Bobar banka - šteta najmanje sto miliona

Piše: Dragan Čavić

Prije nekoliko dana Agencija za bankarstvo RS (ABRS) uvela je prinudnu upravu u Bobar banku i postavila Savu Ševaljevića za prinudnog upravnika. Desetak dana prije ove odluke, upozorio sam javnost o alarmantno lošem stanju ove banke i pozvao ABRS, MUP i Tužilaštvo RS da odmah preduzmu mjere kako bi se spriječilo da propadnu depoziti građana i države. I da se odmah krene u utvrđivanje krivične odgovornosti onih koji su ugrozili 250 miliona KM depozita u ovoj banci.

Građani su ostali uskraćeni za informaciju koliko je depozita izloženo riziku i kolika je vjerovatnoća da će definitivno propasti. Nažalost, ova vijest ostala je samo vijest, iako je pravo stanje u Bobar banci trebalo da alarmira ne samo ABRS, već i tužilaštvo i MUP da se provede cijelovita istraga o kriminalu zbog kojeg je gotovo 250 miliona KM depozita građana, preduzeća i države ugroženo do krajnje granice.

Bez dileme, stanje u Bobar banci, ali i u drugim preduzećima iz sastava Bobar grupe rezultat je političkog uticaja na upravljanje ove firme.

Pokojni Gavrilo Bobar godinama je bio jedan od najuticajnijih ljudi u SNSD-u i zbog toga je imao ogroman uticaj na institucije vlasti. Očigledno je da se politički uticaj ispreplitao sa poslovnom politikom Bobar grupe, i da je cijela grupacija Bobar bila oslonjena na finansijsku podršku Bobar banke, a ona opet u velikoj mjeri na depozite javnog sektora i javnih preduzeća.

Povezane firme Gavrila Bobara prelivale su ogromne novce iz šupljeg u prazno i, ako se ispostavi na kraju perioda prinudne uprave da ova banka mora u likvidaciju, šteta na teret države i građana iznosiće više od 100 miliona KM.

Ne treba se čuditi što ovu ogromnu aferu ne prati hitna sveobuhvatna kriminalistička istraga, jer kada bi se istraga provela u njoj bi se našla zlodjela ko zna koga sve ne iz vrha SNSD-a. Bez dileme, pljačke je bilo u ogromnim razmjerama, a sada SNSD vrhuška pokušava svu krivicu svaliti na pokojnog Gavrila .

Gavrilo je pokušavao održati firmu na nogama, i nije prezao od upotrebe političkog uticaja na vlasti Republike Srpske da bi mu firma preživjela. Ali, oni iz vlasti Republike Srpske, što su mu izdašno pomagali obezbjeđujući u njegovoj banci državne depozite (što po viđenju što oročene), koji su sada ugroženi i lako mogu biti izgubljeni, najveći su  krivci za sve što se trenutno događa.

Treba li da podsjećam na nekoliko velikih afera propasti banaka u Srbiji, zbog sprege političkog uticaja vladajuće kaste i povlaštenih režimskih biznismena. Propale su, po istom receptu kao i Bobar banka, slijedeće banke: Agrobanka, Razvojna banka Vojvodine, Privredna banka Beograd i Univerzal banka  i time oštetile državu Srbiju za oko 800 milina Evra.

Zbog toga su se u zatvoru našle desetine odgovornih lica iz svijeta politike, koja se sumnjiče za kriminal bankarstva i biznisa, a akciju države na sređivanju stanja u ovim bankama pratila je intenzivna kriminalistička istraga policije i tužilaštva.

Kod nas to vladajućem režimu ne pada na pamet. Na kraju,biće kriv samo Gavrilo Bobar, jer je upokojen, a oni koji su najveći krivci će reći da je ovaj slučaj samo redovna aktivnost Agencije za bankarstvo RS. Umjesto da se iza brave pod hitno nađu svi oni koji su saučesnici u dugogodišnjem prikrivanju katastrofalnog stanja u Bobar banci, kao i brojnih nezakonitosti zbog kojih je ova banka propala, nije isključeno da upravo oni operu ruke od katastrofe koja je na vidiku i za sve optuže onog koji se ne može braniti. A to je njihov bivši stranački drug, pokojni Gavrilo Bato Bobar.

