Piše: Radovan Papović, student
Ako bar malo pratite turbulentna politička dešavanja u našoj zemlji, upoznati se da u klupama Narodne skupstine RS sjedi i Siniša Dodik, poslanik SNSD iz Istočne Ilidže, kojem je ovo već drugi mandat. Mlad, elokventan, aktivan u skupštinskim diskusijama - mladi Dodik se vrlo ozbiljno nametnuo kao lider jedne nove generacije političara i sigurno je predstavljao nadu u bolje sutra. Međutim, on je takav samo na prvi pogled i za one koji ga ne poznaju, a zapravo je vječiti student, privatnik sa mutnim poslovima i dobrom tendencijom da postane tajkun i jedan od najuticajnijih ljudi sarajevsko-romanijske regije.
Siniša Dodik rođen je 1979. godine, a 1997. godine u Lukavici je upisao Elektrotehnički fakultet koji "uspješno" studira punih 15 godina. Možda bi se njegovo studiranje i završilo da, prije pet godina, nije izabran za narodnog poslanika pa, usljed mnogobrojnih obaveza u interesu naroda, ne stiže da uči i da sprema ispite. Za njegovo, deceniju i po dugo, studiranje kolege poslanici su ga nagradili i imenovali u Odbor za obrazovanje, nauku i kulturu - valjda su se vodili logikom da dobro poznaje obrazovni sistem, čim je u njemu proveo pune dvije i po decenije, od osnovne škole do fakulteta.
Svjestan da njegovo studiranje traje predugo, mladi Dodik je zaključio da je razlog tome što ga određeni profesori ne vole i da razlog nije njegovo neučenje i neznanje, već profesorska ljubomora i mržnja. Stoga, Siniša Dodik je uputio zalbu Božidaru Krstajiću, dekanu ETF-a, u kojem je naveo da ne može nikako da položi ispite kod odredjenih profesora, jer ga oni ne vole, pa mu ispit zakazuju u vrijeme sjednica Narodne Skupštine. A i onda kada uspije da dođe na ispit, ma koliko on znao, profesor ga obara. Naravno, zabrinuti dekan sve je iznio na Naučno-nastavno vijeće u želji da se problem riješi: tada je, na opšte zaprepaštenje svih prisutnih, nekolicina asistenata izjavila da gospodin Dodik u indeksu ima upisane ocjene iz njihovih predmeta, iako se nikada na ispitima nije ni pojavio?!
Siniša Dodik, očigledno, nije kao ostali studenti - dok oni uče, rade i polažu ispite, on svoje kupuje na, samo njemu, poznat način. A i zašto ne bi, kad mu se može, obzirom da je stekao mega poslovnu imperiju. Ništa u tome ne bi bilo čudno da Dodik nije tridesetdvogodišnji vječiti student i da do 2006. godine, i izbora za narodnog poslanika, nije imao gotovo ništa.
Sasvim sigurno je da bi mladi Dodik uspio obmanuti građane, ali na njegovu žalost, (a na našu sreću), postoje imovinske kartice iz kojih se jasno vidi kako se imovina ovog političara, za samo pet godina, uvećala nekoliko puta. U imovinskom kartonu Siniše Dodika za 2006. godinu nalazi se automobil „zastava 128“, vrijednosti 1000 Konvertibilnih maraka; automobil „golf 2“, vrijedan 3000 KM, i dostavno vozilo „zastava polly“, vrijednosti 2 000 KM, u vlasništvu porodične firme "Galeb International". U kartici se navodi i zemljište, na kojem je kuća u izgradnji, u Lukavici vrijednosti 20 000 KM, kao i alat vrijedan par hiljada. Sve u svemu, imovinski karton Siniše Dodika u 2006. godini bio je „težak“ 30 hiljada maraka.
