piše: Slobodan
Vasković
Pljačka
državnih para na izgradnji autoputa Banjaluka-Gradiška bila je sveobuhvatna,
temeljna, izuzetno efikasna i u njoj su učestvovali čelnici najvažnijih
institucija Republike Srpske koje su imale bilo kakvog dodira sa ovim
projektom. Bezbroj puta sam ranije dokumentovao da je na prvih 5,7 kilometara
dionice ukradeno 66 miliona Konvertibilnih maraka, te da je na ostatku
izgradnje puta i građenju Mahovljanske petlje oteto još najmanje toliko.
Glavni
vinovnici ove gigantske prevare su Milorad Dodik, Slobodan Stanković, kao i hor
ministara, direktora direkcija i ostalih šarafa i šarafčića, koji su
učestvovali u izgradnji autoputa. Činjenica je da je na radovima na ovoj, već
sada dobro propaloj cesti, otet lavovski dio para, ali, prema dokumentima koji
su u našem posjedu, otimalo se i na otkupu privatnog zemljišta, preko kojeg je
prelazio autoput.
Nisu postojala
nikakva pravila pri otkupu zemljišta, sem jednog: preplatiti ga po nekoliko
desetina, pa i stotina puta, posebno ako je vlasnik tog zemljišta neko blizak
vlasti. Tako su, prije nogo što je počela izgradnja autoputa, mnogi koji su
bliski vlasti kupili desetine dunuma na predviđenoj trasi po cijeni od marku do
dvije KM po metru kvadratnom, da bi kasnije, ti isti, to zemljiše Republici
Srpskoj prodavali po cijenama koje su dosezale i do 150/200 KM, pa i skuplje,
po metru kvadratnom.
Takođe,
zemljište je otkupljivano i kada nije uopšte bilo nikakve potrebe za tim, a za
isto su izdvajana milionska sredstva. Iz Rješenja Republičke uprave za
geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIP) broj: 21.05/473-322/08, datiranog
26. 12. 2008. godine, vidljivo je da je RS bilo potrebno 124 metra kvadrata
poljoprivrednog zemljišta/voćnjaka (čiji je vlasnik Cvijan Jovanović) na dionici
autoputa Gradiška-Mahovljani, a da je RS, sasvim nepotrebno, otkupila šest
dunuma (6.000 metara kvadratnih) Jovanovićevog zemljišta, plus njegovu kuću.
Sve to plaćeno je 1.100.000 KM, premda realna vrijednost kompletnog imanja,
zajedno sa domaćinstvom, u najboljem slučaju nije prelazila 200.000 KM.
Da ne bi bilo
nikakve zabune tih 124 metara kvadratnih nisu bili usred Jovanovićeve kuće niti
voćnjaka, već na samom kraju tog placa i radilo se o parcelici potrebnoj RS u
dužini od 124 metra i širini jednog metra. Ne morate biti previše stručni da bi
razumjeli da se moglo radovima izvesti da ni ta 124 kvadratna metra uopšte ne
budu potrebni. Da se to učinilo, ne bi bilo pljačke.
Rješenje za
ovaj kriminalni posao u prvom stepenu izdala je Područna jedinica RUGIP iz
Laktaša, a na njega se žalilo Pravobranilaštvo RS (sjedište zamjenika
Banjaluka).
„U žalbi
žalitelj navodi da je predlagač u prijedlogu za eksproprijaciju predložio
eksproprijaciju svega 124 metra kvadratna poljoprivrednog zemljišta/voćnjaka, a
usvojenim rješenjem je dozvoljena eksproprijacija više od šest hiljada metara
kvadratnih zemljišta sa kućom i pratećim objektima, ističući da cijena koju bi
korisnik eksproprijacije na osnovu pobijanog Rješenja, a prema dosadašnjim
procjenama, iznosila i više od 300.000 KM nego što je planirano prilikom
podnošenja prijedloga, a RS bi izvršenjem Rješenja došla u posjed i vlasnišvo
nepokretnosti koja joj sa ekonomskog aspekta nije potrebna“, navodi se u
Rješenju RUGIP-a, kojim je odbijena žalba Pravobranilaštva RS.
Ovakvo
kriminalno Rješenje odobrio je, bez sumnje, Tihomir Gligorić, direktor RUGIP-a,
premda ga on nije potpisao, već je to učinio neko od njegovih podređenih.
Fascinantan je
bezobrazluk koji izbija iz obrazloženja ove kriminalne odluke i iz kojeg se
kristalno jasno vidi kako najviši državni funkcioneri zloupotrebljavaju zakone
kako bi opljačkali RS.
„Na zahtjev
vlasnika eksproprisaće se i preostali dio nepokretnosti ako se pri
eksproprijaciji jednog dijela nepokretnosti utvrdi da vlasnik nema privrednog
interesa da koristi preostali dio, odnosno ako je usljed toga na preostalom
dijelu onemogućeno ili bitno pogoršana njegova dotadašnja egzistencija ili mu
je onemogućeno korišćenje preostalog dijela nepokretnosti“, navodi se u
kriminalnom Rješenju RUGIP-a.
Kada to
prevedemo na svakodnevni jezik, ispada da je RUGIP utvrdio da su 124 metra
kvadratna, koje je trebalo oduzeti Jovanoviću, i koji se nalaze na rubu njegove
zemlje, njega onemogućili da na preostalih šest dunuma radi i proizvodi. To je
apsolutno nemoguće. Ovdje je riječ o bezobraznoj zloupotrebi pomenute Odredbe,
koja se primjenjuje u sasvim suprotnim slučajevima, npr. u situacijama kada se
nekom fizičkom licu ekspropriše nekoliko dunuma zemlje, a ostavlja mu se u
vlasništvu par stotina kvadrata.
Ovakvih
slučejeva je, nažalost, na desetine. I nikom ništa, a svi se dnas pitaju gdje
su pare?!