Da bi bila shvaćena veličina finansijske afere Bobar banke dovoljno je pogledati kako izgledaju depoziti ove banke prema dostupnim javnim podacima iz izvještaja nezavisnih revizora:

Na dan 30.06.2014. godine ukupni depoziti u Bobar banci iznosili su 251.372.602 KM.

Depoziti do 50.000 KM, odnosno oni koji su osigurani od strane Agencije za osiguranje depozita BiH, iznose oko 95 milona KM.

Preostali iznos depozita nije osiguran.

Dakle, pod rizikom da propadne  je oko 160 miliona KM depozita.

U strukturi depozita treba imati u vidu one koji su sigurno došli u Bobar banku zbog političkog uticaja iz vrha SNSD-a . Tu su naročito uočljivi depoziti  javnih preduzeća i IRB.

Depoziti javnih preduzeća,fondova i IRB:

RITE Ugljevik 8.000.000 KM,

Hidroeletrane na Drini  2.000.000 KM

Hidroelektrane na Trebišnjici 2.955.830 KM

Lutrija RS 2.000.000 KM

Garanti fond 6.500.000 KM

Mješoviti  Holdinga "ERS" MP a.d. Trebinje oročila nedavno 10.000.000 KM

IRB RS 2.000.000 KM

Meni je poznato ovih gotovo 35 miliona KM depozita koji su se u Bobar banci našli zbog političkog uticaja, a sada su ta sredstva blokirana i upitna sa stanovišta njihove naplativosti.

Pravu sliku o ukupnom iznosu državnih depozita trenutno znaju jedino Savo Ševaljević, Zoran Tegeltija i Slavica Injac.

I svi oni šute jer su u funkciji prikrivanja zločina koji je počinjen protiv građana ove zemlje, što su svoj teško zarađeni novac držali u Bobar banci, a takvih ima na hiljade i njihov novac koji će dobrim dijelom propasti ukupno iznosi oko 115 miliona KM.

Preko Bobar banke, IRB RS je kroz više kreditnih linija dala kredite fizičkim i pravnim licima u ukupnom iznosu od  43.738.348 KM.

Korisitim i ovu priliku da još jednom apelujem na MUP RS, SIPU,Tužilaštvo RS, Specijalno tužilaštvo RS,Tužilaštvo BiH da odmah otpočnu kriminalističku istragu u Bobar banci.

Neko mora krivično odgovarati za ovaj finansijski zločin nad građanima Republike Srpske, a nikada neće odgovarati ako se hitno nešto ne preduzme. Tako oni smatraju, ali stvari će se primijeniti. i to vrlo brzo.

Rastanak: Čović u igru, Dodik u prošlost

piše: Slobodan Vasković

Dragan Čović pustio je Milorada Dodika niz vodu i prepustio ga njegovoj sudbini. Hladnokrvno i bez milosti. Očekivano.

Učinio je to sa manirom -  dva dana je bio u gostima kod Dodika, da bi mu pojasnio kako HDZ i On (Čović) moraju misliti o budućnosti Hrvata u BiH. A ne o političkoj budućnosti Milorada Dodika, koja gotovo da i ne postoji.

Da li je Čović izdao Dodika? Ne.

Samo je ranijih godina pametno i maksimalno iskoristio Dodikovu nezajažljivu želju da rasipa snagu i gdje treba i gdje ne treba i njegovu iracionalnu potrebu da „svakom loncu bude poklopac“, pa i hrvatskom nacionalnom pitanju u BiH.

Dodikova potreba da razvali institucije BiH, kako bi zaštitio svoje lične interese, Čoviću je došla kao odlična prilika da uz nju upari i sve ono što je bio stvarni problem Hrvata u BiH, kao i sopstvena htijenja.

Proteklih godina, Dodik je vrijeđao, prijetio, odvajao, cijepao, ponižavao EU i SAD, pokrivajući sve svoje postupke nepostojećom podrškom Rusije, a njegov najvjerniji saveznik Čović je sve to vrijeme govorio o „nejednakopravnosti Hrvata u BiH“ i potrebi EU integracija i učvršćivanju BiH.

Dok je Dodik divljao i kada je podržavao Čovića, lider HDZ-a nikada nikoga nije uvrijedio i sve vrijeme bio je javno (verbalno) konstruktivan, a nejavno apsolutno destruktivan, što i jeste jedno od umijeća politike.

