piše: Slobodan Vasković
1.
Međunarodni sudski spor BiH i Srbije je završen; To je ključni momenat odluke Međunarodnog suda pravde u Hagu, koji je odbacio zahtjev za reviziju presude iz 2007. godine; Na taj način stavljena je tačka na Rat u ovoj ravni i, kada se strasti i emocije smire, moći će se mnogo brže krenuti ka EU i NATO integracijama, poboljšanju odnosa dvije države i, što je najvažnije, poboljšanju odnosa Srba i Bošnjaka.
2.
Budimo realni: Ostala je presuda iz 2007. godine, koja vrlo teško optužuje ratni vojni i politički vrh Republike Srpske za najteže zločine, među njima i genocid u Srebrenici; Ta presuda je sada konačna i nepromjenjiva i dio je istorije, koji nikako ne ide u prilog ni Srbima, ni Republici Srpskoj ni Srbiji.
3.
To su činjenice, kao što je činjenica da je minimiziranje te presude, njenog značaja i težine, koje dolazi iz dijela bošnjačke političke elite, nezadovoljnog odbijanjem revizije, populizam najniže kategorije, sračunat na manipulaciju emocijama porodica žrtava, cijelog bošnjačkog naroda i odbranu amaterizma, nerada, neznanja, antidržavnog djelovanja, kojima je atakovano na Dejtonsku BiH; Činjenica je i da je to pokušaj skrivanja otvorenog laganja sopstvenog naroda i svih drugih koji žive u BiH, koje je bilo na sceni vrlo intenzivno u poslednjih mjesec dana.
4.
Sve navedeno nije nikakva borba za pravdu, razočarenje zbog nepravde, već je u funkciji odbrane Bakira Izetbegovića, koji se, sasvim svjesno/hladnokrvno/licemjerno poigrao sa najdubljim emocijama sopstvenog naroda, njegovim žrtvama, kako bi za sebe priskrbio ulogu Pravednika, iako nije učinio baš ništa da tu poziciju zaista i zasluži.
Sasvim precizno: Učinio je sve da do revizije ne dođe, iako je imao veliku podršku da se aplikacija podnese.
5.
Izetbegović je učinio sve što nije trebalo da učini, a najtragičnije od svega je što je lagao cjelokupnu javnost BiH, sopstveni narod, porodice žrtava; Što je uzurpirao institucije BiH, obrukao BiH na međunarodnom planu i što su njegovi stvarni ciljevi bili vrlo opasni, opaki, prizemni i politikantski, a nikako u duhu prava i pravde, kako ih je želio predstaviti. I želi to i dalje, iako je on lično, a ne Bošnjaci kao narod, doživio potpuni debakl.
6.
Na ovom mjestu potrebno je razdvojiti emocije, politiku i međunarodno pravo; Svaki pojedinac ima pravo na sopstveni doživljaj odbijanja revizije/presude iz 2007. i on je prihvatljiv, dok god ne prelazi crvene linije, koje bi značile bilo kakvo nasilje.
7.
Politika i međunarodno pravo lišeni su emocija i nemoguće ih je zamijeniti njima.
8.
Politika i međunarodno pravo vide BiH kao međunarodno priznatu državu, koja ima svoje institucije što je predstavljaju, kako na unutrašnjem, tako i na spoljnom planu.
Upravo te institucije Izetbegović je pokušao zamijeniti emocijama sopstvenog naroda, svjesno ih radikalizujući, kopajući po ranama, kako bi izbjegao djelovanje u institucijama i suočavanje sa činjenicom da BiH nije njegova privatna država.
9.
Izetbegovićevo ponašanje možda bi i imalo nekog smisla, da on u cijelom svom djelovanju nije znao da revizija, na njegov način, nije moguća, jer je vladao činjenicom da je Predsjednik Međunarodnog suda pravde u Hagu (MSP), posredstvom svog predsjednika Ronija Ejbrahama, još 26. maja 2016. godine obavijestio Sakiba Softića da ga ne smatra agentom Bosne i Hercegovine pred tim sudom.
