(Ne)Prejudiciranje

Piše: Slobodan Vasković

1.

MAP je i u Režimu RS postao “iznenada” stvarnost; Prihvaćen je “iznenada” kao fakticitet, tek tako, bez objašnjenja zbog čega se, koliko do juče, tvrdilo da nikakve aktivacije MAP-a neće biti slanjem "Programa reformi BiH"! Posebno bez objašnjenja čemu rušenje parlamenta RS usvajanjem falsifikovanog dokumenta, začinjenog fizičkim nasiljem bez presedana.

Pribijen uza zid stavom NATO, Režim je, prividno nonšalantno, suštinski uplašeno, konstatovao materijalizovanje MAP-a, pa se sada pokušava spasti “skokom” sa verbalnom “motkom” - Negiranju ulaska BiH u NATO, držeći se za riječi “ne prejudicira” kao potencijalni utopljenik za  čačkalicu.

2.

BiH je u MAP-u, potvrdio je NATO; Na taj način stavljena je tačka na sve spekulacije oko toga šta znači “Program reformi BiH”, dokument koji je Predsjedništvo BiH uputilo u sjedište Alijanse, 23.12.2019., odnosno da je njegovo slanje nezaustavljiv put u članstvo Saveza.

3.

“MAP ne prejudicira članstvo”, rečenica je za koju će se zakačiti oni koji su histerično, agresivno, netačno tvrdili da “Program reformi BiH” ne znači aktivaciju MAP-a, pa to naprasno “zaboravili”, nakon potvrde iz NATO da je BiH u MAP-u. 

4.

Sada je na djelu verbalna gimnastika, manipulacija, kojom se pokušava sakriti istina, ali i propast “politike” vladajuće kaste u RS koja je deceniju i po opstajala na vrištećem, histeričnom antiNATO narativu, targetirajući svakog iole drugačijeg stava.

5.

Tačno je da ne prejudicira, ali je tačno i da se nema šta prejudicirati, jer je to već gotova stvar: Nebojša Radmanović, kao predsjedavajući Predsjedništva BiH, podnio je zvaničan zahtjev za prijem BiH u NATO, 10.06.2009. godine!

6.

Kako zahtjev niko nije povukao BiH ide ka NATO i u NATO, jer je taj zahtjev i dalje na snazi. 

7.

“Iznad svega, podvukli smo našu želju da postanemo punopravna članica NATO, što je od strateške važnosti za Bosnu i Hercegovinu", navodi se na početku pisma koje je potpisao tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović.

8.

Navedeni citat potvrda je da je Predsjedništvo BiH i prije slanja “Programa reformi” donijelo odluku o pristupanju NATO, tako da je jasno da MAP ne prejudicira članstvo, jer nema šta prejudicirati, pošto je odluka o članstvu već donijeta, prije jedanaest godina.

9.

Igranje riječima neće spriječiti put BiH u NATO i to jeste dobra vijest, ali će se, do ulaska, odigrati veliki broj igara, kako bi se taj put što više usporio i kako bi se u BiH što duže zadržao ambijent “zamrznutog konflikta”, koji potencira Rusija.

10.

Paradoks je da će ruski “borbeni ovnovi” biti upravo oni što su potpisali put/ulazak u NATO, ali to javno ne priznaju, već nastavljaju sa opstrukcijama, vjerujući da će još jednom neistinama, agresivnom kampanjom lažnih vijesti i izmišljenih događaja, uspjeti zadržati kakvu-takvu podršku Rusije i, pride, spriječiti gubitke u biračkoj supstanci.

11.

Rusija je, izvjesno, vrlo nezadovoljna činjenicom da je izvarana od sopstvenih lokalnih favorita, ali gordost sile ne dozvoljava joj da to javno i saopšti.

12.

Bez obzira što su prevareni, nastaviće koristiti ponuđene im usluge kako bi što više usložnili situaciju u BiH, sa namjerom proizvođenja velike krize vlasti na državnom nivou.

13.

Kriza već traje duže od godinu; Nije prestala ni nakon formiranja novog Savjeta ministara, a njena snažna eskalacija može se očekivati najkasnije početkom maja. Sve najopakije opcije za usložnjavanje krize su u igri.