Čović nikada nije povjerovao u iskrenu Dodikovu opredijeljenost za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa, svjestan da to pitanje lider SNSD koristi kao sredstvo ličnih ciljeva. Zato je Čović iskoristio Dodika kao sredstvo da svoje lične političke ciljeve, ali i one koje artikuliše hrvatski narod u BiH kroz HDZ, nametne kao prioritete u rješavanju Gordijevog čvora u BiH.

Epilog igre u kojoj je Dodik godinama koristio Čovića je da je Čović na kraju balade iskoristio Dodika. I to u potpunosti.

Dodikovo ubjeđenje da će Čović sopstvene i interese Hrvata staviti iza ličnih interesa lidera SNSD-a, pokazatelj je naivnosti, sada već bivšeg, najmoćnijeg političara u BiH i plod njegovog ultratrgovačkog pristupa politici, koji kaže da je spreman žrtvovati sve, samo da bi spasao sebe.

Dodik je zaboravio sveto pravilo da u politici postoje samo interesi, a nikako prijatelji. Čoviću je to pravilo, sve vrijeme bliskih susreta sa Dodikom, bila jedina ideja vodilja. Zato je danas Čović u Predsjedništvu BiH, a HDZ na vlasti po svim nivoima u BiH, dok se Dodik nalazi ni na Nebu ni na Zemlji: oprostio se od vlasti na nivou BiH, a, nakon sukobljavanja unutar SNSD-a, mogao bi ostati i bez vlasti na nivou RS (ako ne odmah, za par mjeseci sigurno).

Nije lična tragika Dodikovih političkih promašaja (od kojih je Čović samo jedan mali segment) u tome što će SNSD otići u opoziciju na nivou BiH ili bilo kom drugom nivou, već što On – Dodik odlazi u prošlost. I to izvan svake razumne sumnje.

Čović i ostali bh.političari okreću se promjenama, integracijama, projektima..., Dodik sve većoj izolaciji, koja će njegove unezvijerene i dezorijentisane političke poteze, u bliskom vremenu pred nama, učiniti krajnje opasnim po Društvo u kojem živimo.

Dodik je osoba sa veoma veoma malo oslonaca, a dan za danom i ta nevelika brojka se smanjuje.

Dodikova lakomislenost, lična gramzivost, lakrdijaško ponašanje, devijantnost koju je vaspostavio kao sistem, primitivizam, bahatost... nažalost nisu samo njegov lični problem. To je Nacionalni problem, koji je uhvatio tako duboke korijene da će biti potrebne godine i godine da se posledice tog stanja koliko toliko saniraju.

Kada Dodik konačno padne (što nije daleko) ostaće ogromna Crna rupa, koju će biti vrlo vrlo vrlo teško zatrpati. Još teže će se spriječiti da ne povuče sve u bezdan.

   

Imena kandidata za ministre

Piše: Slobodan Vasković

Članice vladajuće koalicije predložile su svoje kandidate za ministre u budućoj Vladi Republike Srpske. O sastavu nove Vlade narednih dana će se voditi konsultacije, pa su moguće i izmjene čelnih ljudi pojedinih resora.

Prema načelnom dogovoru, SNSD-u će pripasti sedam resora. Na čelu MUP RS bi trebalo da bude Radislav Jovičić ili Darko Ćulum. Ministarstvu finansija i dalje je najbliži Zoran Tegeltija, a resoru zdravstva Dragan Bogdanić. Promjena ne bi trebalo biti ni na čelu resora poljoprivrede, gdje je ministar Stevo Mirjanić, dok bi na čelu građevinarstva i dalje ostala Srebrenka Golić.

Jasmin Komić bi trebao biti na čelu Ministarstva nauke.

SNSD-u je, prema načelnom dogovoru, pripalo i Ministarstvo rada i boračko invalidske zaštite, ali još nije odlučeno ko će voditi taj resor, osim što je poznato da će biti Srbin.

DNS treba da pripadne resor saobraćaja i veza, a na čelu tog Ministarstva pominje se Dragan Savanović, aktuelni direktor Željeznica RS. Na čelu Ministarstva uprave i lokalne samouprave ostala bi Lejla Rešić, dok bi na čelo Ministarstva prosvjete trebalo da dođe Radmila Kocić.

