понедељак, 2. август 2021.
(VIDEO+FOTO)/Pendrekom po glavi: Policija iz PU Zvornik tvrdi da je pet mladića napalo policajce; Mladići tvrde da ih je policija napala i surovo premlatila bez razloga, te da je jedan od policajaca čak repetirao pištolj i prijetio im da će pucati u njih
 |
| Pendrekom po glavi |
Piše: Slobodan Vasković
“U Zvorniku uhapšeno PET OSOBA: Fizički napali policajce, jednog povrijedili”, objavili su mediji 31.07., pozivajući se na saopštenje PU Zvornik.
“U Zvorniku je uhapšeno pet osoba koja su fizički napala policajce i jednog od njih povrijedila", saopšteno je (31.07.2021.) iz zvorničke Policijske uprave.
Međutim, uhpšeni tvrde drugačije, navodeći da su bili u izlasku u petak, 30/31.07., u diskoteci “Sparta”.
Tvrde da su po završetku žurke krenuli kućama, ali da su ih ispred diskoteke dočekala dva policajca i počeli da viču na njih i da ih vrijeđaju.
Momci su se verbalno branili, ali jedan od policajaca Nebojša Đokić je, ničim izazvan, udario jednog od njih pendrekom u leđa.
 |
| Đokić (lijevo): vidi se da mu nije pocijepana košulja i da drži dršku pištolja |
Potom je, kako tvrde, u jednom trenutnku policajac izvadio pištolj, repetirao ga i prijetio da će pucati.
 |
| Đokić |
Policajca niko, kako tvrde, nije ni napao niti udario, ali je on pozvao žandarmeriju i rekao da su ga napali. Žandarmerija je krenula u potjeru za mladićima, našla ih kako sjede na jednoj od klupa, sasvim normalno.
Stigla su četiri policijska vozila sa preko 20 policajaca i svi po izlasku iz vozila vade pendereke i, ne pitajući ništa, odmah počinju da tuku mladiće.
Postoji nekoliko video klipova, a ja objavljujem jedan od njih.
Potom ih odvode u Policijsku upravu sa lisicama na rukama i tu počinje prebijanje i surovo maltretiranje mladića u prostoriji od 4 m2.
Tražili su od njih da im daju snimak na kome se vidi kako policajac bez razloga vadi pištolj i repetira.
Tako su ih zarobljene držali preko 20 časova i sve vrijeme, kako tvrde, fizički maltretirali, psovali na najvulgarniji način, vrijeđali i psihički maltretirali.
Dalje navode da nikada nisu bili privođeni, da su svi sportisti i studenti.
Sada dolazi najvažniji dio koji svjedoči na šta su sve spremni Divljaci koji rade u policiji: Kada su uvidjeli do koje mjere su pretukli mladiće, a da, pritom, njihov kolega Đokić, koji ih je pozvao, nema ni ogrebotine, jer nije ni napadnut, oni su ga izgrebali i pocijepali mu uniformu.
Jednog mladića su vodili u bolnicu te noći, koliko je bio prebijen, ali su mu prijetili da ne da kaže da je pretučen, nego da je pao.
Još su mu naglasili da će tek da vidi šta je maltretiranje, ako riječ progovori o onom što mu se desilo.
Otkrivam ko je Đajićev narkodiler, uhapšen u Crvenim Gaćama; Šta Đajićev makro i ubirač mita od teško bolesnih Pacijenata Ćurlić radi sa Darkom Tomašem; Tomaševe zgrade i nastavak progona ii etničkog čišćenja stanovnika Hrvaćana, Ukrajinaca, Hrvata i Srba
 |
| Hapšenje Đajićevog narkodilera u crvenim gaćama |
Piše: Slobodan Vasković
1.
U tekstu “Banda iz Vile Žad: Dr Tilu Lilu Vlado Crta Đajić i njegovi prijatelji i poslovni partneri narkodileri, zelenaši, makroi, kradljivci firmirane robe po Evropi” objavio sam fotografije koje svjedoče o direktnoj vezi Crte sa narkodilerima Ognjenom i Ozrenom Savićem, Milanom Ćurlićem i njegovim ostalim inkasantima mita koje uzima od teško bolesnih pacijenata.
2.