14.

Ranije sam objavio, na osnovu kredibilnih diplomatskih izvora, da bi BiH trebala postati članicom NATO najdalje za pet godina; Do tada treba da uslijede brojne ubrzane reforme u gotovo svim društvenim segmentima, a eskalacija trenutne (puzajuće) krize ima za cilj potpuno usporavanje ili, pak, obustavljanje procesa na koje se BiH obavezala “Programom reformi”.

15.

Kasta, koja je vješto iskoristila dugogodišnju antiNATO kampanju kao izvrstan put za uzurpaciju svih institucija i njihovu privatizaciju (i sve što takav ambijent donosi), neće lako i bez borbe odustati od tog plijena.

Rusija, iako u defanzivi, još manje od svojih ciljeva; Isto se odnosi i na NATO, koji je u proaktivnoj poziciji, ali i pred brojnim izazovima i u BiH i u cijelom Regionu. 

David Dragičević (31.01.1997. - 23.03.2018.)

piše: Slobodan Vasković

David Dragičević, ubijen 23. marta 2018. godine po riječima njegovog oca Davora, danas je trebao slaviti 23. rođendan.

Umjesto rođendanskih, paliće se, drugu godinu za redom, svijeće za pokoj duši svirepo likvidiranog mladića, a Naručioci ubistva i Ubice su još uvijek na slobodi.

Štiti ih sistem koji dominira u Republici Srpskoj, a sve ono što se događalo i događa - od opstrukcije istrage, zataškavanja Ubistva Davida, premlaćivanja golorukog naroda, koji je tražio Istinu o Ubicama i kaznu za njih; Blasfemičnog, višemjesečnog užasnog vrijeđanja Ubijenog Mladića, ataka i progona njegove porodice…; Progona svakog onog ko je na bilo koji način zatražio da se otkriju i kazne ubice…, pokazuje da je taj sistem monstruozan i da počiva na monstruoznosti neljudi koji ga čine. Neljudi koji se ostvaruju isključivo činjenjem zla.

Fotografija policije koja privodi Suzanu Radanović, dok u rukama drži sliku svog ubijenog sina Davida, zauvijek je u istoriju beščaća upisala vlasnike monstruoznog sistema; To je svjedočanstvo o neljudskosti hijena što gospodare trenutno najmračnijim prostorom u Evropi.

Nasilje koje sprovode Uzurpatori institucija, sa ciljem zaštite ubica i njihovih pomagača, brutalno je i bestijalno; Traje već 22 mjeseca, a stavljanje van zakona svih onih koji traže istinu i kaznu za počinoce likvidacije je sistematično, svakodnevno i već predstavlja rutinu monstruoznog sistema, koji je posegao za represijom, od koje ne odustaje, da bi zaštitio ubice.

Iako su u protekla 22 mjeseca kapilarno demantovane brojne laži kreirane u vrhu Režimske milicije i dijela pravosuđa, koje im je u potpunosti podređeno, čiji je cilj bio demonizacija ubijenog mladića, prikrivanje zločina i zločinaca, niko za to nije odgovarao, a sve se, iz tih redova, i dalje čini da se ubistvo zataška i nikada ne rasvijetli.

Razlog je jasan već 22 mjeseca - u likvidaciji Davida Dragičevića učestvovali su pojedini pripadnici Režimske Milicije i totalitarni sistem njih štiti, jer tako štite sami sebe od progona za ovaj i druge zločine koje su počinili.

Otkrivanje ubica, njihovo privođenje pravdi, značilo bi kraj kriminalne, kleptokratske kaste bezumnika, spremne na svako zlo kako bi zaštitili svoje pozicije “nedodirljivih” i nastavili sa satiranjem onih kojim gospodare. 

Javnim pokušajem zataškavanja zločina teškog ubistva Davida Dragičevića, Režim je prešao crvenu liniju nakon koje nema povratka; Ozvaničili su ubistvo kao “legitiman način” obračuna s onim koji im nisu po volji, koji im smetaju iz bilo kojeg razloga.

To je samo jedan od zločina počinjenih nakon zločina teškog ubistva Davida Dragičevića!