Softić je lično 25. maja zatražio pojašnjenje svog statusa agenta pred MSP i odgovor je bio negativan.
10.
Izetbegović, koji je tada bio predsjedavajući Predsjedništva BiH, izvan svake razumne sumnje, od Softića je obaviješten da ga MSP ne smatra agentom, ali ništa nije preduzeo da to stanje promijeni.
Mogao je Izetbegović u bilo kom trenutku sazvati sjednicu Predsjedništva i na dnevni red staviti imenovanje agenta pred MSP, ali to nije učinio.
Zašto to nije učinio, pitanje je na koje će morati da odgovori, nakon što se stiša emotivna bura oko odbijanja revizije.
Moraće Izetbegović da odgovori i na mnogo teža pitanja.
11.
Činjenica je i da je Izetbegović od javnosti i, što je najbitnije, od Bošnjaka, prikrio činjenicu da je MSP obavijestio Softića da ga ne drži agentom, već je otvoreno iznosio neistine da Softić jeste agent i na neistini gradio cijeli slučaj revizija!
12.
Na kraju je i podržao podnošenje revizije, iako je znao da to čini preko neovlaštenog lica i da će biti odbijena.
Izetbegović je, bez dileme, vrlo svjesno išao na izazivanje velike političke krize, (“najveće od rata”, kako je rekao), bazirajući svoje postupke na neistinama/dezinformisanju javnosti, koje je pokušao prikriti raspaljivanjem emocija, radikalizacijom političke situacije, teškim verbalnim sukobljavanjem političkih elita i dijelova naroda…
Uz to, Izetbegović je potpuno ignorisao institucije BiH, pri tom ih i namjerno rušio, (o čemu svjedoči slučaj sa ambasadom u Hagu) i doveo ih u stanje nestabilnosti i nefunkcionisanja, potencijalnog raspada Savjeta ministara, parlamenta i Predsjedništva BiH.
13.
Izetbegovićeva krivica je ogromna, njegovi postupci zaslužuju najteže kazne i o tome bi morale da se izjasne institucije BiH.
14.
Budući da je Izetbegović znao da revizije neće biti, jer je u februaru ove godine, kada je isticao rok za podnošenje aplikacije (26.02.), već osam mjeseci bio obaviješten da Softić nije agent, realno se zapitati šta je zaista Izetbegović htio i koji su bili njegovi stvarni ciljevi?!
15.
Izetbegović je htio da sruši Dejtonsku BiH, ne brinući uopšte o posledicama tog čina. U to nema dileme, jer Izetbegović već duže vrijeme veoma sistematično radi na tome. Uz podršku Milorada Dodika, sa kojim se, u antiBiH postupcima, nadopunjuje.
Izetbegović je računao na sporost MSP-a, vjerujući da će ta međunarodna institucija najmanje dvije godine potrošiti prije nego li razmotri pitanje da li je ili nije Softić agent?!
Te dvije godine Izetbegović je smatrao dovoljnim da pokuša sprovesti svoje opasne ciljeve, od kojih je jedan urušavanje Dejtonske BiH.
16.
Izetbegović nije računao na mogućnost da MSP pokaže brzinu u djelovanju, jer su već imali Odluku da Softić nije agent, do koje su došli zahvaljujući samom Softiću, koji je tražio pojašnjenje svoje pozicije.
17.
MSP je brzim odgovorom srušio Izetbegovićev amaterski, ali vrlo opaki, pokušaj izazivanja Velike Krize, čiji je cilj bio zaustavljanje pozitivnih procesa u Regionu i njegovog približavanja Zapadu.
18.
Izetbegović treba da ide iz institucija BiH. Kada se emocije stišaju, kada ostanu činjenice ogoljene/očišćene od svake oblande zloupotreba i manipulacija, biće to kristalno jasno. Svima.
19.
Ostanite sa mnom.