U tom tekstu objavio sam i dio članka “Nezavisnih novina” o hapšenju braće Savić, prijatelja i poslovnih narkopratnera dr Tilu Lilu, zbog trgovine opijatima, koji su NN objavile pod naslovom “Uhapšen u crvenim gaćama zbog droge” (17.06.2019.).
Zaista intrigantan naslov, što zbog crvenih gaća, što zbog droge, pa sam krenuo da prekopavam policijsku arhivu, kojoj nikako da mi, uprkos svim pokušajima, onemoguće pristup, kako bih saznao ko je narkodiler koji je “pao” u crvenim gaćama, jer to baš i nije neka čast za oozbiljnog narko dilera da ga uhapse u crvenim gaćama. Pošto se oni listom predstavljaju kao “patriote”, jer su, listom, pripadnici Crvene Sekte Milorada Dodika, “patriotski” akt bi bio da ih uhapse u srbačkim gaćama, jer bi tako pokazali da “kupuju domaće”.
 |
| Hapšenje Ognjena Savića |
4.
Međutim, Sektini narkodileri su “ekstravagantni” - nose crvene gaće, a neki i tange.
5.
Elem, prekopavanjem arhiva došao sam do provjerenih podataka da je u crvenim gaćama, prilikom hapšenja, bio upravo Ognjen Savić, narkodiler kojeg je njegov prijatelj i poslovni partner dr Tilu Lilu Vlado Crta Đajić zaposlio u UKC RS Banjaluka, gdje je generalni direktor, dao mu kvalitetnu platu, iako “Crvene Gaće” nikako ne dolazi na posao.
 |
| Crta, Ognjen Savić i policijski službenik Mladen Kapović |
U stvari, nikada nije došao na posao, jer mora da brine o zajedničkom dobru - Vili “Žad”, koju su Crta, Narko “Crvene Gaće” i njegov brat Ozren Savić izgradili i opremili novcem od prodaje narkotika i kradene firmirane robe koju im “nabavlja” poznati banjalučki “šaner” Bogdan Jovanović, veliki, istinski prijatelj dr Tilu Lilu, koji ima razvijene poslove pljačkanja po zemljama Evropske Unije.
 |
| Vila "Žad" izgrađena prljavim novcem od trgovine opijatima |
6.
Nadam se da će Savići i Đajić, kada ih budu hapsili zbog brojnih nedjela koja čine, biti u srbačkim gaćama, kako bi pokazali kolike su “patriote”.
 |
| Crta, Bogdan Jovanović i Ognjen Crvene Gaće Savić |
U navedenom tekstu, koji sam objavio, naveo sam i da je narkodiler, nasilnik i Milan Ćurlić Ćurla, Đajićeva dena ruke za iznuđivanje novca i ostale prljave poslove, u igri zajedno sa Savićima, ali i da je u kriminalnim krugovima “Crvene Sekte” proširio poslovanje: “Radi” prljave kriminalne poslove i sa drugim visokim funkcionerima, poput Darka Tomaša, načelnika opštine Prnjavor.
8.
Ćurlić je zaista angažovan u radu i sa Tomašem i to na izgradnji dvije njegove zgrade u Prnjavoru.
 |
| Narkodiler, makro i nasilnik Ćurlić i Crta |
9.
Tomaš se krije iza drugih “navodnih” investitora, ali zgrade su, prema brojnim nezavisnim izvorima, njegove.
Navodni investitor je Goran Đekić, vlasnik firme “Startprodukt”, ali to je samo krinka za javnu upotrebu.
10.
Interesantno je da se na slici sa Đekićem pojavljuje narkodiler Ćurlić, zajedno sa Željkom Vinčićem formalnim vlasnikom noćnog kluba “Aquarius” u Prnjavoru; Stvarni vlasnik kluba je Bogdan Nikolić (“igrač” Gorana Dodika, brata Milorada Dodika), koji je ustupio prostor za klub.
 |
| Vinčić, Njegomirović, Đekić i Ćurlić |
Na ovoj fotografiji, koja sama za sebe govori zaista mnogo, je i Aleksandar Njegomirović, načelnik Odjeljenja za finansije u opštini Prnjavor, potom Tomašev investitor Goran Đekić i Tomašev “nadzorni organ” Milan Ćurla. Sasvim je realno da je Ćurla stvarni “nadzorni organ” Gorana Dodika.
 |
| Goran Dodik navijačima i rukovodstvu KK "Crvena Zvezda" pokazuje "dobrodošlicu" |
11.
