Piše: Slobodan Vasković
1.
Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, jeste sluga Milorada Dodika; jeste u dubokoj koaliciji sa SNSD-om, ali njegova podrška svim akcijama koje je najavio Dodik u parlamentu RS nije “moranje”, već vrlo svjesna odluka koja ima nekoliko bitnih ciljeva, ali i posljedica.
2.
Prije nego nastavim, ta Stanivukovićeva odluka posljedica je svijesti da ne može računati na podršku nijedne opozicione partije, pa čak ni PDP-a, stranke koja ga je, uprkos jasnoj koaliciji sa Dodikom, ipak kandidovala za gradonačelnika Banjaluke na sljedećim lokalnim izborima.
3.
Učinjeno je to pod ogromnim pritiskom Branislava Borenovića, predsjednika dijela PDP-a, stranke u potpunom rasulu, koji je zaprijetio ostavkom ukoliko Stanivuković ne bude kandidat.
4.
Borenović je i prva velika žrtva Stanivukovićeve odluke da verbalno podrži sve sulude Dodikove poteze, jer, treba imati u vidu, da tri poslanika PDP-a, koje Mali Zli Patuljak kontroliše, nisu uopšte bili na sjednici prlamenta RS kada je usvojen nacrt Izbornog zakona RS, pa će biti veoma interesantno vidjeti da li će ta tri poslanika (Tanja Vukomanović, Mirna Savić i Nebojša Drinić) na narednom zasjedanju parlamenta podržati prijedlog izbornog zakona RS.
4.
Borenović, koji neuspješno glumi opozicionara, teško je javno ponižen Stanivukovićevim postupcima, posebno javnim pozivom svima da dođu na Miting koji Dodik organizuje radi samog sebe, te najavom da će mu prisustvovati, a njegova reakcija da je to “lični stav Stanivukovića” je slika nemoći “Korisnog idiota” gradonačelnika Banjaluke.
5.
Stanivukoviću, koji je beskrupulozni manipulator, bez trunke empatije prema bilo kome, spreman da gazi preko leševa samo da bi došao do vlasti/moći, žrtvovao je bez milosti Borenovića, svjestan da mu on više nije potreban ni za šta, jer Borenović, u političkom smislu, u Banjaluci ne nosi nikakvu političku težinu niti može donijeti bilo kakve glasove.
6.
Malom Zlom Patuljku je bitno da pod punom kontrolom drži/ima Gradski odbor PDP-a, sa svim njegovim mjesnim odborima, što je prilično jako razvijena mreža koja može da “upija” glasove. Sve izvan toga ga ne interesuje.
7.
Svojim potezom, Stanivuković se javno odrekao i podrške opozicionih stranaka, računajući da će moći manipulacijama i novcem da preuzme dio njihovog biračkog tijela, na čemu on uveliko radi.
8.
Međutim, to nije dovoljno, pa je pitanje na koje biračko tijelo računa Stanivuković u trci za izbore.
9.
Da bih precizno pojasnio Stanivukovićev postupak moram se vratiti osamnaest godina unatrag - u 2006. godinu, kada je Dodik preuzeo u potpunosti tada rigidnu politiku SDS-a koju je, do današnjeg trenutka, doveo do potpunog ekstremiza.
SDS nikada nije uspio da vrati politiku koju im je Dodik oteo, a u posljednje vrijeme Dodik djeluje kao najrigidniji i najostrašćeniji ultraradikalni osnivač SDS-a, mnogo isključiviji nego sami osnivači te stranke.
10.
Stanivuković sada čini ono što je Dodik uradio 2006.: Pokušava da preuzme Dodikovu politiku i hvata se velikog talasa populizma koji je pokrenuo Dodik, kako bi i on na njega zajahao i ostvario političke poene.
U tome je suština Stanivukovićevih poteza i postupaka, a verbalna podrška Dodiku, kako on smatra, ne može ga dovesti ni pod kakav udar sankcija, što je već igranje vatrom i procjena koja nije dovoljno utemeljena, ali je lider Gradskog odbora PDP-a odlučio da rizikuje, jer nema kud.
Istovremeno mu ta podrška omoguće veoma širok i stalan pristup Režimskim medijima, koji nisu bez uticaja. Tako je Stanivuković osvojio i dio medijskog prostora i to značajan, koji je, za razliku od njega, bilo kom opozicionaru, koji ne podržava bar neke Dodikove poteze, potpuno zatvoren.
11.
Gradonačelnik Banjaluke, koji je ucijenjen od Dodika (poznato je čime), procjenjuje da njegov Vlasnik (čitaj Dodik) neće uspjeti da se održi na političkoj sceni RS do lokalnih izbora. Takva procjena nije za odbaciti, a ukoliko se ostvari doći će do potpunog rasula u SNSD-u, a njihovo biračko tijelo ostaće zbunjeno, ali ne do mjere da bi se okrenulo opozicionim strankama.
Već sada veoma vri unutar SNSD-a i već sada ima značajan broj funkcionera te stranke na nižim nivoima (koji vežu dio birača u Banjaluci za sebe) koji traže nove političke opcije, jer ne žele biti žrtva Dodikove politike niti se naći na Crnim listama.
Primarno se to odnosi na sve one koji imaju privatne firme i koji ne namjeravaju da zbog lojalnosti Dodiku unište sopstvene živote. Stanivuković računa da je on njihov prirodni izbor.
Njima treba pridodati i veliki broj tajkuna čije naredbe je Stanivuković vrlo doljedno i energično sprovodio i koji neće žaliti novac da ga ostave na vlasti, a radnici njihovih firmi će, izvan svake razumne sumnje, imati instrukciju da glasaju za njega; kao i radnici preduzeća koja su u vlasništvu Grada.
12.
Stanivuković računa i na većinu glasova kombi stranaka koje podržavaju SNSD, ali im neće predstavljati nikakav problem da zatraže od svojih birača da glasaju za aktuelnog gradonačelnika, a ne kandidata SNSD-a Nikolu Šobota, jer su oba kandidati iste opcije i garantuju dio vlasti kombi partijama i nakon izbora, u slučaju eventualne pobjede.
13.
Naravno, Stanivuković ima u vidu i nepokrivenost Banjaluke Mjesnim odborima opozicionih stranaka, slabosti njihovih Gradskih odbora i računa na infrastrukturnu prednost koju već sada ima, ne samo sa Gradskim odborom PDP-a, već i sa Gradskim odborima kombi partija.
14.
Najveći Stanivukovićev problem je što je Banjaluka većinski opoziciona i što on nije u opoziciono biračko tijelo unio dovoljno smutnje svojim postupcima.
Međutim, unio je mnogo razočarenja i sada je na istinskoj opoziji da pokuša otkloniti razočaranost opozicionog biračkog tijela do koje je došlo teškom prevarom Stanivukovića i oformiti snažan predizborni mehanizam koji bi ne samo izveo opozicione birače na izbore, već i sačuvao njihove glasove.
Bitka za Banjaluku biće teška, prljava i nemilosrdna.
Paradoks je, ali svi se na predstojećim izborima bore za opstanak na političkoj sceni: Pobjeda ga garantuje; Poraz vodi u nestanak.