Socijalistima, prema ovom dogovoru, pripadaju četiri resora. Petar Đokić bi trebalo da postane novi ministar industrije i energetike, Gorana Zlatković ostala bi na čelu resora pravde, dok bi za ministra trgovine i turizma trebalo da bude postavljena Ankica Batinić. Dalibor Stević bi, kako je dogovoreno, trebalo da bude novi ministar sporta i omladine.

Naprednoj Srpskoj pripalo je jedno ministarsko mjesto, pa bi Draško Aćimović trebalo da bude novi ministar ekonomskih odnosa i regionalne saradnje.

HDZ BiH bi zadržao sadašnju poziciju, a Davor Čordaš bi i dalje bio ministar za izbjegla i raseljena lica.

U ovakvoj raspodjeli resora, nedostaju po jedan ministar Bošnjak i Hrvat, tako da će morati doći do određene preraspodjele.

Radojičić tvitom kao maljem nokautirao Dodika, Cvijanovićku i RT RS

piše: Slobodan Vasković

RT RS je večeras pokušala da demantuje moje tekstove o sukobu unutar SNSD-a i razlazu između Milorada Dodika i Igora Radojičića. Objavili su sliku o neformalnom druženju u Banjaluci, zajedno i na jednom mjestu, Igor Radojičić, Milorad Dodik, Željka Cvijanović, Dragan Čović i Davor Čordaš.

Slika je trebalo da kaže više nego million riječi. Čak je nevjerovatnom brzinom objavljena i na beogradskom “Kuriru”, kako bi se podvuklo da sukoba nema.

Međutim, Igor Radojičić je veoma brzo pretvorio u parh i pepeo pokušaje RTRS-a i ostalih Dodikovih tabloida, jer je na svom Twitter profilu objavio (bez slike) da se večeras u Banjaluci ugodno družio samo s Draganom Čovićem.

“Ugodan kasnovečernji razgovor večeras u Banjaluci sa g. Draganom Čovićem”, napisao je Radojičić, nijednom jedinom riječju ne pominjući Dodika i Cvijanovićku.
Očito je pored njih "sjedio kao pored kioska".

Svima koji su nasjeli na spin RT RS, Radojičić je jasno stavio do znanja o kakvoj ujdurmi se radi.

Nema sumnje da je Radojičića na druženje pozvao Čović, a da je Dodik pozvao RT RS, da to druženje ovjekovječi.

Jadna mala namještaljka. 
Sukob Dodika i Radojičića se nastavlja nesmanjenom žestinom. 

Svi se momci poženiše, samo jedan ne

piše: Slobodan Vasković

RTRS je pokušao da Milorada Dodika i SNSD ubaci u Savjet ministara BiH; Čak su doveli Dragana Čovića da pomogne u utovaru, ali, Bogami, lider HDZ-a nije se pretrgao. Djeluje kao da se pozdravio sa Dodikom, odnosno Milom, kako mu tepa.

Čović je starter vlasti na nivou BiH, tu nema dileme, a Dodik će, kako stvari stoje, biti izbačen i sa tribina. I biće, kako reče, relaksiran.

Iako je prije toga bio ljut na sve. I Opoziciju i Savez i singl opozicionare. I druge narode i narodnosti.

Dodik nije rekao ništa, Čović još manje.

Onda su se malo igrali zamjene naroda, pa je Dodik štitio hrvatske interese, a Čović interese SNSD-a. Koji su samo za njega identični srpskim. I za Milu.

Emisija je bila Labuđi pjev lidera SNSD-a, praćen herecgovačkom tužbaljkom; Rastanak dva prijatelja je neminovan. I Čović to zna, a svjestan ga je i Dodik.

Onda ih umalo nije odnio Južni tok. Dodik je na pitanje o ukidanju Južnog toka ispustio nekoliko stotina kubika vrlo oštrog gasa, da su gledaoci u jednom trenutku mogli pomisliti da je Južni tok projekat Republike Srpske, na koji se Rusija namjeravala spojiti krakom. (Dobro, Putin se povukao, sami ćemo to napraviti).

Nakon toga je Dodik uputio diplomatsku notu Sjevernom toku i demarš EU, zbog njihovih zlih namjera da nam možda dovedu plin u 25. vijeku.

