уторак, 04. септембар 2018.

Borislav Radovanović: Svojom krvlju sam napisao Pravda



Dragi moji, vjerovao sam da ćete odreagovati upravo kako ste to danas učinili i samo zato sam svjesno ušao u pripremljenu zasjedu. Moje današnje hapšenje prošle sedmice dogovoreno je na relaciji ministar Dragan Lukač, načelnik PU Prijedor Dalibor Ivanić, glavni prijedorski tužilac Mladen Mitrović i sudija Nebojša Manojlović. Međutim, kada su vidjeli reakciju "PRAVDE ZA DAVIDA" uslijedilo je ekspresno oslobađanje - čak su i od već pripremljenog suđenja odustali. 

Čim se malo oporavim detaljno ću opisati današnja dešavanja i "pravo lice" institucija Republike Srpske. Zasad samo želim zahvaliti svima koji su doprinijeli mom oslobađanju i pružili mi podršku. Po već prvim informacijama vidim da moram zahvaliti zaista povelikom broju pojedinaca, a upravo u duhu "PRAVDE ZA DAVIDA" neću nikog izdvajati. Uostalom, javnost ovog trenutka upućenija je od mene oko današnjih dešavanja.   
Danima sam se dvoumio da li javnost unaprijed obavijestiti o opasnosti kojoj se namjeravam izložiti, no na kraju je prevagnula vjera u moje saborce, u moje prijatelje i savjesne građane ove zemlje. Procijenio sam da će uslijediti upravo ovakva reakcija i pokazalo se da je moja vjera uzvraćena vjerom. Takvom da su na kraju "moćnici" još jednom ustuknuli!



Što se tiče samopovređivanja i brige mojih prijatelja ističem kako sam dobio adekvatnu medicinsku pomoć i javno zahvaljujem prijedorskim ljekarima. Samopovređivanje sam učinio upravo kako bi moji tamničari morali pozvati hitnu pomoć. Nakon tri pokušaja likvidacije i ranijih sličnih situacija naučio sam kako štititi život i sigurnost. Najveći problem mi je bio što je česma bila tupa, pa sam bio prinuđen grebati, grebati, grebati... Vidi se sa fotografija.



Osim toga povrede su mi poslužile i da DOKAŽEM kakvi monstrumi dijele "pravdu" u našim institucijama. Nakon samopovređivanja preko pet sati su me držali lišenog slobode bez apsolutno ikakvog objašnjenja šta se događa. Nakon toga su mi naredili da sa njima pođem u sud, te pružili nekakav optužni akt da ga proučim dok hodamo do suda (50-ak metara). Tamo su već čekali svjedoci i sudija Manojlović, odnosno sve je bilo pripremljeno za suđenje. Planirano je da se još par sati branim u uslovima teškog stresa i nepravde, gladan, povrijeđen... 

Samo još da mi neko objasni u čemu se ogledala tolika "hitnost" u postupku? Možda u tome što sudija Nebojša Manojlović mjesecima hoće da postane "urednik" mog bloga? Da bi mi demonstrirao moć doveo je pojačanje prijedorskoj sudskoj policiji. Zamislite, desetak sudakih policajaca postavlja kordon od zadnjeg ulaza do stepeništa, a tri policajca me sprovode. Pitam ih: je li suđenje Bin Ladenu? Halo, pa mene terete za popišani prekršaj! Tad sam doista izgubio kontrolu i svi zajedno su čuli šta sam im imao za reći. Normalno, na način kako se bitangama i treba obraćati.



Još samo da se referiram na naslov. Prstom i krvlju na zidu pritvorske ćelije  banditima sam ostavio poruku, kratku, ali dovoljno jasnu. Napisao sam "PRAVDA". I još jednom javno im obećavam da će ostatke života provesti na robiji. Istovremeno sam im napisao i naslov mog autobiografskog romana, nakon kog će cio svijet doznati kakvi zločinci i monstrumi vladaju Republikom Srpskom. Desetine i desetine djece doznaće odakle potiče luksuz kojim ih roditelji obasipaju, odnosno koliko nevinih žrtava je ubijeno zarad kuća, stanova, bazena i svega šta će im očevi-zločinci ostaviti u nasljeđe. Ukoliko nekom nije jasno zbog čega se ja upravo ovako ponašam imaće priliku da to dozna u tančine.

Znači, danas su prednje pomenuti pripadnici najmoćnije kriminalne organizacije, na našu nesreću formirane unutar policijsko-pravosudnog sistema, još jednom na moju štetu počinili krivična djela. Kako to uvijek biva - sad slijede moji procesni potezi. Znate, važno je prikupiti i procesno obraditi dokaze, a kad-tad će neko morati presuditi. Znam to jer "u nogama" imam više krivičnih postupaka nego svi moji protivnici zajedno.



Međutim, ja imam nešto o čemu oni mogu samo sanjati, a to se danas nedvosmisleno pokazalo. Iza mene stoji "PRAVDA ZA DAVIDA" - najmoćnija društvena zajednica zemlje i regiona. Ima i onih koji moć još uvijek poimaju kroz kontaminiranu svijest. Takvima postavljam vrlo jednostavno pitanje: zašto se njihovi "moćnici" kriju iza zidina i silnog obezbjeđenja? Stotine hiljada članova i deklarisanih prijatelja "PRAVDE ZA DAVIDA" slobodno šetaju ulicama, piju kafe na tarasama lokala i objavljuju šta misle o tim "moćnicima". Sa druge strane: kad je posljednji put neko vidio Darka Ilića? Punih 15 godina je u Republici Srpskoj bukvalno radio šta je htio, a danas se krije "k'o miš mekinjaš". 


Ja ću ujutro sjediti na već poznatoj tarasi i pijuckati kafu. Malo ću posjetiti prijedorsko tužilaštvo i policiju jer, sviđalo se to njima ili ne, zakon je na mojoj strani. Možda je neko povjerovao kako nakon današnjeg nasilja neću smjeti ući u te "kazamate"? Takvi će već sutra biti razuvjereni, a pride će morati pismeno mi odgovoriti zašto su nezakonito odbili zaprimiti prijavu krivičnog djela.