Red je i da prezentujem šta će Tomaš da izgradi, uz dodatak da radovi na izgradnji, koja je počela, kasne zbog spora sa Katoličkom crkvom, čiji predstavnici zahtijevaju da se zgrada smanji za dva sprata kako bi se vidjela crkva.
Tomaš, koji je nekada slovio za umjerenog pripadnika Sekte, potpuno je otrovan teškim toksinima koji dominiraju unutar te nenarodne, anticivilizacijske zločinačke organizacije.
12.
Stoga nastavlja da progoni stanovnike Naseobine Hrvaćani kojima su Milorad Dodik i Slobodan Stanković namijenili iseljavanje sa tog prostora, stvorili uslove za to tako što je autoput Banjaluka - Prnjavor fizički presjekao naseobinu na dva dijela, bez mogućnosti prelaska sa jedne na drugu stranu, a krajnji cilj je da se stanovništvu sa lijeve strane puta (kada se gleda iz Banjaluke u pravcu Prnjavora), otme plodna zemlja.
13.
Taj cilj uveliko se ostvaruje, ali se nekoliko odvažnih stanovnika Hrvaćana suprotstavilo takvim namjerama i uspjeli su animirati Evropsku Investicionu Banku (EIB) da otpočne isttagu o teškim kriminalnim radnjama koje su se dešavale tokom izgradnje autoputa, a nastavljene su etničkim čišćenjem Ukrajinaca, Hrvata i Srba iz Naseobine.
14.
Hrvaćane opet raskopavaju, uzimaju plodnu zemlju oko rijeke Crkvene i kamionima voze u Drugoviće i nasipaju, kako bi na tom mjestu Sektaški tajkuni izgradili objekte.
Stanovnike koji insistiraju na spajanju dva dijela naseobine progone na sve načine, a posljednjih dana u tu zločinačku ofanzivu uključeni su i Sektaški policijski kerberi koji vrše pritisak na te hrabre ljude kako bi povukli svoje zahtjeve da EIB istraži sve njihove navode.
Uz pritisak sektaške policije, Tomaševi poltroni šalju otvorene prijetnje već mjesecima i zahtijevaju da se odustane od insistiranja da EIB sprovede istragu.
16.
Kakve su to Zvijeri svjedoči i sljedeći podatak: Stanovnici lijeve srane Hrvaćana mogli su doći do desne strane Naseobine, gdje se nalaze ljekar, pošta i ostale bitne organizacije, samo kroz odvodnu cijev ispod puta.
To su i činili, iako su na taj način maksimalni poniženi; Međutim, Zlikovci su sada, da bi se osvetili, onemogućili prolaz i kroz tu cijev, jer su napravili kanal sa druge strane.
Neljudi, tu nema dileme, a kada Tomaša budu hapsili on će, izvjesno, biti bez gaća, jer ih je poodavno skinuo pred Dodikom i Stankovićem. (nastaviće se)
Upit Glavnom tužiocu OJT Banjaluka Zoranu Bulatoviću: Zbog čega zabijanje noža u oko, koji završi na centimetar od mozga i pri tom izazove teške povrede na mozgu napadnutog, tužioci OJT Banjaluka ne karakterišu kao pokušaj ubistva i potencijalne ubice puštaju da se brane sa slobode?
Piše: Slobodan Vasković
Zoranu Bulatoviću, Glavnom tužiocu OJT Banjaluka, uputio sam niz pitanja u vezi sa slučajem pokušaja ubistva Siniše Blagojevića kojem su napadači Anđelo i Aleksandar Miletić, Strahinja Arambašić i Dragan Gojić zabili Nož u oko, koji je završio centimetar od mozga.
Udarac nožem u oko Blagojevića pri tom je izazvao i druge teške povrede, nije okarakterisano kao pokušaj likvidacije, a neizvjesno, nakon izjave postupajućeg tužioca Vukašina Kondića, biti okvalifikovano i kao teške povrede.
Jedno od pitanja Bulatoviću glasi: Da li smatrate da tužioci OJT Banjaluka, puštajući na slobodu napadače sa nožem i osobe sklone sječi dijelova tijela lica koja im se, iz samo njima znanih razloga, ne dopadaju, šalju građanima poruku da svi trebaju biti naoružani kako bi se odbranili od huligana, uvijek i u svakoj prilici spremnih na likvidaciju na najsuroviji način?