Vješto se krećući između udara međumolekularne Van der Valsove sile i Golfske struje, Dodik nas je obavijestio da je MMF uskratio RS nekih 150 miliona KM, jer nisu ispunjeni zahtjevi te institucije. Trebalo je da zaključimo da nam MMF daje svoje pare pod našim usovima, pa su sada nešto okrenuli.

Kada sam očekivao da pomene ruske kredite (i Male i Velike), on je sve prebacio na uzimanje para iz netradicionalnih izvora. Nije naveo kojih.

Kako ni tih izvora nema , odlučio je da malo otima neobrađenu zemlju, udari po lezilebovićima, koji neće u brojne fabrike i žitna polja, ni na berzu, ni u institucije, već vole da su socijala. I na kontejneru.

Na kraju je odlučio da se obračuna sa Neženjama, i svako ko se ne oženi do 35 ima da puni budžet. Čak ni Željka Cvijanović to ne bi mogla smisliti.

Nije rekao šta će biti sa Neudatim?! I da li i njima slijedi porez, ili su ga oslobođene? Pa šta će biti sa razvedenim do 35, a ponovo neoženjenim do 35.

Valjda zato što razmišlja o uvođenju poreza na brade, na brkove, na neobrijane pazuhe i (dame oprostite) neobrijane listove. Listovi će nas izvući. Ako nisu depilirani.

Treba razraditi i da se oslobode plaćanja poreza na nekretnine oni koji se dvaput ožene do 35, a ako to učine triput, džaba registracija. Plus 25 kila brašna i kubni metar plina

Dodik nema pojma šta priča. Izlizan je, dosadan, žali Bože potrošenog vremena.

Sve u svemu, kada uskoro vidimo u emisiji RTRS-a zajedno Dodika i Igora Radojičića, znaćemo da je Režimu došao kraj. 

Politička sudbina Dodika i Cvijanovićke u rukama Igora Radojičića

piše: Slobodan Vasković

Mandatarka Željka Cvijanović bila je gost na RTRS - 12 minuta ničega.

Gospođa i njeni nastupi već tradicionalno vrijeđaju inteligenciju, ali šta da se radi kada je ta Praznina izbor Milorada Dodika i njegovih strahova i frustracija Igorom Radojičićem.

Između gestikulacija bez ikakvog smisla i opetovanih „dakle“, uspjelo se razabrati da je mandatarka ubjeđenja da ima sigurnu skupštinsku većinu za svoj kabinet, koji će, kao i tekući, biti sastavljen od političkih evnuha i frontalnih neznalica i ulizica.

Nije pominjala Radojičića (niti su je pitali), iako je njena mandatarska sudbina u njegovim rukama. I još osam poslanika SNSD-a, koje Radojičić direktno kontroliše.

Sukob između Milorada Dodika i Igora Radojičića potpuno je podijelio SNSD i sve ukazuje da pomirenja tu nema.

Dodik je demantovao da postoji sukob, Radojičić se uopšte nije oglasio, a indikativno je da na svom tviter profilu već dva dana nije objavio ni karaktera. Na to ga nije ponukao ni prijedlog za mandatara, koji je foto robot Željke Cvijanović.

Radojičićevo ćutanje o ovom političkom događaju nije nikakvo odobravanje; Dapače, to je jasno iskazan stav da ne podržava Dodikov izbor za novog predsjednika izvršne vlasti.

Niko u ovom trenutku ne zna šta će odlučiti Radojičić: Da li će ili neće podržati Cvijanovićku?!

Od njegove odluke zavisi i početak javnog raskola u SNSD-u, koji uveliko traje, jer svrstavanje na ovu ili onu zavađenu stranu je u punom zamahu.

Relevantni izvori tvrde da bi Radojičić, ukoliko bi sada odlučio da se odrekne Dodika, povukao za sobom između 65-70 posto Opštinskih odbora i najznačajnijih funkcionera stranke.

„Takva Radojičićeva odluka značila bi i definitivan kraj Dodika“, tvrde izvori bliski Radojičiću.

Oni ističu da pomirenja nema i da je na djelu „sukob između urbanog, normalnog i moralnog (Radojičić) i primitivizma, bahatosti i nasilništva (Dodik), odbijajući konstatacije da je riječ o sukobu doskorašnjeg Poslušnika i njegovog Gazde.

