четвртак, 21. мај 2015.

Mala trgovina užasa

piše: Slobodan Vasković

Pojavio sam se u majskom izdanju lista „Vanity Fair“. Što je i logično. Jer sam Vuk. Na naslovnoj su Džek Nikolson i Anđelika Hjuston. Što je i logično. Jer su Vuk i Vučica. Nas troje na jednom mjestu. Pa zar ima išta logičnije!

Ko mi ne vjeruje neka kupi magazin. I umukne zauvijek.

„Vanitiy Fair“ mi je stigao na kućnu adresu. Što je i logično. Pošta još uvijek radi, uprkos gubitku od 70 miliona KM.

I Poštar uvijek zvoni dvaput, triput, sve dok mu ne otvorim. Što je i logično. Jer se umori, pa da se ne vraća.

Prvo Let iznad kukavičijeg gnijezda, pa iznad Specijalnog, pa iznad zgrade u kojoj živim. Zna da Gospodin Šmit nema drugog posla, sem sudskog.

Samo me još nisu tužile Vještice iz Istvika. Vještice iz Ministarstva trgovine jesu. I Hofa iz Ministarstva finansija.

„Vanitiy“ me vadi iz kiše, više nego zasjedanje skupštine. Na kojoj neljudskim naporima  vladajući ostadoše Goli u sedlu. Papci su odbranili Čast Pricijevih.

Bijes pod kontrolom neće biti još dugo. Vrijeme nježnosti je iza nas. Slijedi Isijavanje.

Mars napada na SDS, gdje se udbaški otpad zaledio. Bolje ne može, jer je tako najlakše eliminisati smeće.

Mala trgovina užasa je non-stop ovdje otvorena. Dovoljno sam pazario za danas.

Večeras sam na druženju novinara. Ne znam da li kao Betmen ili Džoker.

Neću se javljati bar 36 časova. Imam i ja pravo na Put za jug.