Nadam se da će Glavni tužilac Bulatović precizno odgovoriti na svako od postavljenih pitanja kako bi građani Banjaluke znali na koji način treba da se ponašaju i djeluju u slučaju da budu napadnuti od Huligana ubilačkih namjera, od kojih su neki u niz navrata privođeni zbog dilanja droge (u narednim tekstovima opširnije), ali su i povratnici u pokušaju ubistva hladnim oružjem, poput Anđela Miletića.
Pitanja za Glavnog tužioca Zorana Bulatovića na koja će, nadam se, precizno odgovoriti do 04.08. o.g. kako bi se moglo zaključiti zbog čega tužioci OJT Banjaluka rade u interesu nasilnika, potencijalnih ubica, narkodilera, a ne njihovih žrtava koje bi, po zakonu, morali zastupati!
OJT Banjaluka
Zoran Bulatović, tužilac
Poštovani,
dana 24.07.o.g. Anđelo i Aleksandar Miletić, Strahinja Arambašić i Dragan Gojić, na svadbi u naselju Motike, napali su i teško povrijedili Sinišu Blagojevića, tako što mu je jedan od napadača zabio nož u oko, a drugi su ga, nakon toga, nastavili šutirati nogama, šakama, u očitoj namjeri da ga liše života.
Nož zabijen u oko je probio oko i stigao na centimetar do mozga, što je izazvalo hematom na mozgu povrijeđenog Blagojevića, kao i izliv krvi u mozak. Ljekari su se danima borili za njegov živvot, pitanje je još uvijek da li su uspjeli u tome, a Blagojević je, po svemu sudeći, nažalost, izgubio oko.
Uprkos svemu, ovaj surovi, brutalni, ubilaćki napad tužilac OJT Banjaluka Vukašin Kondić nije okarakterisao kao pokušaj ubistva, niti je za napadače, koji su bili pod dejstvom narkotika, zatražio pritvor, već ih je pustio da se brane sa slobode i pri tom izjavio "da će ovo djelo NAJVJEROVATNIJE biti kvalifikovano kao teška tjelesna povreda", iako je potpuno jasno da je navedeni slučaj evidentan pokušaj likvidacije Blagojevića, kojem su prije napada prijetili da će ga zaklati!
S obzirom na navedeno, molim Vas da mi odgovorite na sljedeća pitanja:
-Zbog čega zabijanje noža u oko, koji završi na centimetar od mozga i pri tom izazove povrede na mozgu, koje sam naveo, tužioci OJT Banjaluka ne tretiraju kao pokušaj ubistva?
-Kojim pravnim normama i članovima zakona tužioci OJT Banjaluka se rukovode kada ovakve napade svode na "NAJVJEROVATNIJE teške tjelesne povrede"?
-Kakav napad treba da bude i koliko žrtva treba da bude povrijeđena, da bi tužioci OJT Banjaluka djelo okvalifikovali kao pokušaj ubistva ?
-Kakav napad treba da bude i koliko žrtva treba da bude povrijeđena da bi tužiocii OJT Banjaluka djelo okvalifikovali kao Teške povrede?
-Da li je NEKO i KO vršio pritisak na OJT Banjaluka da se ovaj napad ne okarakteriše kao pokušaj ubistva, iako je i svakom laiku jasno da je riječ o pokušaju brutalne likvidacije, koja, pukom srećom, nije sprovedena u djelo?
-Zbog čega za napadače nije zatražen pritvor, posebno što je jedan od njih Anđelo Miletić već počinio slično djelo, kada je septembra 2017. godine, u kafeu "Intermezzo", na Laušu, Banjaluka, isjekao razbijenom flašom Duška Brkića, zvanog Gera?
-Zbog čega za napadače nije zatražen pritvor, posebno zbog osnovane sumnje da je i ovaj put Anđelo Miletić napao nožem Blagojevića i pokušao da ga ubije, zabijanjem noža u oko, što je žrtvi i najavljeno prije napada?
-Zbog čega za napadače nije određen pritvor, jer su prije ubilačkog ataka uzvikivali "Braćo, ajmo klati"?
