Plan “Sputnjik” - Prava je šteta što je neistinit

piše: Slobodan Vasković

Prava je šteta što Plan za rušenje Milorada Dodika koji je objavio “Sputnjik” nije tačan; Štaviše, tragično je da je riječ o notornoj neistini. Jer, Dodika i njegovu Zločinačku Antisrpsku Koaliciju bilo je potrebno odavno otjerati sa vlasti, pošto je njihov ostanak doveo do metastaza kompletnog Društva i svih  njegovih segmenata.

Dodikova Kriminalna Oligarhija je satrula, obesmišljena, nikom potrebna, a za njeno neuklanjanje isključivu odgovornost snosi opozicioni Savez za promjene, koji je, čini se, bez jasne ideje kako promijeniti ambijent. I čekaju, ne znajući šta, kako ni kuda; Ne kreću se ka toj promjeni, što Dodik koristi da dodatno podijeli Društvo, potpuno razori srpsko političko biće i pripremi ga za unutrašnji sukob.

Otud Plan u Sputnjiku, napisan u Dodikovom kabinetu.

Otud i odbranaška pomama beogradskih salonskih zaštitnika Srba i Srpstva, čija je mjera zaštite podjednaka mjeri uplate iz RS. Interesantno je da svi ti impotentni beogradski Čuvari Dodika i njegove Zločinačke Antisrpske Koalicije, kao što je Đ. Vukadinović, svakodnevno napadaju Aleksandra Vučića, optužujući ga za izdaju. Iako su i Đ. V. i svi ostali u službi izdaje Srba, koju im honorišu Dodik&Hulje kojima se okružio.

Da li je riječ Hulje preteška? Taman posla, pošto je notorno da je oko njega ostao samo Šljam. I Igor Radojičić. 

Plan “Sputnjik” je ispaljen kako bi se odvukla pažnja od kašnjenja penzija, propasti Banke Srpske, što je nastavak podrivanja ekonomske moći BIH/RS, Dodikove beogradske vile, brojnih drugih kriminalnih djela što nezadrživo isplivavaju, istraga o propasti Banaka, bankrota RS koji se već dogodio…

Hulje se brane skrivajući se iza institucija koje postoje još samo na papiru; Institucije - Predsjednik RS, Narodna skupština RS, Vlada RS - ne predstavljaju ništa drugo, već alate ovdašnje primitivne Mafije. Svaka kritika njihovog rada pokušaj je oslobađanja/spasavanja, nikako rušenje. One su već srušene i učinio je to Dodik. Savez za promjene mu je pripomogao svojim nedjelovanjem, ćutanjem, presporošću, neodlučnošću…

Zapanjuje da je Rusija stala iza Dodikove Antisrpske Zločinačke Organizacije i da potpiruje srpsko-srpske sukobe. A jeste stala, jer je “Sputnjik” stopostotno u vlasništvu Države. Ruske.

Smiješna su opravdanja ruskog ambasadora u BiH Petra Ivancova i njegove tvrdnje da “navodi izneseni u tekstu ruske novinske agencije Sputnik ne predstavljaju zvanične stavove Ruske Federacije”. Naravno da predstavljaju i naravno da Rusija želi RS iskoristiti u svom sudaru sa Zapadom. Jer se Dodik sam ponudio za tu ulogu i jer pokušavaju, praveći velike probleme u RS, pokoriti Srbiju.

“Sputnjik” je dio propagandne državne ruske mašinerije i vješto su iskoristili Dodikovo nuđenje ovdašnjih Srba za “topovsko meso”. A da ih sve to ne košta ni centa, a ni rublje. Pošto nema para ni od “ruskih kredita ni od pozajmica od jednog stranog Fonda”.

Pitanje je veliko da li će Rusija podržati i Režimske namjere fizičkog obračuna sa pojedinim opozicionarima i nasloviti premlaćivanja i napade hladnim oružjem kao “odbranu ustavnog poretka RS”.

