четвртак, 28. мај 2015.

Orgijanje


piše: Slobodan Vasković

BiH je poput Jahte. Ne prestaje Orgijanje. I to principijelno i u zaštiti nacionalnih interesa.

Milorad Dodik ovih dana baš oralno orgija; Intervjui, izjave, reakcije, akcije, tvrdnje, demantiji; „Markovi konaci“ se, iz časa u čas, isporučuju narodu, ali od „Markovih konaka“ se niko nije ovajdio. Pa ni Dodikova „ciljna grupa“, čiji sastav ni on više ne zna.

Dodik priča samo da bi bio prisutan, bez suvisle ideje za razrješenje bilo kog problema.

I dalje je u svojoj komičnoj grandomanskoj ulozi pa „postavlja“ uslove NATO: otvorite nam fabrike namjenske, a mi ćemo na referendum, pa možda i u NATO.

Sad bi NATO trebao da otvori ono što je on zatvorio.

Možda Dodik, u skladu sa svojim konceptom nezaobilaznog Gospodara Svijeta, uskoro uslovi i EU da nam uzore Posavinu i Semberiju, pa ćemo mi na referendum, a možda i u EU. Čim se EU, naravno, reformiše.

Interesantno je da u ovom „namjenskom NATO paketu“, Dodik nije pomenuo i Srbiju, što bi trebalo da znači da prekodrinska braća i njihov stav po pitanju vojnog grupašenja nisu više ključni parametar po kojem se zvanična Banjaluka ravna. Beograd je sve dalji za Dodika, ma koliko on često skupljao prašinu po tamošnjim kabinetima.

Dodik nije pojasnio ni kako je Rusima objasnio ovu ponudu NATO da otvara fabrike oružja u RS! I da li je to Dodik „otkačio“ Rusiju?!

Nikog više Dodik ne može otkačiti, a kamoli Rusiju ili NATO. Ali je, svakako, lako utvrditi da je Dodik politički otkačio, čim sebe otvoreno baca pod noge NATO: „Namjenska priča“ je kao i ona referendumska – laž; Nevješto prikrivanje povijanja kičme i podvijanja repa. Uzalud mahanje.

Dodik je promijenio stajling: više ne izgleda dezorijentisano, već izbezumljeno.

Kao nakon sastanka sa Markom Pavićem i Petrom Đokićem o funkcionisanju Režima. Na kojem je konstatovana disfunkcionalnost i teška anoreksija glasačke mase.

Činjenica da nemaju pojma na koji broj da ulože na skupštinskom ruletu, Dodika je natjerala da, aluzijom, priprijeti da se i on „nešto pita oko nove vlade“. Time je želio poručiti da on neće mandat dati nikome ko je izvan SNSD-a.

Zašto uopšte pominje takvu situaciju, ako je siguran da će Vlada Željke Cvijanović „ostati pun mandat u punom kapacitetu“?! Ili Dodik već sad zna da je aktuelna Vlada ujedno i tehnička.

Nastavak skupštine je zakazan za 2. juni, a tada će se svi nekapaciteti pokazati. Ako nastavka bude. Ako ne bude...

Budimo realni, u RS nakon izbora ne postoji skupštinska većina, već parlamentarni buvljak. Na kojem se rasprodaje nešto preostalih polovnjaka.

Buvljak radi non-stop.

Skupština je još i dobra, kakva je deponija Vlada. U kojoj jedino funkcioniše „T en T“ Klan, po principu „Ko je jamio jamio“! A jamili su sve što su očima vidjeli.

Praistorijska činjenica „Savez za promjene“, vraća se na scenu iz „Parka Jure“. Orgijaće zajedno drugi put u jednoj sedmici (ukupno treći u istoriji), što je napor dostojan divljenja dežurnih poltrona iz najbližeg okruženja vajnih spasilaca. Koji plivaju uz pomoć tikve.

U tom Savezu ništa ne funkcioniše, što i nije čudo, jer ništa nije ni uspostavljeno. Osim fikcije. Koja se „primila“ u javnosti, kao dio opšteprihvaćene blokovske podjele i proizvela „efekat bumerang“: Svako ko bi napustio taj i takav „Savez“ bio bi politički mrtav i zauvijek prezren.

Kao i onaj Udbaški Ološ, što krvavu i prljavu prošlost pere još prljavijom sadašnjosti. Krv ga ovaj put neće dopasti. Zatvor svakako.

Kongres SDA donio je očekivan orgijaški rasplet: Par lakših nokauta, nekoliko teških, Bakir Izetbegović izabran je za predsjednika stranke, a njegova funkcionerska halka iz sarajevskog kruga dvojke zbrisala je Tihićeve kadrove.

Izbor Adila Osmanovića, koji pripada Tihićevoj liniji, za zamjenika predsjednika stranke, je crnohumorna politička šala: Osmanović je na Kongresu izabran za Ikebanu. Njegov politički uticaj u SDA u sadašnjoj konstelaciji odnosa nikada neće dostići snagu koju je, svojevremeno, imala Tihićeva sekretarica Sehada.

Politički vješto odigrano, kako bi se Tihićeva grupacija dodatno razbila i usitnila. Problem je što je Tihićeva zaostavština pokrupna, pa je nije baš lako ustitniti.

Izetbegovićeva linija dobila je kongresnu bitku, ali je SDA dugoročno doživjela  težak poraz. Svedena je na nivo Federacije BiH.  

To je potpuni zaokret u odnosu na Tihićevu politiku i dramatična promjena kursa, koja je i bila očekivana, jer Kongres SDA nije odlučivao primarno o novim politikama, već o privatizaciji stranke i stavljanju njenih akcija u Izetbegovićev Krug Dvojke.

Politike su „nabacane“ i djeluju groteskno: u istom trenu se poziva na pomirenje, zajednički rad i napredak naroda i na novu tužbu za genocid protiv Srbije. Jedno sa drugim ne ide. Niti napretka sa takvim politikama ima. Kao što nema ni šanse za njihovu realizaju.

Paradoks je, ali Izetbegović koji je izabran sa predsjednika, slabiji je politički, nego prije Kongresa.

Tihićeva grupacija koja je pometena neće se tako lako predati, jer bi to značilo pristajanje na potpunu političku eliminaciju. Ovdje su odstreli dnevni meni, ali suicida na njemu nema.

Slijede novi, mnogo žešći sukobi unutar bošnjačke političke elite. I dosadašnji su bili sve samo ne bezazleni.