-Da li smatrate da tužioci OJT Banjaluka, puštajući na slobodu napadače sa nožem i osobe sklone sječi dijelova tijela lica koja im se, iz samo njima znanih razloga, ne dopadaju, šalju građanima poruku da svi trebaju biti naoružani kako bi se odbranili od huligana, uvijek i u svakoj prilici spremnih na likvidaciju na najsuroviji način?
-Zbog čega su tužioci OJT Banjaluka, u pravilu, na strani ubica, ubica u pokušaju, izvršilaca teških nedjela, a ne na strani žrtava, o čemu bih Vam mogao navesti niz primjera, ali vjerujem da su Vam poznati, pa nema potrebe za tim?
-Ko će iti odgovoran ukoliko neko od navedenih lica koja su pokušala ubiti Blagojevića izvrši ubistvo ili pokušaj ubistva dok se brane sa slobode u ovom slučaju?
Molim Vas da mi, u skladu sa Zakonom o slobodi prisputa informacijama, na svako od navedenih pitanja koje sam Vam postavio date precizan odgovor kako bih detaljno obavijestio javnost o radu tužilaca OJT Banjaluka ne samo u ovom slučaju, koji je izazvao veliko uznemirenje javnosti, jer su potencijalne ubice puštene da se brane sa slobode, što je akt koji, izvan svake razumne sumnje, ugrožava svakog građanina Banjaluke, već i u drugim slučajevima?
Molim Vas da mi odgovore dostavite najkasnije do srijede, 04.08. o.g., kako bih javnost mogao detaljno obavijestiti o stavovima OJT Banjaluka po pitanju pokušaja surove likvidacije Blagojevića, te zašto za OJT zabijanja noža u oko, koje je izazvalo teške povrede i oslijepilo napadnutog, nije okvalifikovano kao pokušaj likvidacije, a nije izvjesno ni da će biti okvalifikovano kao "teške povrede", jer iz izjave tužioca Kondića (u prilogu) se može zaključiti da je uništenje oka i vida udarcem nožem možda i lakša tjelesna povreda.
Ukoliko mi precizno ne odgovorite i pokušate zataškati istinu o ovom slučaju i zaštiti tužioca Kondića koji je pustio potencijalne ubice na slobodu biću prisiljen da protiv Vas, kao i Kondića, podnesem disciplinsku pritužbu UDT VSTS, jer svojim postupcima štitite potencijalne ubice, a ne građane koji su pukom srećom izbjegli smrt prilikom ubilačkih napada i, takođe, dovodite druge građane u opasnost da se nađu na udaru zvjerskih napada potencijalnih ubica, koje su na slobodi, zaslugom OJT Banjaluka!
Slobodan Vasković, bloger
недеља, 1. август 2021.
Roditeljska Pažnja: Zabijanje Noža u oko, centimetar do mozga, za tužioca Kondića nije pokušaj ubistva Siniše Blagojevića, već “najvjerovatnije teška tjelesna povreda”; Kondić, kao i, ranije, sudija Bajić, stimulisao je ubice u pokušaju na nove likvidacije
 |
| Siniša Blagojević kojem su zabili nož u oko (u bolnici) |
Piše: Slobodan Vasković
1.
Na slici je Siniša Blagojević kojem je 24.07.2021. godine zabijen nož u oko, na svadbi u naselju Motike, u svadbenom salonu “Delfina”.
2.
Blagojeviću, koji je vojnik u OS BiH, nož je stigao na jedan centimetar od mozga i samo pukom srećom nije ubijen. Nema nikakve dileme da se radi o klasičnom pokušaju ubistva.
3.
Uprkos tome, tužilac Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka Vukašin Kondić nije ovaj pokušaj likvidacije okarakterisao na taj način, već kao “teške povrede”, niti je tražio pritvor za napadače, od kojih je jedan, Anđelo Miletić, već imao sličan pokušaj ubistva 2017. godine.
 |
| Anđelo Miletić |
“Jedan muškarac je zadobio teže povrede i ovo djelo će najvjerovatnije biti kvalifikovano kao teška tjelesna povreda, a druge okolnosti se još utvrđuju, jer je bilo više sukoba između rodbine mlade sa jedne i mladoženje sa druge strane, ali se nije radilo o težim povredama”, objasnio je navodni tužilac Kondić za Srpskainfo.
4.
Zamislite kakva bitanga i nečovjek mora biti osoba koj nosi tužilačku funkciju kada pokušaj ubistva hladnim oružjem, u kojem nož, zabijen kroz oko, završi na centimetar od mozga, hladnokrvno okarakteriše kao “najvjerovatnije tešku tjelesnu povredu”?!!!