Stavljanje ubica iznad Republike Srpske, iznad zakona, nije pobjeda, već debakl Unutrašnjeg Okupatora, koji je kidnapovao sve institucije i pokazao/pokazuje da one služe zločincima svih kalibara, ubicama, nakazama, a da su usmjerene protiv naroda, protiv svakog građanina.

  

Nova krivična protiv Nešića zbog nanošenja štete JP “Putevi RS” od 12 miliona KM i nepostupanja po nalozima Suda BiH i Komisije za žalbe BiH

Piše: Slobodan Vasković

Kancelarija za razmatranje žalbi BiH (KRŽ) podnijela je Tužilaštvu krivičnu prijavu protiv JP “Putevi” RS i Nenada Nešića, v.d. direktora tog preduzeća, zbog nepostupanja po izričitim nalozima te Kancelarije, kao i presudama Suda BiH.

Kancelarija je ranije naložila JP “Putev RS i Nešiću, kao odgovornom licu, da poništi odluku prema kojoj je firmama “Kozaraputevi” i “Prijedorputevi” Nešić, mimo svih tenderskih pravila, 8. maja 2018. dodijelio četvorogodišnji ugovor za održavanje puteva u prijedorskoj oblasti vrijedan 26 miliona maraka.

Na taj ugovor žalila se firma “Niskogradnja Marjanović”, koja je za iste poslove imala za 12 miliona KM manju ponudu.

Uprkos odlukama Suda BiH, kao i Kancelarije za razmatranje žalbi, kojima se nalaže poništenje namještenog tendera sa navedenim firmama, Nešić je bahato, osiono, nezakonito... nastavio po svom, jer je, izvan svake razumne sumnje, on lično itekako ugrađen u kriminalni posao.

Mediji su ranije objavili kako je Sud BiH još 16. jula 2018. godine naredio KRŽ-u da predmet vrati na ponovno postupanje, da bi pola godine kasnije, 17. januara 2019., Nešić naveo da je u tri tranše “Prijedor-putevima” već isplatio 7.638.903 KM sa uračunatim PDV-om, što je težak kriminalni akt.

Nakon toga KRŽ je naredila poništavanje ugovora, a Nešić se požalio Sudu BiH tražeći odgodu izvršenja; Međutim, Sud je odbio njegov zahtjev, krajem februara prošle godine.

Potom se ponovo oglasila Komisija, ali Nešić je nastavio da djeluje kao da ga se Zakoni ne tiču i da ignoriše u potpunosti naloge institucija, što svjedoči da je riječ o notornom kriminalcu, ubijeđenom damu niko ništa ne može.

“’Putevi RS’ ne samo da ne poštuju odredbe zakona i pratećih podzakonskih akata, već ne poštuju ni dobru praksu javne nabavke. Nepostupanje prema nalozima KRŽ nije ni opravdano ni uvjerljivo, jer razlozi koje navode ‘Putevi’ nisu van njihove kontrole. Oni svjesno odugovlače postupak”, navodi se, između ostalog, u jednoj od Odluka koje je potpisala Željka Klobučar, predsjednica Komisije, objavili su mediji u oktobru prošle godine.

Sve odluke Komisije, kao i presude Suda BiH, Nešić je u potpunosti bahato odbacio (!!!), pa su iz Komisije bili prisiljeni da protiv njega i JP “Putevi RS” podnesu krivičnu prijavu zbog zloupotrebe položaja, nanošenja štete nesavjesnim korištenjem javnih sredstava…

Krivična prijava podnesena je 21.01.2020. godine; Riječ je o potpunom nepoštivanju svih institucija i onih sa nivoa BiH, kao i entitetskih, ali i o pljački 12 miliona KM, u kojoj je Nešić direktno učestvovao.

Ukoliko i odluke institucija, koje svjedoče o nezakonitom radu Nešića, Tužilaštvo bude ignorisalo biće direktan saučesnik u otimačini od 12 miliona maraka; Samim tim i promoter i zaštitnik brojnih drugih pljački Nešića i ostalih nešića, koji prirodnije izgledaju sa čarapom na glavi, nego sa kravatom oko vrata.