Te godine je mladi Dodik izabran za narodnog poslanika i za samo pet godina njegova imovina se enormno povećala, na krajnje sumnjiv i neobjašnjiv način. Vec tokom prve godine mandata, Dodik je kupio „Audi“, vrijedan 25000 KM, kako se ne bi na sjednice skupštine vozio u staroj Zastavi, a svom bratu je poklonio automobil „Škoda Oktavija“, vrijedan 32 000 KM. Mala porodična firma, preko noći, postala je glavni izvođač svih važnijih poslova na području Istočnog Sarajeva, pa je Dodik kupio i dva kombi vozila, vrijedna 30 000 KM; dva terenska vozila - 25 000 KM; rovokopač - bager od 68 000 KM, kamion - 37 000 KM...
Imperija je polako rasla i razvijala se zahvaljujući tome sto je "Galeb International" dobijao sve poslove u Istočnom Sarajevu, a kada više nije mogao da stigne da radi sve, osnovao je i drugu firmu "Elektro Union", koja se najcesce koristi kao legalno pokriće za nelegalne poslove. Upravo sa ovom firmom, mladi Dodik je počeo izuzetno unosan građevinski posao izgradnje stambene zgrade sa tridesetak stanova u Hilandarskoj zgradi. Zanimljivo je da su svi stanovi u ovoj zgradi kupljeni kreditima Investiciono-razvojne banke, koja je, inače, poznata kao banka koja redovno podržava poslovne ideje mladih preduzetnika sa prezimenom Dodik.
Svoje poslove mladi Dodik proširio je i na saradnju sa nadaleko poznatim tajkunom Slobodanom Stankovicem i njegovom firmom "Integral Inženjering", za koju je obavljao radove na zgradi SIPA-e u Lukavici, a saradjuje na mnogim poslovima i sa firmom "Kaldera" iz Laktaša. Procedura je laka: "Integral" i "Kaldera" pobijede na tenderima, a onda Dodika angažuju kao podizvođača da obavi radove i uzme novac, od čega oni uzimaju procenat. Prijavio bi se Dodik i sam na tendere, ali pošto ni na jednom ne može ispuniti uslove, saradnja sa laktaškim građevincima za njega je idealna poslovna kombinacija.
Konačno, možda bi vlast i odgovorila na pitanja - zašto štrajkuju željezničari, zažto nema dovoljno novca za penzije, zašto je nezaposlenost sve veća..., kad bi za to bila stručna i kompetentna, ali kakav odgovor možete očekivati od Siniše Dodika, tridesetdvogodišnjeg vječitog studenta sa višemilionskom imovinom. Zaslužujemo li ovakvu vlast? Pa ipak smo je mi i birali.
Siniša Dodik rođen je 1979. godine, a 1997. godine u Lukavici je upisao Elektrotehnički fakultet koji "uspješno" studira punih 15 godina. Možda bi se njegovo studiranje i završilo da, prije pet godina, nije izabran za narodnog poslanika pa, usljed mnogobrojnih obaveza u interesu naroda, ne stiže da uči i da sprema ispite. Za njegovo, deceniju i po dugo, studiranje kolege poslanici su ga nagradili i imenovali u Odbor za obrazovanje, nauku i kulturu - valjda su se vodili logikom da dobro poznaje obrazovni sistem, čim je u njemu proveo pune dvije i po decenije, od osnovne škole do fakulteta.
Svjestan da njegovo studiranje traje predugo, mladi Dodik je zaključio da je razlog tome što ga određeni profesori ne vole i da razlog nije njegovo neučenje i neznanje, već profesorska ljubomora i mržnja. Stoga, Siniša Dodik je uputio zalbu Božidaru Krstajiću, dekanu ETF-a, u kojem je naveo da ne može nikako da položi ispite kod odredjenih profesora, jer ga oni ne vole, pa mu ispit zakazuju u vrijeme sjednica Narodne Skupštine. A i onda kada uspije da dođe na ispit, ma koliko on znao, profesor ga obara. Naravno, zabrinuti dekan sve je iznio na Naučno-nastavno vijeće u želji da se problem riješi: tada je, na opšte zaprepaštenje svih prisutnih, nekolicina asistenata izjavila da gospodin Dodik u indeksu ima upisane ocjene iz njihovih predmeta, iako se nikada na ispitima nije ni pojavio?!
