Piše: Slobodan Vasković
Uskoro, kada Milorad Dodik ne bude više dio političke scene u BiH niti bude na otetoj funkciji, biće zanimljivo vratiti se na njegove brojne decembarske intervuje, izjave, loše onomatopeje…
Nema potrebe vraćati se na novembarske; Isti su kao i decembarski, ali i oktobarski.
Nema ništa od one prastare “nova ploča”; Sve zvuči kao iritirajuće paranje gramofonske “igle” po starom vinilu.
Iste laži, pa opet iste laži, pa onda još jedan rafal istih laži, potom primitivizam i uvrede; Dežavi.
Poodavno je jasno da se Dodik, kada najviše prijeti, bezgranično plaši. Prijetnjama krije strah. I uvredama.
Uspio sam da uhvatim jedan njegov “stih”.
“Malo sutra ćete Dodiku presuditi”, otkrčao je Dodik.
Agonija od straha koji ne popušta Dodika.
“Malo sutra neće presuditi Dodiku”, jedino je ispravno reći, napisati.
I to mu neće presuditi malo, već mnogo; Za početak; Pa onda dugi niz procesa koji ga čekaju.
Naravno, dovoziće ga iz Vojkovića. A on će biti i dalje pravi “šoumen” što pred Tužiocima, što pred Sudom BiH. Tako je to sa pajacima opasnih namjera.
Ali, kad već voli da bude, ok.
Onda opet u Vojkoviće.
I tako unedogled. Bitno je da uhvati ritam.
Do tada ima još nekoliko mjeseci; Robija će za njega biti nepodnošljiva; Kao što je i trenutna sloboda na kojoj se još uvijek nalazi.