Da podsjetim, MUP RS je oktobra 2018. podnio krivičnu prijavu protiv Nešića zbog štete od 155.000 KM, koju je nanio JP "Putevi", ali nadležno Tužilaštvo nije još uvijek reagovalo po njoj, već Nešića štite svojim nepostupanjem.

Smjena “generacija” u kleptokratskim grupacijama

Piše: Slobodan Vasković

1.

Da ima zrno digniteta Petar Đokić bi se već povukao i iz Vlade RS i sa čela Socijalističke partije, ali on istrajava u pokušajima da o(p)stane bijući uzaludne bitke, jer je već izgubio rat.

2.

Đokić istrajava nadajući se milosti, a o dignitetu ni ne razmišlja; Svjestan da je digniteta bilo u političkom miljeu RS, on, Đokić, nikada ne bi ni došao na čelo SP-a, još manje do ministarskih pozicija.

3.

Paradoks je da to Đokić zna i da mu upravo ta spoznaja, uz svijest da najgori vladaju, jesu zadnja nada, jer je lider socijalista (koji rapidno grabi ka vegetativnom stanju) jedan od najgorih u vlasti RS, već deceniju i po.

4.

Međutim, kako to obično biva, “mlade snage”, beskrupuloznije čak i od Đokića, pritjerale su ga u ćošak i nemilice ga satiru, premda ih je on lično rukom birao i postavio na ključna mjesta u stranci; Bila mu je potrebna njihova beskrupuloznost, sklonost svakoj vrsti prevare, podmuklosti, prljavštine… da bi se, svojevremeno, obračunao sa neistomišljenicima u partiji.

5.

Nakon što su se, zajedno sa Đokićem, otarasili konkurencije, došao je red da se riješe Đokića.

6.

Jasno je odakle vreli vjetar duva, naveo sam to bezbroj puta proteklih mjeseci, ali jasno je i da nema nikakvih ideoloških, nedajBožemoralnih, razlika između Đokića i njegovih Asasina, već je riječ o smjeni generacija  unutar interesne, kriminalizovane, kleptokratske grupacije, koja se lažno predstavlja kao politička partija.

7.

Mladi kriminalci, “nabrijani” olako stečenim milionima u nezakonitim poslovima, opijeni moću koju im donosi nepodnošljiva lakoća pljačkanja (i još nepodnošljivija lakoća neodgovaranja za počinjena nedjela), odlučili su da pometu Đokića, jer im više nije potreban; Poslove znaju “odrađivati” i sami, kao što znaju i gdje se i koliko avansno uplaćuje za sertifikate podobnosti, poniznosti, sluganstva, neprocesuiranja, zaustavljanja istraga…, sertifikate potrebne da bi ostali u “igri”.

8.

Dešavanja među “socijalistima” repriza su onih među “deenesovcima”, gdje su, takođe, Mladi kriminalci odlučili da zbrišu starog zlikovca Marka Pavića, kojem nije bilo dovoljno ranijih okretanja “obraza”, već je nastavio, javno i voljno, da prima šamare i od onih iz sopstvene interesne, kleptokratske, kriminalizovane grupacije, što su ga zbrisali.

9.

Za razliku od Pavića, koji demonstrira mazohizam i “baca se pod noge” svakom "ko naiđe", Đokić pokušava neizvodivo - da “baci pod noge” one što su ga već savladali, a njegovo batrganje jadna je i otužna predstava, bez hepienda za negativca; Kojeg, bez milosti, mlađi negativci čereče na proste dijelove.

10.

Mala razlika između Pavićevog i Đokićevog “upokojenja”, suštinski ne znači ništa, jer i jedan i drugi su “ukopani” od onih koje su, računajući na njihovu beskrupuloznost, kriminalizovanost, sklonost svakoj vrsti prevare, obmane, prljavštine, podmnuklosti, ljigavosti…, svojeručno doveli do pozicija sa kojih im mogu “poskidati” glave.

11.

Dva stara prefrigana prevaranta poklekla su pred sopstvenim “naraštajima”, koji su ih, bez imalo milosti, sažvakali i ispljunuli.

12.