Što se tiče Dodika, nije prvi put protiv Srbije i Srba, ali se nadati da je zadnji. Konačno bi to trebalo da shvati i Savez i zaista krene u njegovo rušenje. Plan već postoji. Objavio ga je Sputnjik.

Novac za odlazak na sirijsko ratište stiže i iz Kanade

Piše: Slobodan Vasković

Odlazak bh. državljana na sirijsko ratište se jednim dijelom finansira iz inostranstva. Shema je veoma jednostavna i radi se, na prvi pogled, o veoma benignoj finansijskoj transakciji.

Oni koji finansiraju odlazak ekstremista u Siriju novac upute Western union-om na račun nekoga od članova porodice njihovog saradnika u BiH. Taj član porodice podigne novac, koji se potom podijeli ekstremistima. Tim novcem oni plaćaju karte za prevoz do Turske ili drugih destinacija, sa kojih mogu stići na ratište u Siriji.

Brojni dokumenti, koji su u mom posjedu, potvrđuju izrečene navode i konkretno ukazuju da je osoba pod imenom Abu Emran, nastanjen u Kanadi, finansirao odlazak Fikreta Hadžića na ratište u Siriju, kao i drugih osoba čija imena su nepoznata.

Fikret Hadžić je poznat bezbjednosnim organima BiH kao radikalni pripadnik vehabijskog pokreta. On je u Siriji, prema informacijama iz bezbjednosnih službi, boravio dva puta, i to od avgusta 2012. godine do februara 2013. godine, kao i od avgusta 2013. godine do maja 2014. godine. Oba puta je u Siriju stigao preko Istambula.

Zajedno sa njim, tokom drugog boravka, u Siriji su bila još tri državljana BiH: S.H. iz Kiseljaka, J. DŽ. Iz Sarajeva i V.K. iz Mostara.

U periodu februar – avgust 2013., odnosno u periodu između sa povratka iz Sirije i ponovnog odlaska na ratište u toj zemlji, bezbjednosne službe su intezivno opservirale sve razgovore i kretanje Hadžiće, o čemu su napravljene brojne službene zabilješke koje potpisuje Sipa.

Iz tih zabilješki, od kojih jednu objavljujem, uočljivo je da novac stiže iz Kanade od Abu Emrana i to na račun Hadžićeve kćerke. Novac je poslan za navodno stipendiranje njenih studija. Emran je uz novac poslao i poruku kako da se novac i kome raspodijeli, a Fikret Hadžić u jednom od telefonskih razgovora potvrđuje da zna koliko kome ide. Njegova kćerka u jednom trenutku kaže da ona više ne želi da se petlja u te poslove, jer sa njima nema ništa. Otac (Fikreta Hadžić) joj obećava da novac više neće ići preko nje i da pare podigne još taj put.

Hadžić jednom od svojih sagovornika objašnjava da je najbolje da „Kanađanin onu cifru pošalje na Hadžića odjedanput ili u dvije rate, a ne na ostalu braću, zbog troškova banke“.

Razgovori u ostalim službenim zabilješkama koje posjedujem su slični i svode se na upustva o tome kako podići novac i kako ga podijeliti.

Sipa je o svemu ovome obavijestila OSU, koja je o tome trebalo da obavijesti kanadske vlasti.

Novi incident kod kasarne OS BiH

Piše: Slobodan Vasković

U neposrednoj blizini kasarne Oružanih snaga BiH u Butilama kod Sarajeva, u večernjim časovima 23.11. ispaljeno je nekoliko hitaca, potvrđeno mi je iz bezbjednosnih izvora.

Policija je izašla na lice mjesta i pronašla čaure od municije koja se koristi za gasni pištolj.

Policija ne može da kvalifikuje ovo djelo, a potraga za počiniocima je u toku.

Pucnjavom u Butilama nastavlja se niz provokacija i teških incidenata u čijem su središtu OSBiH.

Enes Omeragić ubio je dva vojnika OS BiH u Rajlovcu 18.11 .Omeragić je u kladionici 5+ iz automatske puške usmrtio dva vojnika, tako što im je pucao u glavu. Ostale prisutne nije napao.

