Bloggost: Siniša Božić, ekonomista
Građani Republike Srpske su se nagledali svakakvog lopovluka. Od toga da pojedinci starom deviznom štednjom, kupljenom pojeftino (i ilegalno), kupuju desetine preduzeća, preko masovnih gašenja svih iole bitnih privrednih subjekata, do lažnih najava borbe protiv korupcije. Republika Srpska je skoro sve ključne privredne resurse – bagatelno rasprodala.
Prije pet godina, zakonskim rješenjem je ustanovljena revizija privatizacije. Svako pošten se nadao da će vlast pristupiti opsežnoj kontroli privatizovanih preduzeća, i, po potrebi, preduzeti sankcije prema odgovornim licima. Međutim, od revizije privatizacije nije bilo ništa. Cijeli proces se pretvorio u najobičniju lakrdiju.
Koliko je vlast bila ozbiljna da se pozabavi ovim pitanjem, govore i sljedeće činjenice. Kako posao u Komisiji za reviziju privatizacije nije bio definisan kao posao sa punim radnim vremenom, tako je prvi predsjednik navedene Komisije shvatio istu kao dobar biznis. Istovremeno je predsjedavao Komisijom za reviziju privatizacije i bio u organima upravljanja ili nadzora preduzeća koja su bila predmet revizije privatizacije! Urbanistički zavod, Medicinska elektronika – u oba preduzeća su izbile afere zbog nezakonitosti i pronevjera, a Borislav revidira privatizaciju i upravlja istima. Snalažljiv čovjek, reklo bi se. Epilog rada Komisije za reviziju privatizacije jeste 199 urađenih revizija, (oko 28% od ukupnog broja privatizacija), od kojih u 96 slučajeva postoji osnovana sumnja nezakonitih radnji, (maltene - 50%). I….nikom ništa. Nijedna privatizacija nije raskinuta. Iz ovog proizilazi slijedeće: ili su izvještaji Komisije za reviziju netačni, pa je privatizacija urađena zakonito, što znamo da nije tačno, ili tužilaštva ne rade svoj posao. Gdje su optužnice? Zašto krivične prijave koje su, i prije revizije privatizacije, podnijeli radnici i mali akcionari protiv privatizacijskih tajkuna, i evidentnog organizovanog kriminala koji je upropastio dobar dio preduzeća, skupljaju prašinu po ladicama tužilaštava?
U Srbiji je, na primjer, do sada poništeno 623 privatizacije, odnosno, 25% od ukupnog broja. Oni koji najčešće podnose zahtjeve za poništavanjem su – mali akcionari. I stvar funkcioniše. Agencija za privatizaciju, ukoliko utvrdi osnovanost navoda, raskida privatizacioni ugovor, imenuje zastupnika državnog kapitala, i preduzeće se pokušava restrukturirati i naći novog partnera. Time postoji bar nekakva nada da će se preduzeća spasiti od kriminalaca koji pokušavaju da kupovinom preduzeća ili operu novac, ili zloupotrebe položaj većinskog akcionara nauštrb manjinskih, i da načine i druge štete. U Hrvatskoj je situacija nešto drugačija. Pošto je sam proces privatizacije bio znatno ranije pokrenut, te dosta brži, do 2000. godine je privatizovano više od 70% preduzeća. Bilo je raskida privatizacije, (slučajevi Sunčanog Hvara, Liburnia Riviera Hotela, Zagrebačke banke, itd.), a reviziju privatizacije je sproveo Državni ured za reviziju, u procesu koji je trajao od 2001.-2004. Od 2 911 privatizacija, bilo je nepravilnosti u 1 936 slučajeva, međutim, za većinu nepravilnosti u kojima je konstatovana krivična odgovornost, nastupila je zastara!