Premala je to, gotovo nikakva, kazna i za Đokića i za Pavića, s obzirom na to koliko su zla svojim “politikama” počinili u proteklih deceniju i po; Obojica su, u najmanjem, zaslužili nekoliko doživotnih robija, a njihovo odvlačenje na deponiju, ma sa kolikim prezirom bilo učinjeno, ne znači ništa, jer su ih zamijenili gori čak i od njih.

13.

Vladavina najgorih juri ka vrhuncu, tek slijede njene najjezivije epizode.

    

Osnovac se i dalje nada da će Dodik ispuniti obećanje i narediti Viškoviću da do kraja januara smijeni Đokića sa pozicije ministra energetike

Piše: S.V.

Pet poslanika Socijalističke partije, koji su otkazali poslušnost Petru Đokiću, šefu te, sada već teško ruinirane, stranke još uvijek očekuju da će on biti ukonjen iz Vlade RS do kraja ovog mjeseca.

Goran Osnovac Selak, Maksim Skoko, Andrea Dorić, Savo Vulić i Risto Marić zatražili su ranije od Radovana Viškovića da smijeni Đokića, na šta je Đokić uzvratio izbacivanjem iz stranke Skoke i Selaka, dok je ostalima dao još "jednu šansu" da se predomisle i vrate se u njegovo jato.

Niko mu se još uvijek nije vratio, a Višković se nije izjasnio o zahtjevu za smjenu, jer mu Milorad Dodik nije ništa konkretno naredio.

Podrazumijeva se da Višković nema svoj stav, jer je on u funkciji dispečera Dodikovih želja i prohtjeva, tako da je smatrati ga premijerom tragikomično.

Interesantno je da je Dodik obećao Selaku da će Đokić biti smijenjen odmah nakon što se uputi zahtjev poslanika, ali to se nije desilo, pa sada Osnovac ne zna šta i kako dalje. A posebno mu nije jasno zašto ga je “Dodik izvarao”, a on mu je “toliko vjerovao”!!!

Već se Selak vidio u Đokićevoj fotelji predsjednika SP-a, a desilo mu se da je izbačen iz stranke i da ga je Dodik, zasad, izigrao.

Gdje je zapelo? U procjeni da bi Selak na čelu socijalista bio veća bruka čak i od Đokića koji je na toj poziciji još uvijek. Ali se neće još dugo zadržati, tako da njegova “pobjeda” nad poslanicima na Glavnom odboru stranke ne znači ništa više od odlaganja, na određeno vrijeme, odlaska sa funkcije predsjednika partije.

Traži se pogodna ličnost da zamijeni Đokića na poziciji predsjednika SP-a, što Osnovac svakako nije. 

I dalje je toj funkciji najbliži Srđan Todorović, takođe narodni poslanik, koji još uvijek nije okrenuo leđa Đokiću.

A nije mu ih okrenuo, jer se nada da će mu Đokić “dobrovoljno” prepustiti stranku; Pod “dobrovoljno” se podrazumijevaju garancije da Đokić neće biti izložen nikakvom procesuiranju za brojna kriminalna djela koja je počinio.

U cijelu priču “ispod radara” su se umiješali i iz centrale SP-a u Beogradu, odakle su i sugerisali da Selak nikako ne može biti na čelu stranke, jer nije dorastao tome.

Kako god, Đokićeva glava je u potpunosti u Dodikovim rukama i on će direktno odlučiti do kada će Đokić biti na čelu SP-a; Eventualna smjena sa pozicije ministra energetike, koju Đokić obnaša, značila bi njegov definitivni i brzi kraj. (nastaviće se)

Slučaj Vasiljević: Vrhovni sud bi morao Juroševića, organizatora pokušaja likvidacije, vratiti u pritvor; Odluči li drugačije, pokazaće se još jednom da je pravosuđe u potpunosti u funkciji zločinačkih organizacija

Jurošević, organizator pokušaja likvidacije Vasiljevića i
direktan učesnik u zločinu

Piše: S.V.

Vrhovni sud Republike Srpske trebao bi u naredna tri dana da odluči da li će Slaviša Jurošević, organizator nesupjele likvidacije Slobodana Vasiljevića ponovo biti vraćen u pritvor.

Skandaloznu, kriminalnu odluku da se Jurošević pusti na slobodu donijelo je Vijeće Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, 21.01.; Vijećem je predsjedavala sudija Zinaida Husić.