Dva dana nakon toga desio se incidentu Salakovcu, na putu Sarajevo-Mostar kada je pripadnik OSA BiH Zlatko Humo bacio topovski udar na Antu Jeleče, komandanta OS BiH.

Zbog ubistva dvojice vojnika na razgovor je priveden Muhamed Meco, blizak srodnik Omeragića, ali je pušten na slobodu, jer se nije mogao dovesti u vezu sa ubistvom.

Meco je pripadnik grupe Rijada Rustempašića, koji je pravosnažno presuđen zbog planiranja terorističkih napada, ali je već izdržao zatvorsku kaznu.

Meco u tom slučaju nije presuđen, ali je interesantno znati da je Tužilaštvo Rustempašićevu grupu teretilo i za planiranje „napada na pripadnike vojske BiH, koji se obučavaju za odlazak u mirovnu misiju u Avganistan“.

U konačnoj presudi Rustempašiću nema ove kvalifikacije.  

Ministarki odbrane BiH Marini Pendeš oduzeta dozvola za pristup tajnim podacima

Piše: Slobodan Vasković

Ministarki odbrane Bosne i Hercegovine Marini Pendeš oduzeta je dozvola za pristup tajnim i vrlo tajnim podacima, zbog postupka koji se protiv nje vodi pred Sudom BiH. Zbog ovoga se postavlja pitanje kako će Pendeš nastaviti da obavlja značajnu funkciju ministra odbrane, a nije joj dozvoljeno da ima pristup tajnim podacima?!!

Svojevremeno se slična situacija desila Goranu Zupcu, bivšem direktoru Sipa, koga je Sud BiH uslovno osudio na godinu dana zatvora za nesavjestan rad u službi, pošto nije angažovao jedinice Sipe da obezbjeđuju zgradu Predsjedništva BiH tokom demonstracija u Sarajevu 7. februara 2014. godine.

Sud BiH potvrdio je u avgustu ove godine optužnicu protiv Marine Pendeš, koju je podiglo Tužilaštvo BiH. Ona se tereti da je u vrijeme dok je bila zamjenica ministra odbrane omogućila da se savjetniku u njenom kabinetu Ivi Miri Joviću isplate plate i naknade iako nije dolazio na posao.

Na taj način država je oštećena za oko 17.000 maraka.

 

Nisu samo Marina Pendeš i Ivo Miro Jović skloni otimanju državnih para ya nerad. Tako je Vladislav Babić, generalni sekretar SDS, primao platu u Savjetu ministara BiH, a da nijednom nije došao na posao. Babić je za juni i juli ove godine naplatio 4441,82 KM, a da nikada nije došao na radno mjesto šefa kabineta - savjetnika zamjenika ministra odbrane Borisa Jerinića.

Babić je dobio otkaz nakon podizanja optužnice protiv Marine Pendeš, što ukazuje da su se u Ministarstvu odbrane uplašili nove istrage.

Otkaz nije spasio Babića, jer mi je iz izvora bliskih Tužilaštvu BiH potvrđeno da ova pravosudna institucija

vodi istragu protiv Babića, jer je naplatio skoro 4,5 hiljada maraka, a da nijednom nije došao na posao.

Vladislav Babić je pulen Ognjena Tadića, potopredsjednika SDS, i njih dvojica su nedavno zajedno razorili Gradski odbor

Dvorske igre i intrige: Pomirenje Dodika i Radojičića; Zora Vidović umjesto Tegeltije; Milekić umjesto Injac

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik i Igor Radojičić poravnali su odnose i izmirili se. Dodik je obećao Radojičiću da će biti kandidat SNSD za gradonačelnika Banjaluke. 

Ovu informaciju potvrdilo mi je nekoliko izvora iz vrha SNSD-a.

Nakon gotovo jednogodišnjeg manje više otvorenog sukoba Dodika i Radojičića, u kojem je potonji u jednom trenutku čak napustio klub poslanika SNSD-a, pa se (brže-bolje) vratio u njega, saga je završena pomirenjem, a najveći udarac pretrpio je Nebojša Radmanović.

