Piše: Slobodan Vasković
Od senatora Francuske, sa kojima se susreo Milorad Dodik u Parizu, nismo čuli ni riječ o čemu su razgovarali. Nema riječi ni u francuskim medijima.
Zato smo se “naslušali” Dodika koji im, kako tvrdi, nema šta nije rekao; Bar je tako prezentovao javnosti.
Međutim, ko još može vjerovati bilo šta Dodiku, koji se toliko puta dosad “otcijepio” da se sav od tih silnih “otcjepljenja” bukvalno “rascijepio”.
Hm, možda je problem “otcjepljenja” u nekim “manjim tehničkim nepravilnostima”. Samo da se otklone.
Nije ni bitno.
Bitno je hoće li se Dodik usuditi i prisiliti Narodnu skupštinu RS da usvoji Izborni zakon RS. To bi već bila vijest.
Nakon koje bi uslijedile reakcije, pa akcije.
Ostalo je još desetak dana do te, po Dodika, sudbonosne odluke. Dan je u BiH uvijek k’o godina, a nekad i k’o dvije. Pa se mora baš dugo čekati.
Potpuno je nebitno šta je sve Dodik rekao; Jedino važno je šta će zaista učiniti. Po njega nikada važnije.
Zaključujem to na osnovu činjenice da je “sa leda” vratio Sanju Vulić, koja je opet nešto izjavila. Bar ona misli.
Nakon što je proklizala sa “Sanjinom miljom”, bilo joj je zabranjeno da bespredmetno blebeće, ali kako je Dodik “u krizi” identiteta, jer je počeo da shvata da nije “bog”, Vulićka je ponovo ubačena u mašinu. Kako bi potvrdila drugačije. I vratila Dodika u njegovu “svebitnost”.
Džaba su je vraćali; većina je poodavno svjesna da je Dodik tek Klovn opasnih namjera. Klovn, koji ima namjeru da pokuša napraviti haos prije nego pobjegne. A već sada je spreman za bjekstvo. Provjereno.
Dok je Dodik bio u Parizu, njegov ocvali klon Draško Stanivuković ostao je bez podrške opozicionih stranaka (SDS, Pokret za pravdu i red i Narodnog Fronta), kao i najvećeg dijela birača PDP-a.
Važno mu je da je uz njega ostao Branislav Borenović, njegov lični Ćurla, dovoljno “autoritativan” da sam povuče za sobom pedesetak hiljada glasova. Istina ne u ovom Univerzumu, ali kao da je to i bitno - Borenoviću je važno da je u Stanivukovićevom finansijskom univerzumu.
Da bi opstao u opsegu Stanivukovićeve kase, Borenović nije prezao da javno teško ponizi Igora Crnatka i Milka Grmušu navodeći da nisu na presu, jer su “otišli da zauzmu mjesta za ručak”. Htio je reći, valjda, da su “iz gladi ispali”.
Nije za čuditi, ako se ima u vidu da njegov vlasnik Stanivuković preko svojih petparačkih medija brutalno i ogavno vrijeđa teško oboljele osobe koje ga ne podržavaju, kao ni njegovo satiranje Gradske uprave.
Tipično dodikovski.
Bez obzira na svu prljavštinu na koju je spreman, Stanivuković će osvojiti manje od 20 posto glasova na sljedećim lokalnim izborima. Nedovoljno za bilo šta, sem za izbacivanje Borenovića iz “budžeta”.
Ruku na srce, nije ni to malo, ako se ima u vidu od kakvog Malog Zlog Patuljka je.