„Radojičić više nikada neće biti uz Dodika, a samo je pitanje njegove procjene kada će ga i zvanično napustiti“, tvrde njemu bliski ljudi.

Dodaju da jedino Nebojša Radmanović ima određen uticaj na Radojičića, ali ni da on „ne može poravnati sukob sa Dodikom, a i ne želi to učiniti“.

Prema riječima mojih sagovornika, Dodik je prijedlogom Cvijanovićke za mandatara od sebe otjerao i veliki broj funkcionera koji su mu bili potpuno lojalni.

„Nju gotovo niko ne podnosi. To je osoba koja ništa ne zna i čija je agresivnost nesnošljiva. Ona je Biljana Plavšić SNSD-a. U stvari, ona je i pogubnija po SNSD, nego što je to bila Plavšićeva za SDS“, tvrde moji sagovornici.

Velika igra živaca tek je počela.

Dodikove mete za hitni odstrel: Radojičić, Jovičić, Radmanović, Kovačević i Džombić

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik, Željka Cvijanović i Zoran Tegeltija novo su rukovodstvo SNSD-a, koje odlučuje o svemu. Milorad Dodik je šef, dok su Cvijanovićka i Tegeltija izvršioci. Drugu liniju vrha SNSD-a predstavlja Slavko Mitrović, čiji su puleni Stevo Mirjanić, Slobodan Puhalac i Dragoljub Davidović. Oni se ni na koji način neće miješati u odluke i projekte ovladavanja SNSD-om, koje Dodik namjerava da sprovede.

Glavni razlog ove Dodikove akcije jeste nezadovoljstvo unutar SNSD-a zbog izbora Željke Cvijanović za mandatara, a preko 50 posto članova stranke ne odobrava njegov postupak.

Dodikova procjena je da će Radojičić, koji kontroliše sigurno osam poslanika, još jedno vrijeme poštovati stranačku disciplinu, što će mu, kako smatra lider SNSD-a, dati dovoljno vremena da najveći broj tih poslanika vrati pod svoju kontrolu.

Stoga je odlučeno da se krene u hitan obračun sa onim funkcionerima SNSD-a, koji se trenutno smatraju najvećom opasnošću.

Dodik, Cvijanovićka i Tegeltija označili su mete unutar SNSD-a, koje moraju odstrijeliti „po ubrzanom postupku“ kako bi u potpunosti ovladali strankom i spriječili njeno cijepanje.

Njihova odluka je logična, jer samo u toj situaciji oni se mogu nadati da će opstati na vlasti duže od nekoliko mjeseci.

Izvori iz vrha SNSD-a tvrde da su mete Igor Radojičić, Nebojša Radmanović, Radislav Jovičić, Željko Kovačević i Aleksandar Džombić.

Radojičić je targetiran kao najopasniji od svih navedenih, ali i najteži za odstrel. Protiv njega je već pokrenuta prljava podzemna kampanja, u kojoj se teško blati njegova porodica i on lično, na čiji račun se iznose monstruozne optužbe.

Radojičić je status mete broj 1. zaslužio, jer se otvoreno suprotstavio da Cvijanovićka bude mandatar, tvrdeći da je nekompetentna i predložio je druge kandidate za tu poziciju, koji nisu prihvaćeni.

Meta broj 2. je Radislav Jovičić, ministar unutrašnjih poslova, umjesto kojeg treba da bude postavljen Darko Ćulum. Ćulum uopšte nema kvalifikacije da vodi Mjesnu zajednicu, a kamoli MUP RS. Na smjeni Jovičića insistira Cvijanovićka, zbog toga što je ministar policije u razgovoru s Miloradom Dodikom rekao da je snimak, na kojem ona govori o kupovini dva poslanika, autentičan i da nije montiran.

Dodik je lično naredio Jovičiću da se svaka istraga obustavi, da se cijeli predmet prebaci u Specijalno tužilaštvo Miodragu Bajiću, čiji je zadatak da se sve razvuče u nedogled i zataška.