Nakon što je otpočeo Dodikov napad na Radojičića, sa ciljem da ga marginalizuje (u čemu je i uspio), Radmanović je podržao lidera SNSD-a i bio ključni dio mehanizma koji je progonio nekadašnjeg potpredsjednika SNSD.

Odnosi između Radmanovića i Radojičića su pekinuti. Radmanović je imao namjeru i da dobije kandidaturu za gradonačelnika Banjaluke, ali mu je Dodik uslovio tu želju zahtjevom da eliminiše Radojičića sa čela Gradskog odbora SNSD Banjaluka. Kada Radmanović (nedavno) nije uspio u tom naumu, Dodik je na poslednjoj sjednici GO SNSD BL javno podržao Radojičića.

Bilo je to iznenađenje i za samog Radojičića, ali nakon takvog Dodikovog postupka došlo je do unapređenja odnosa.

Tako je Dodik iz unutarstranačkih obračuna izišao kao potpuni pobjednik, a, što je po njega veoma važno, uspio je vještim manevrima razbiti nekadašnju osovinu Radmanović-Radojičić, koja je, uz njega, imala najveći uticaj u SNSD. Radmanović i Radojičić su znatno oslabljeni u stranci.

Radmanović, iako teško izigran Dodikovom novom romansom sa Radojičićem, nema kud i ostaje tu gdje jeste: Čeka da Dodik ispuni svoje obećanje i Željka Kovačevića imenuje za direktora “Elektroprivrede RS”.

Kombinacija je sledeća: Slavica Injac, direktorica Agencije za bankarstvo RS, se povlači sa te pozicije, a na njeno mjesto bi došla Branislava Milekić, koja je sada na čelu EPRS. Tako bi ostalo upražnjeno mjesto za Kovačevića. Najveće probleme oko ove kombinacije stvara Luka Petrović, jer vidi sebe na čelu EPRS.

Kombinacija bi mogla da odigra već do Nove godine, jer se očekuje hapšenje Slavice Injac zbog malverzacija u “Bobar banci” i “Banci Srpske”. Društvo bi joj trebala praviti Snežana Vujnić, direktorica IRB RS.

Kombinuje se i sa promjenama u Vladi RS, jer je Dodik veoma nezadovoljan radom izvršne vlasti.

Tako se kao novi ministar finansija pominje Zora Vidović, koja je trenutno na čelu Poreske uprave RS. Vidovićeva u ovoj godini ima solidne rezultate, što je preporučuje za poziciju koju trenutno drži Zoran Tegeltija.

Nepoznato je kud bi se Tegeltija djeo, a određeni izvori tvrde da bi on mogao biti novi premijer, ali to nije realno. Najrealnije je da Željka Cvijanović i dalje ostane na toj poziciji. Uklanjanje Tegeltije sa pozicije ministra finansija mogla bi biti karika koja je pomirila Dodika i Radojičića.

Kada će biti rekonstrukcija Vlade RS nije poznato, a upućeni smatraju da će do nje doći najranije nakon januarskih praznika.

Ono što je sigurno je da mart u Vladi RS neće dočekati Dane Malešević, ministar prosvjete i Neđo Trninić, ministar saobraćaja i veza, koji su unutar SNSD-a ocijenjeni kao potpuno nesposobni.





 

Na Jeleča je pokušan atentat, svaka druga kvalifikacija jeste zabijanje glave u pijesak

piše: Slobodan Vasković

Na generala Antu Jeleča, komandanta OS BiH, pokušan je atentat u tunelu Salakovac, tu nema nikakvih dilema. Dilema može biti da li je pokušaj atentata inspirisan/uzrokovan ekstremizmom ili, pak, obiješću mladića koji su počinili zamalo ubilački akt na Jeleča.