Da li se čeka zastara krivičnih djela iz privatizacije u Republici Srpskoj? Pogleda li se čl. 111. Krivičnog zakona RS, vidi se da je za krivična djela za koje se po zakonu može izreći zatvor preko tri godine (do 5 godina), već nastupila zastara (10 godina)! Pošto nema procesnih radnji, odnosno krivičnog gonjenja osumnjičenih lica, zastara neometano teče i dalje. Krivični zakon u tom smislu treba izmijeniti: krivična djela u oblasti privrednog kriminala, kojima su, u procesu privatizacije, osumnjičena lica načinila štetu protiv Republike Srpske treba da se tretiraju kao – veleizdajnici, a da se zastara ukine, te da se takav Krivični zakon primjeni – retroaktivno. Veleizdaja je uperena protiv države. Veleizdajnici su svi oni koji su kupili državni kapital u preduzećima, otpustili radnike, zaposjeli nekretnine, ili su svu imovinu prepisali na svoja privatna preduzeća. Ilegalno su prisvojili sebi desetine i stotine miliona maraka. To su domaći izdajnici, koji su ostavili stotine hiljada građana bez posla, bez uvezanog radnog staža, izbačene i iskorištene šutnuli na ulicu, bez ikakve nade za drugim zaposlenjem, prekvalifikacijom, penzijom. Takvih krupnih kriminalaca nema puno, ali su odlično uvezani. Radi se o par stotina individua. Republika Srpska mora iznaći snage da se sa takvima odlučno – obračuna. A one druge, inostrane građane koji su teško oštetili Republiku Srpsku, tako što su u nezakonitim privatizacijama pokupovali velike privredne sisteme i ilegalno poslovali, iznosili stotine miliona maraka iz zemlje, treba – protjerati, a njihova preduzeća – nacionalizovati.
Dakle, Republici Srpskoj treba detaljna revizija svih privatizacija, svih dokapitalizacija, svih stečajeva, gdje postoji osnovana sumnja da su postojale nezakonite radnje. A razlog da tu sumnju izraze imaju najviše – radnici i mali akcionari. Ima li većeg licemjerja, od pozivanja državnog vrha Republike Srpske na borbu protiv korupcije, a da se pritom zaboravlja na reviziju privatizacije, i na oduzimanje imovine stečene krivičnim djelom? Pored toga, šta rade impotentni sindikati? Jer, ne zaboravimo, predsjednica Saveza sindikata RS, sjedi u udobnoj fotelji Savjeta za privatizaciju RS. Preduzeća propadaju, fotelja se ne mijenja. Sindikati apsolutno više nemaju radnički legitimitet, ne zastupaju interese radnika, već interese zaposlenih - sindikalnih predstavnika u takvim parazitskim kvazi – institucijama, koje su same sebi svrha. Male akcionare uglavnom nema ko da zastupa, a u onim slučajevima gdje je bilo udruživanja istih, to je bilo prilično bolno za kriminalne i korumpirane strukture u institucijama RS, („Fruktona“, „Fabrika duvana“, „Trebinjeprevoz“, „TP Promet“…..).
Na kraju krajeva, mi, građani Republike Srpske plaćamo uposlenike institucija da rade svoj posao, u našu korist i za naš interes. Ne za njihov. Ukoliko to oni ne rade, treba da idu – napolje.
U smislu svega naprijed rečenog, kroz izmjene i dopune Zakona o reviziji privatizacije državnog kapitala u preduzećima i bankama treba:
- oformiti Agenciju za kontrolu i reviziju privatizacije, kao profesionalnu instituciju pod okriljem države, (do sada, posao je radila Komisija za reviziju privatizacije, koja nije imala stalne uposlenike i formirana je i radila je pod političkim uticajem),
- Agencija za kontrolu i reviziju privatizacije treba da bude samostalna institucija koja ne odgovara izvršnoj vlasti, već podnosi izvještaj o radu Narodnoj skupštini RS,
- Agencija za kontrolu i reviziju privatizacije treba da ima svoj upravni i nadzorni odbor, čiji članovi moraju biti stručna i apolitična lica, najpoznatiji i najpriznatiji stručnjaci iz ekonomskih i pravnih oblasti, članovi organa Agencije treba da imaju stalnu policijsku zaštitu,
- propisati zakonom da je Agencija za kontrolu i reviziju privatizacije obavezna da u svojoj internoj sistematizaciji i ustrojstvu formira odjeljenje za zaštitu interesa malih akcionara,
- Agencija za kontrolu i reviziju privatizacije će moći da kontroliše cjelokupan tok rada privatizovanog preduzeća, a ne samo postprivatizacioni period, (kao što je to do sada bilo),
- Agencija za kontrolu i reviziju privatizacije će da se zaduži da uradi procjenu kapitala svih privatizovanih preduzeća, ako se kapital smanjio značajno, (više od 30%), Agencija će imati mandat da automatski pokreće reviziju privatizacije takvih preduzeća,
- Agencija za kontrolu i reviziju privatizacije će da usko sarađuje sa Agencijom za upravljanje oduzetom imovinom.