5.
Kondić je, bez ikakvih skrupula, profesionalnog digniteta i minimuma pravnih normi, na slobodu pustio napadače koji su pokušali likvidirati Blagojevića. Još je i slagao, jer nije naveo stvarne razloge brutalnog ubilačkog napada na Blagojevića.
Kondić je, samo on zna zašto, a potrudiću se da saznam i ja, na slobodu pustio potencijalne ubice Anđela i Aleksandra Miletića, te Strahinju Arambašića i Dragana Gojića.
 |
| Aleksandar Miletić |
6.
Mediji su izvijestili da je do sukoba došlo “zbog svađe oko muzike”, što im je plasirana laž.
Činjenica je da je navedena četvorka potencijalnih ubica isprovocirala sukob i pokušala ubiti Blagojevića.
Blagojević i njegove radne kolege iz OS BiH, na svadbi svog kolege s posla, sjedili su za stolom preko puta rodbine mlade.
7.
Jedan od četvorice napadača, koji je sjedio preko puta Blagojevića i njegovih kolega, ničim izazvan, Blagojeviću dobacuje ”Šta mi gledaš ženu, oba oka ću ti izvaditi”!
Blagojević mu je odgovorio da to nije tačno, da se smiri, ali je uslijedila nova prijetnja: "Zaklaću te ja večeras".
8.
Nakon toga četvorica ubica u pokušaju odlaze do toaleta, gdje se neko vrijeme zadržavaju, vraćaju se, konstantno prateći šta radi Blagojević, da bi jedan od njih dao znak za napad riječima: "Braćo, 'ajmo klati!".
Nakon toga, prema tvrdnjama očevidaca, zalijeću se prema stolu gdje su sjedili Blagojević i njegove kolege.
9.
Prvi je ustao jedan od Blagojevićevih drugova, Milan Plavšić, govoreći "Ljudi nemojte", ali bilo je to uzalud.
Napadač je zamahnuo nožem, Plavšić je uspio da se izmakne, nakon čega potencijalni ubica napada Blagojevića i zabada mu nož u oko.
 |
| Siniša Blagojević, neposredno nakon napada i uboda nožem u oko |
10.
Tu napad Divljaka ne prestaje, već tek počinje pravi horor: Blagojevića šutiraju ga nogama, udaraju šakama tako teško povrijeđenog, brutalno se iživljavaju na njemu….
Gosti i konobari uspjeli su da ih razdvoje, a ubice u pokušaju bježe prema izlazu uz uzvike “Ništa nije gotovo”!
11.
Dva dana su proveli u bjekstvu, da bi se predali u ponedjeljak, 26.07.o.g., u pratnjji svojjih advokata.
Naravno, noževi nisu pronađeni.
Naravno, neko ko stoji iza ove četvorice Zvijeri imao je dva dana da sredi da Kondić ne traži pritvor.
Naravno, sredio je, jer se ubistva i pokušaji ubistava u Banjaluci najlakše sređuju oslobađajućim kaznama.
Nakon davanja izjave, odmah bivaju pušteni, a porodica oštećenog je ostala u nevjerici.
12.
Blagojeviću je nož kroz oko u lobanju ušao nekoliko centimetara, dobio je hematom na mozgu i izliv krvi na mozak; Danima su mu se borili za život, spašavali oko za šta su male šanse, a sve to vrijeme oni koji su ga htjeli lišiti života, zahvaljujući Kondiću, slobodno hodaju ulicom, braneći se sa slobode i vrebajući drugu žrtvu kojoj će da unište ili oduzmu život.
13.
Nije ova tvrdnja bez osnova; Dapače.
 |
| Brkić tokom oporavka nakon surovog prebijanja |
14.
“Trojica nasilnika su me brutalno pretukla, isjekla po leđima i vjerovatno bi me ubili da nije naišla moja supruga, a Osnovni sud u Banjaluci ih je stimulisao novčanom kaznom”, izjavio je Duško Brkić zvani Gera, poznati banjalučki ugostitelj, 22.07.2020. godine.
Taj dan presuđeno je Anđelu Miletiću, Davidu Krneti i Milošu Ćulumu da plate 12.000 KM kazne zato što su tri godine ranije, 28.09.2017. godine, Brkića isjekli flašom, slomili mu 11 rebara i nos.