Učinio je to uposlenik OSE Zlatko Humo, što cijelom događaju daje izuzetno ozbiljnu dimenziju i navodi na pitanje zbog čega Tužilaštvo BiH i SIPA nisu preuzeli ovaj slučaj? A morali su, jer su i napadnuti i napadač uposlenici državnih organa: Jeleč nije bilo ko, već komandant OS BiH, a ni Humo nije samo (u najmanjem) razuzdani, razmaženi, obijesni sin nekog tajkuna/funkcionera, već obavještajac.

Potvrdu izrečenog dodatno podvlače i navodi da je video nazor u tunelu “Salakovac” isključen dva dana prije pokušaja atentata na Jeleča.

Tužilaštvo BiH moralo je preuzeti ovaj slučaj i kako bi se izbjegle bilo kakve spekulacije o pokušaju minimiziranja napada, koji je uslijedio samo dva dana nakon što je Enes Omeragić likvidirao dva vojnika OS BiH u Rajlovcu. Odnosno, nakon što je ekstremista napao državu BiH. A minimiziranja itekako ima kada je pokušaj atentata na Jeleča u pitanju, kao što ga je bilo i netom nakon ubilačkog napada Omeragića na OSBiH.

I topovski udar na Jeleča je napad na državu BiH i Kantonalno tužilaštvo tu nema šta da traži. To je posao Tužilaštva BiH, kao što je njihov posao da istraže kako je moguće da osoba poput Hume bude uopšte primljena u OSU?!

Istina je i da bi se u slučaju da Tužilaštvo BiH preuzme istragu spekulisalo o motivima napada, ali je istina i da bi se na taj način izbjegli svi pokušaji minimiziranja slučaja/optužbi za minimiziranje, koje su štetne koliko i sami napadi. A koje su itekako utemeljene. Potvrdio ih je lično i Dragan Mektić, ministar bezbjednosti BiH, koji je javno saopštio da je nakon krvavih rajlovačkih događaja došlo do sukoba oko nadležnosti.

Nije li to poraz BiH? Itekako jeste! Nije li to duvanje u jedra svim koji rasturaju BiH? Itekako jeste.

Tužilaštvo BiH moralo je i još uvijek može preuzeti istragu oko pokušaja atentata na Jeleča; Sve ispod navedenog je zabijanje glave u pijesak, i to u najtežoj mogućoj situaciji: kada se i BiH, kao i brojne druge zemlje, nalazi usred rata sa teroristima; Rata u kojem su na teritoriji BiH pale prije par dana tri žrtve: dvojica nedužnih vojnika i terorista koji ih je likvidirao, pa presudio sam sebi; Rata koji je počeo poodavno i u kojem je u BiH u postdejtonskom periodu stradalo dosta ljudi, ali je svjesno nenaslovljavanje tih zločina njihovim pravim imenom u velikoj mjeri onemogućilo BiH da se adekvatno brani od zla.

Svi oni koji pokušavaju minimizirati karakter napada ne čine nikakvu uslugu onima koje navodno štite; Dapače, dodatno pojačavaju sumnje da postoje institucionalizovane osobe koje su spremne da štite napadače, a te sumnje razaraju odnose i učvršćuju omraze efikasnije od svih bombi i napada. Te sumnje su bojni otrovi sa decenijskim rokom trajanja i same po sebi izvorišta mogućih budućih napada. Samo nazivanje kriminalnih, zločinačkih događaja njihovim pravim imenom - terorizma terorizmom, atentata atentatom, ekstremizma ekstremizmom… - može donijeti efikasne institucije i omogućiti maksimalnu zaštitu svakog u BiH. Sve drugo je mlin na vodu neprijateljima svakog normalnog čovjeka u ovoj zemlji.

Zvezde Režima: Pionir Nešić i Braća Dalton duguju za poreze 9.238.919.27 KM

Piše: Slobodan Vasković

Mirko i Brane Čolović, vlasnici sokolačkog SNSD-a i Nenad Nešić, vlasnik istočnosarajevskog DNS-a, ukupno su, prema zvaničnim informacijama Poreske uprave RS i Uprave za indirektno oporezivaje BiH, dužni 9.238.919,27 KM.

