Piše: Slobodan Vasković
1.
Milorad Dodik vrlo sistematično mijenja ambalažu “najdugovječnije koalicije”: Nakon Marka Pavića briše se i Petar Đokić sa “pakovanja”.
2.
Drugim riječima, umjesto starih korumpiranih kadrova, na novu "ambalažu" se utiskuju likovi mladih korumpiranih kadrova DNS-a i SP-a, koalicionih partnera Dodikovog SNSD-a.
3.
Potpuno je nebitno ko će da zamijeni Pavića i Đokića, jer se neće ništa bitno promijeniti u funkcionisanju tih stranaka; One će, kao i dosad, ostati isključivo interesne, klijentelističke, kleptokratske organizacije.
4.
Za funkcionisanje koalicije, njihov proizvod, promjene na “ambalaži” ne znače ništa, jer će djelovanje ostati isto, sadržaj crvljiv i sa davno isteklim rokom trajanja.
Distopija u nastavcima.
5.
To što je Dodik bagatelisao koalicione partnere takođe ne znači mnogo, jer i dosad su dobijali koliko je on htio.
6.
Jedina promjena je da će on sada i suštinski, osim SNSD-a, voditi i DNS i SP, pa će postati predsjednik svih “stranaka” koje čine vladajuću koaliciju.
Kakistokratija, vladavina najgorih, se nastavlja.
7.
Dodikovo “milosrdno” djelovanje prema Đokiću i Paviću, kojima za života priređuje političke sahrane, da bi mogli vidjeti sopstveni “ukop” i ko će sve za njima zaplakati (malo ko je to učinio), služi i za odvlačenje pažnje sa ogromnih problema u RS, činjenice da sve tone, da je entitet u svojevrsnoj izolaciji, jer u njega niko značajan ne dolazi, stanovništvo masovno odlazi, da su sve institucije porobljene, uzurpirane, privatizovane, da privreda, zdravstvo, obrazovanje nestaju u živom blatu ličnih interesa i da se uslovi života diktiraju iz Komandnog centra logora.
8.
Đokić je za Dodika “završena priča”, njegovo odvlačenje na deponiju je stvar tehnike; Nastavio je, zato, u cilju odvlačenja pažnje, napad na SDS, trošeći Miću Mićića, ali i temeljno ponižavajući bijeljinski SNSD, pokazujući im da unutar ključne stranke zauzimaju mjesto u “magarećoj klupi”.
9.
Promjena “ambalaže”, ma koliko bila “atraktivna”, nuđena javnosti kao “triler”, predstavljena kroz niz “uzbudljivih” epizoda, uprkos svemu, ne može prikriti surovost Režima, koji se svakodnevno manifestuje; Između ostalog i kroz atak Igora Radojičića na mlade ljude Pavla Kneževića, Bojana Gajanovića i Anju Grubačić, što su organizovali skup 30.12.2018., na kojem se tražila istina o ubicama Davida Dragičevića i njihovo kažnjavanje.
10.
Mirni skup je razbijen brutalnim napadom stranačke milicije SNSD-a, a nastavak zataškavanja zločina je i Radojičićeva tužba protiv troje mladih; Ona predstavlja insistiranje na lažima koje je nedostojni gradonačelnik Banjaluke izgovorio nakon tog skupa, neistinito optužujući učesnike za oštećenje tehnike, koja je trebala biti korištena za nastupe tokom novogodišnjih praznika.
11.
Iako je dokazano da oštećenja nije bilo, Radojičić je podnio tužbu, traži odštetu od cca 170 hiljada KM, a, istovremeno, ćuti već četvrtu godinu o kriminalu koji je počinjen tokom mandata njegovih prethodnika i u kojem je Grad, raznoraznim malverzacijama, oštećen za desetine miliona KM.
12.
Promjena “ambalaže” ne može prikriti ni činjenicu da Režim pokušava da imenuje Darka Ćuluma, jednog od ključnih krivaca za pokušaj zataškavanja zločina, na poziciju direktora SIPA, a da je jedan od krucijalnih ciljeva koje bi narečeni trebalo da postigne nastavak prikrivanja pomenutog zlodjela i sa tog nivoa.
13.
Promjena “ambalaže” ne može prikriti činjenicu da je pravosuđe u rukama zločinaca, što direktno potvrđuje puštanje iz pritvora Slaviše Juroševića, organizatora pokušaja likvidacije Slobodana Vasiljevića; Dok su svi pripadnici njegove zločinačke grupe, koja je pokušala ubiti Vasiljevića 01/02.06.2019. u pritvoru, Juroševića je Sud u Istočnom Sarajevu pustio da se brani sa slobode.
14.
Takva odluka nema nikakve dodirne tačke sa pravom, već isključivo sa političkom moći i korumpiranošću pravosuđa.
15.
Imalo bi se još mnogo toga nabrojati, ali nema potrebe za tim, jer je više nego očigledno da promjena “ambalaže” ne znači nikakvu, ni minimalnu, promjenu u funkcionisanju Unutrašnjeg okupatora, demonstraciji njegove nasilnosti, surovosti, brutalnosti i prezira prema onima koje su porobili.
16.
Vladavina najgorih se nastavlja; Totalitarizam ide ka svom vrhuncu i tek će da uslijede nasilne akcije Režima, koji se ostvaruje isključivo zlom.