Siniša Dodik, očigledno, nije kao ostali studenti - dok oni uče, rade i polažu ispite, on svoje kupuje na, samo njemu, poznat način. A i zašto ne bi, kad mu se može, obzirom da je stekao mega poslovnu imperiju. Ništa u tome ne bi bilo čudno da Dodik nije tridesetdvogodišnji vječiti student i da do 2006. godine, i izbora za narodnog poslanika, nije imao gotovo ništa.
Sasvim sigurno je da bi mladi Dodik uspio obmanuti građane, ali na njegovu žalost, (a na našu sreću), postoje imovinske kartice iz kojih se jasno vidi kako se imovina ovog političara, za samo pet godina, uvećala nekoliko puta. U imovinskom kartonu Siniše Dodika za 2006. godinu nalazi se automobil „zastava 128“, vrijednosti 1000 Konvertibilnih maraka; automobil „golf 2“, vrijedan 3000 KM, i dostavno vozilo „zastava polly“, vrijednosti 2 000 KM, u vlasništvu porodične firme "Galeb International". U kartici se navodi i zemljište, na kojem je kuća u izgradnji, u Lukavici vrijednosti 20 000 KM, kao i alat vrijedan par hiljada. Sve u svemu, imovinski karton Siniše Dodika u 2006. godini bio je „težak“ 30 hiljada maraka.
Te godine je mladi Dodik izabran za narodnog poslanika i za samo pet godina njegova imovina se enormno povećala, na krajnje sumnjiv i neobjašnjiv način. Vec tokom prve godine mandata, Dodik je kupio „Audi“, vrijedan 25000 KM, kako se ne bi na sjednice skupštine vozio u staroj Zastavi, a svom bratu je poklonio automobil „Škoda Oktavija“, vrijedan 32 000 KM. Mala porodična firma, preko noći, postala je glavni izvođač svih važnijih poslova na području Istočnog Sarajeva, pa je Dodik kupio i dva kombi vozila, vrijedna 30 000 KM; dva terenska vozila - 25 000 KM; rovokopač - bager od 68 000 KM, kamion - 37 000 KM...
Imperija je polako rasla i razvijala se zahvaljujući tome sto je "Galeb International" dobijao sve poslove u Istočnom Sarajevu, a kada više nije mogao da stigne da radi sve, osnovao je i drugu firmu "Elektro Union", koja se najcesce koristi kao legalno pokriće za nelegalne poslove. Upravo sa ovom firmom, mladi Dodik je počeo izuzetno unosan građevinski posao izgradnje stambene zgrade sa tridesetak stanova u Hilandarskoj zgradi. Zanimljivo je da su svi stanovi u ovoj zgradi kupljeni kreditima Investiciono-razvojne banke, koja je, inače, poznata kao banka koja redovno podržava poslovne ideje mladih preduzetnika sa prezimenom Dodik.
Svoje poslove mladi Dodik proširio je i na saradnju sa nadaleko poznatim tajkunom Slobodanom Stankovicem i njegovom firmom "Integral Inženjering", za koju je obavljao radove na zgradi SIPA-e u Lukavici, a saradjuje na mnogim poslovima i sa firmom "Kaldera" iz Laktaša. Procedura je laka: "Integral" i "Kaldera" pobijede na tenderima, a onda Dodika angažuju kao podizvođača da obavi radove i uzme novac, od čega oni uzimaju procenat. Prijavio bi se Dodik i sam na tendere, ali pošto ni na jednom ne može ispuniti uslove, saradnja sa laktaškim građevincima za njega je idealna poslovna kombinacija.
Konačno, možda bi vlast i odgovorila na pitanja - zašto štrajkuju željezničari, zažto nema dovoljno novca za penzije, zašto je nezaposlenost sve veća..., kad bi za to bila stručna i kompetentna, ali kakav odgovor možete očekivati od Siniše Dodika, tridesetdvogodišnjeg vječitog studenta sa višemilionskom imovinom. Zaslužujemo li ovakvu vlast? Pa ipak smo je mi i birali.