Razlog su našli u tome što im je on u svom kafeu “Intermezzo” poslužio piće i rekao da je nakon što popiju kraj radnog vremena!
15.
“Sudija ih nije kaznio već stimulisao, a ja sam kažnjen. Prilikom izricanja presude sudija je kazao optuženima da im je pomenute kazne izrekao jer su mladi i da ne bi da ih šalje u zatvor, da ih to ne bi pokvarilo. To je nečuveno dati takve kazne za ono što su uradili. Brutalno su me pretukli i isjekli po leđima. Ubili bi me da nije naišla moja supruga i kćerka”, rekao je Brkić i dodao da su, osim toga, osuđeni tokom cijelog suđenja bili nekorektni i vrijeđali ga. (SrpskaInfo, 22.07.2020.).
Oslobodio ih je sudija Svetozar Bajić koji je svojim nedjelom pružio ubilačkim zvjerima priliku da pokušaju likvidirati nekog drugog, što su i učinili nepunu godinnu kasnije.
 |
| Brkić isječen razbijenom flašom |
16.
Brkić je bio u pravu: On je kažnjen, iako je polomljen i isječen flašom; Nakon njega kažnjen je i Blagojeviić, a Anđelo Miletić, za kojeg se sumnnja da mu je zabio Nož u oko, i drugi nasilnici su stimulisani na nova nedjela i dat im je ponovo vjetar u leđa da pokušaju ubiti nekog trećeg, potpuno nevinog! Odnosno, krivog, samo zato što se Divljacima našao na putu! (nastaviće se)
Goran Dakić: Srčana akcija tiša, tonovi glasni, nema šuma
Pneumoftiziolog Dragan Nalčić ordinirao je 1996. godine u privatnoj ljekarskoj ordinaciji „dr Kolar“ u Borovu. Sedmog novembra te godine pregledao je dvanaestogodišnjeg dječaka iz Dalja koji je „par godina unazad imao spazmatične napade gušenja“.
Potom je uradio i alergološki test. Testiranjem je utvrđeno da je dječak alergičan na grinje, kućnu prašinu, polen drveća i polen trave. Dijagnoza je jasna: asthma bronchiale. Doktor preporučuje tablete Galizifen (2x1), sprej Intal (3x1-2x1) i sprej Salbutamol (u slučaju jačeg gušenja).
Devet godina kasnije banjalučki pedijatar Branislav Lolić piše da je dječak, kako vele njegovi roditelji, prvi napad imao u trećoj godini života. Jedno vrijeme je bio dobro. Povremeno ima blaže disajne tegobe, studira na Filozofskom fakultetu, honorarno radi u „Glasu“, trenira kungfu, živi kao podstanar na Laušu (u uslovnom stanu), majka pušač. Svjestan je, afebrilan i eupnoičan, tokom pregleda kašlje. Ždrijelo je mirno. Nad plućima čujan blagi vizing uz piskutave hropčiće. Srčana akcija tiša, tonovi glasni, nema šuma.
Terapija: Ventolin po potrebi.
I tako je počelo. Nenadano i nenametljivo.
Mala plava pumpica je povazdan bila sa mnom. U džepu trenerke ili na dnu ruksaka. Za nedjeljnom trpezom i na krevetu, pored jastuka. U materinom albumu su stotine fotografija na kojima se vidimo nas dvojica, Ventolin i ja, dva saputnika, dva nerazdvojna prijatelja koja su špartala Slavojinom i Krajinom bezmalo 15 godina. Kao i svako veliko prijateljstvo, i ovo je završilo tako što je neko pregonio preko svake mjere. Ja mislim da je Ventolin¸ Ventolim misli, dabome, da sam ja. Ali, bar su, kao i uvijek u takvim prilikama, ostale uspomene.
Ventolin nikada nije bio skupa igračka. I bez knjižice je bio par maraka, sa njom ni toliko. Lijek je to koji je, kako stoji u uputstvu, pogodan za ublažavanje i prevenciju simptoma astme. Gorkastog je ukusa na koji se bolesnik vremenom navikne i nakon godinu-dvije više ga i ne primjećuje.
Ja sam ga jeo alavo, u svakoj prilici, ponekad iz sata u sat. Malu plavu pumpicu pravljenu da traje mjesec dana ponekad bi slistio za dan i po ili dva.