Dodik je svoj zahtjev Jovičiću obrazložio „visokim nacionalnim interesima“, ističući da bi svaka potvrda autentičnosti snimka dovela u pitanje legitimitet kompletne Narodne skupštine, njeno konstituisanje i formiranje skupštinske većine. Jovičić je pristao da ćuti, ali mu Dodik nije vjerovao da će to zaista i učiniti, pa je naredio Zoranu Mandiću da bez znanja ministra policije izda staopštenje puno laži o tome da je snimak montiran i da je Cvijanovićka prisluškivana. Mandiću je obećano da će, mada je samo nastavnik geografije, ostati na poziciji načelnika UKP-a i da će on biti novi direktor Policije, umjesto notornog Gojka Vasića.

Vasić je prije par dana javno priznao da MUP o snimku nije sproveo nikakvu istragu.

Cvijanovićka sada insistira da Jovičić ne bude ministar policije, jer ne želi da vodi Vladu u kojoj sjedi čovjek ubijeđen da je snimak o kupovini poslanika autentičan i da je ona direktan vinovnik političke korupcije. 

Meta broj 3. je Nebojša Radmanović, koji podržava Radojičića, kojeg će lako ućutkati hapšenjem Željka Kovačevića. Kovačevića namjeravaju lišiti slobode odmah po formiranju nove Vlade RS, a pod krinkom borbe protiv kriminala i korupcije. Imaju precizne informacije o tome da je Kovačević  za prodaju koncesija na hidropotencijale jednoj stranoj firmi uzeo proviziju od najmanje dva miliona evra i tu „narukvicu“ nije prijavio vrhu SNSD-a, već je sav novac zadržao za sebe.

Naravno, kada Kovačević bude uhapšen, Radmanović neće ni pisnuti, jer je aktuelni ministar industrije i energetike čovjek od njegovog najvećeg povjerenja. Finansijskog posebno.

Aleksandar Džombić, meta broj 5., takođe je planiran za hapšenje i njemu je namijenjena uloga „srpskog Sanadera“, koju treba da odigra umjesto Dodika. Dva su teška nedjela koja je počinio Džombić, a koja su Dodik i njegov tim za odstrel detaljno zadokumentovali.

Riječ je o 40 miliona maraka koji su nestali preko Olimpijskog centra „Jahorina“. Od tog novca samo milion maraka je otišlo na funkcionisanje SNSD-a, dok je ostatak prigrabio Džombić sa svojom ekipom.

Drugi veliki kriminalni slučaj u kojem je Džombić zadokumentovan je kredit IRB-a dat Fabrici cijevi UNIS iz Dervente. Riječ je o 20 miliona maraka, koje je Džombić dao toj firmi, preko IRB, bez ikakvog pokrića i koje je bjelosvjetski mešetar Goran Tomić odnio iz RS, a kredit se ne vraća.

Oni procjenjuju da je Džombić na ovom poslu inkasirao pet miliona maraka.

Još je nekoliko kredita, čije je odobrenje naložio Džombić, a koji se ne vraćaju. Među njima je i onaj od desetak miliona maraka odobren Nikoli Vukeliću.

Dodikov plan je da nakon zatvaranja Džombića i Kovačevića, što bi mu svakako donijelo političke poene, krene u obračun sa pojedincima iz opozicije.

Dodatak: Radojičiću nudili da bude šef Kluba poslanika SNSD, on ih otjerao u materinu

Zadnja ponuda Igoru Radojičiću desila se uoči konstitutivne sjednice parlamenta RS, kada mu je predloženo da bude šef Kluba poslanika SNSD. Na tu ideju Radojičić je reagovao izuzetno oštro i onoga ko mu je iznio otjerao u materinu.

Dodik ostaje dosljedan sebi. Iako radi Radojičiću o glavi, pokušava s njim da se izmiri, pa se požalio Nikoli Špiriću da mu se Radojičić ne javlja. Na to mu je Špirić odgovorio da mu se bivši predsjednik Narodne skupštine više nikada neće javiti.

Špirića takođe duže vrijeme nema u javnosti i pokušava se distancirati od Dodika, kako bi spasio sebe. Tužilaštvo BiH već sada ima čvrste dokaze da ga odmah uhapsi, zbog čega je Špirić u paničnom strahu. Nadao se da će uspjeti da sprijači svoje izvjesno hapšenje, tako što će SNSD ući u vlast na nivou BiH, a on postati ministar bezbjednosti.