Mirko i Brane Čolović, poznatiji kao Braća Dalton, malo su duže u vlasti od Nešića, pa je, srazmjerno tome, i njihova poreska utaja veća: Čolovići Poreskoj Upravi RS duguju 6.052.011,72 KM, za razliku od pionira Nešića koji je dužan samo 357.012,66 KM. 

Daltoni pred Nešićem vode i kada je u pitanju utaja indirektnih poreza: Braća Čolovi dužni su UIO BiH 1.593.160,65 KM, dok je Pionir Nešić uspio da utaji samo 890.279,77 KM.

Daltoni ne plaćaju ni carinu pa su po ovom osnovu dužni 212.713,20 KM, a imaju i istorijski dug prema nekadašnjoj entitetskoj carini od 130.896,47 KM. 
www.poreskaupravars.org/Documents/PlanEfektiKontrola/DugObaveze/Najveci_duznici.xls
http://www.new.uino.gov.ba/bs/Lista%20du%C5%BEnika

Daltonima se mora priznati „principijelnost“: Oni kad ne plaćaju baš ne plaćaju, pa su dužni i porez na lična primanja i to u visini od 2.844,8 KM.

Daltoni imaju niz firmi kojima su ojadili Poresku pravu RS i UIO, a najznačajnije među njima su “Karavan” (2.437.599,62 KM), Mesna industrija „Čolović“ (2.437.559,62 KM), “Primver” (875.800,56 KM), Opšta zemljoradnička zadruga “Glasinac” (125.601, 27 KM), potom “Agroevrotrade”, “Akvalajf”, “Kreator”…

Za razliku od njih, Nešić je sa samo tri firme napravio štetu od cca 1,2 miliona KM: To su firme “Dar Company” (337.743,25 KM), „N trade“ (20.138,41 KM), „Dar Company“ (dug UIO je 890.279,77 KM).   

Važno je znati da je NLB Razvojna banka preuzela Hotel „Karavan“ i firmu „AQUA LIFE“ zbog potraživanja od 5,5 miliona KM, što danas, sa troškovima i kamatama, iznosi preko 11 miliona KM.

Važno je znati i da Milorad Dodik nije uspio da ukloni Čoloviće iz SNSD-a iako je pokušao. Međutim, Čolovići su snažno uzvratili na njegovu namjeru da ih udalji iz stranke, pa se Dodik uplašio i prepustio im da rade šta hoće u OO SNSD Sokolac. Čolovići stoje iza brojnih slučajeva nasilja na Sokocu i okolnim opštinama, a SNSD bi u ovom gradiću slobodno mogao da promijeni ime u ŠLJAM.

Čolovići su osnovni karakter kompletnog SNSD-a tu nema dileme, a nije naodmet znati i da je njihova firma Mesna industrija „Čolović“ u stečaju i da duguje povjeriocima 7.451.116,84 KM.

Važno je znati i da je Nenad Nešić favorit Marka Pavića za direktora „Elektrodistribucije“ Pale, odakle žele da mrdnu Ljubomira Mrdu.

Ako se ima u vidu da je Pavić ojadio Republiku Srpsku za 228 miliona KM, preko „Arcelor Mitala“, onda Nešić spram njega zaista izgleda kao prava poštenjačina.

Oko Mrdine pozicije i dalje je veliki sukob unutar vladajuće mafije, a Pavić i dalje ultimativno zahtijeva Nešićevo postavljenje. Taj posao sada je povjeren ekspertu za uništenje finansijskog sektora RS Zoranu Tegeltiji, poznatom i kao Bankožder, koji je, umjesto Petra Đokića, postavljen za predstavnika državnog kapitala u „Elektrodistribuciji“ Pale.

Jasna je namjera Režima da, nakon Banaka, dotuče i „Elektroprivredu“. Bankožder Tegeltija je pravi čovjek za taj zadatak, a izbor Nešića garantuje uspjeh. Iako bi Čolovići bili efikasniji.