu.
Komunikacija između Dodika i Džombića proteklih godinu
dana je na minimumu, a u poslednje vrijeme nema je uopšte.
Smjeni Vlade RS usprotivili su se Nebojša Radmanović, Igor
Radojičić i Željko Mirjanić, smatrajući (pravilno) da promjena ne donosi ništa,
jer izvršna vlast, ma ko je vodio, malo šta može učiniti u ambijentu teške
ekonomske krize.
Njihovu argumentaciju Dodik je vrlo brutalno odbio riječima:
„Nisam došao da čujem vaše mišljenje, već da vam kažem šta ću uraditi“.
Kadrovska križaljka je, manje više, već popunjena: Aleksandra
Džombića trebala bi zamijeniti Željka Cvijanović, najposlušnija i najodanija Dodikova
saradnica, omražena kod svih drugih u SNSD-u.
Umjesto Ranka Škrbića na mjesto ministra zdravstva dolazi
Dr. Slavko Manojlović, hirurg-ortoped u klinici Zotović u Trapistima.
Zorana Tegeltiju na poziciji ministra finansija trebalo
bi da zamijeni Dalibor Tomaš, brat blizanac nedavno imenovanog direktora Fonda
zdravstva Darka Tomaša.
Umjesto Stanislava Čađe na mjesto ministra unutrašnjih
poslova zasjeo bi Zoran Mandić, načelnik kriminalističke uprave u MUP-u RS.
Vladu RS bi napustio i ministar prosvjete Anton Kasipović,
a na njegovo mjesto došao bi Edi Haneš, direktor Poljoprivredne škole u
Banjaluci, poznat po kriminalnim ugovorima o zamjeni zemljišta ove škole u
gradu Banjaluci za seosko u Ivanskoj, Bakincima i drugim selima kod
Banjaluke i Laktaša.
Dodik namjerava da iz Vlade RS potpuno izbaci kadrove
Socijalističke partije Petra Đokića i Goranu Zlatković, tako da bi novu
skupštinsku većinu činili samo kadrovi SNSD-a, DNS-a i stranaka sa centralom u
Sarajevu.
Nakon toga socijalisti bi se našli na udaru institucija i
„borbe protiv kriminala i korupcije“.
Dio velikih promjena, za koje vjeruje da će zaustaviti
njegov pad, ne bi završio na promjeni Vlade RS, već bi Dodik „počistio“ i
Dragana Davidovića sa mjesta direktora RTRS-a, a na njegovo mjesto doveo Draška
Milinovića, šefa kabineta Predsjednika RS.
Posljednja stavka ovog plana je raskid partnerstva sa SDS-om
u zajedničkim organima BiH. Dodik ima namjeru da ne traži smjenu Mirka Šarovića
sa ministarskog mjesta u Savjetu ministara BiH, smatrajući da bi na taj način
mogao izazvati podjelu unutar SDS-a.
Arhitekta ovog Dodikovog „spasonosnog plana“ je crna
eminencija vlasti Slavko Mitrović, koji je Dodika ubijedio da pomenutim
potezima u potpunosti vraća sve konce u svoje ruke. Mitrović je najveći
zagovornik dovođenja Željke Cvijanović na čelo Vlade RS, svjestan njene
nekompetentnosti, što mu je (s pravom) siguran dokaz da će je biti mnogo lakše
kontrolisati nego Džombića. Za cijeli ovaj plan Dodik je dobio i podršku
Slobodana Stankovića, te još nekolicine bliskih mu tajkuna.
Dodik je već krenuo u realizaciju ovog plana, a narednih
desetak dana će biti ključni za njegovo sprovođenje: samo snažan otpor
Radmanovića i Radojičića može dovesti do njegove obustave. Pod uslovom da ovaj
dvojac ima ikakvu snagu unutar stranke.