Zapravo i ne znam kada sam počeo da je srčem više nego što je trebalo i više nego što je uputstvom bilo propisano. Tokom kišnih mjeseci ventolin nije ništa mogao da učini, pa sam bio redovna mušterija u Hitnoj. Aminofilin i Niripan, uz muke traženja vene, jer se pacijent, što bi rekli u mom sokaku, vidno razranio. Čim bi kiše minule vraćao sam se ventolinu. Nakon svakog malkoc težeg udaha ili snažnijeg kašlja štrcao sam dvije-tri doze spasonosnog lijeka.
Ali, ne može dovijeka. Porodični je uvidio da po recepte dolazim češće nego što bi trebalo, pa je brutalno zaustavio njihovo serijsku proizvodnju. I dok sam svaki drugi-treći dan mogao da skrpim pola marke za ventolin uz recept, bez njega je valjalo namaći šest-sedam kermi, a to je, u danima prvih skromnih novinarskih honorara počesto bila istinska avantura. Uvijek sam bio praznih džepova, što nije vazda bila užasavajuća i poražavajuća činjenica, ali se znalo desiti da ostanem bez prebijene taman kada bi se zviždanje u prsima pojačavalo.
Koliko sam samo puta čekao mater da dođe s posla i da donese spasonosni lijek oslonjen na štok prozora, jer sam samo u tom položaju mogao doći do vazduha kako treba! Koliko sam samo puta molio sestru pred ponoć da trkne do dežurne apoteke i donese mi ventolin, jer sam tokom dana smetnuo da sam usrkao i posljednju dozu!
Ponekad sam na plavu pumpicu čekao satima i borba za dah je bila nesnošljiva. Činilo mi se tada, a čini mi se i danas, da tu moju muku sa astmom niko nije ozbiljno shvatao. U prvom redu ja, pa onda i ostali, što je svakako pošteno: ako ja nisam brinuo o svojim plućima, zašto bi brinuli drugi, čak i oni najbliži? Kod doktora sam išao samo po recept, jer je ventolin tada bio, kako rekoh, maltene besplatan, ali i bez njega je koštao svega nekoliko maraka. Koje su se ponekad pretvarale u pustinju Kalahari koji je valjalo stabanati s jednog kraja na drugi za cirka pet sati po najvećoj pripeci.
Igrali smo, primjerice, Hamleta na Kastelu. Prva repriza. Sat vremena prije početka osjetim da me polako hvata ono moje, mašim se za džep, turim plavo govno u usta, ali ono - mrtvo. Kud i šta sad? Među stotinu ljudi nikoga od koga bih mogao da tražim sitnu paru za prijeki lijek.
Zovem prijatelja, znam da će to veče na predstavu. Velim mu šta je i da spasava. On stiže na vrijeme i donosi mi ventolin. On me je, valja pošteno reći, iz tih disajnih jama najčešće i vadio, od njega sam najčešće posuđivao pare za mrsku igračku bez koje nisam mogao.
Drugi put me sahvatalo na sred ceste. Ni bobe. Prijatelja sa predstave nema ili sam tad već prestao da divanim s njim. Šta da činim? Okrenem bicikl nazad prema redakciji. Sjetim se da je kolegica tražila Lovca u žitu. Hrupim pred nju, kažem joj da imam Selindžera, ali da mi pare trebaju odmah. Ona mi preda cenera, a ja se, umjesto u Agoru po lektiru, stuštim u apoteku.
Jedared sam jedva stigao do Poliklinike. Bacio sam novi bajk, plavo-bijeli Giant, u prašinu pored stepenica i ko zna kako se uspentrao do ulaza. Brzo sam priključen na infuziju u kojoj se našla i poneka mrva ventolina, ali to je bio znak da je đavo cara dotjerao do duvara i da se nešto mora mijenjati.
Porodični mi je napisao recept za drugi lijek i preporučio mi da se manem onog koji više ne može da mi pomogne. Pluća su se konačno smirila, a ja jednom godišnje uđem u apoteku, pazarim starog druga, srknem jedan-dva udaha, a potom malu plavu pumpicu bacim u prvu korpu za otpatke.
Ne valja zaboravljati one koji su valjali. Ma koliko belaja kasnije napravili.
Пријавите се на:
Постови (Atom)