Članovi vijeća su bili i sudije Veselinka Ivanović i Ranka Mršić, koje su, zajedno sa predsjedavajućom, zaslužile da odmah budu uklonjene iz pravosudnih institucija i izložene kaznenom progonu, jer su omogućile organizatoru likvidacije, srećom neuspješne, da izađe na slobodu, dok su svi ostali članovi te organizovane zločinačke grupe i dalje u pritvoru.

Puštanje Juroševića da se brani sa slobode, uz “oduzimanje dokumenata”, izazvalo je veliko uznemirenje javnosti, posebno u regiji Birač, gdje se pokušaj ubistva i desio, 01/02.06.2019. godine.

Osim toga, o stvarnoj nezakonitosti i kriminalnoj drskosti navedenih takozvanih sudija svjedoči činjenica da su konstatovali da Jurošević ne govori istinu kada kaže da je nevin, te da postoje valjani dokazi koji ukazuju da je organizator pokušaja likvidacije, kao i da je učestvovao u tom zlodjelu.

Nakon takvih konstatacija, Vijeće je ipak pustilo Juroševića na slobodu, što je, u najmanjem, dokaz njihove nekompetentnosti i neznanja ili, pak, svjesne namjere da iz njima poznatih, ličnih, interesnih, razloga učine jedan ovakav kriminalni akt.

Nadležno tužiaštvo je uložilo žalbu na kriminalno Rješenje o puštanju iz pritvora organizatora nesupješne likvidacije i učesnika u pokušaju ubistva, a na Vrhovnom sudu je da odluči da li je pravosuđe potpuno okrenuto ka zaštiti zločina i zločinaca ili postoji bar mali tračak nade za njihove žrtve.

Ukoliko Vrhovni sud potvrdi Rješenje Okružnog suda o puštanju Juroševića da se brani sa slobode, neće biti nikakve dileme oko toga da je pravosuđe takozvano i da djeluje isključivo u interesu zločinačkih organizacija, zločinaca, a protiv njihovih žrtava.

Jurošević se nalazio u pritvoru od 23. decembra prošle godine do 21. januara ove godine.

Uhapšen je u Grčkoj, na osnovu međunarodne potjernice raspisane za njim; Granična policija te zemlje uhapsila ga je 04.07. 2019. godine, da bi ga u decembru izručili BiH.

Jurošević je organizovao pokušaj likvidacije Vasiljevića, 01/02.06. 2019. godine, kada ga je, zajedno sa još sedam lica, pokušao ubiti, bukvalno zatući, metalnim šipkama.

Tom prilikom, Vasiljević je doživio teške povrede glave i drugih dijelova tijela, polomljena mu je noga, a nalazio se u komi mjesec dana. 

Slobodan Vasiljević

Ranije je određeno produženje pritvora sedmorici optuženih što su učestvovali u pokušaju likvidacije Vasiljevića do okončanja postupka.

Protiv njih je 28.11.o.g potvrđena optužnica za pokušaj likvidacije; Optužnica je podignuta protiv Stefana Radovanovića, Stevana Garića, Nebojše Petkovića, Miljana Milića, Milutina Kandića, Gorana Čalmića i Nebojše Ozimkovića, jer su 01./02.06. ove godine metalnim šipkama pokušali da na najsuroviji način liše života Vasiljevića.

Optužnicom bi trebao biti obuhvaćen i Jurošević i očekuje se da ne bude razdvojen postupak protiv njega. (nastaviće se)

Suđenje nedostojnom tužiocu Daliboru Vreći pred Disciplinskom komisijom VSTS trebalo bi da počne 29.01.

piše: S.V.

Suđenje tužiocu OJT Banjaluka Daliboru Vreći pred Disciplinskom komisijom VSTS trebalo bi da počne 29.01. ove godine, potvrđeno mi je iz nekoliko izvora iz pravosudnih krugova.

Kancelarija disciplinskog tužioca podnijela je disciplinsku tužbu protiv Vreće, te sudija Veljka Krejića i Branimira Maletića sredinom novembra prošle godine, jer su lažirali suđenje Draganu Naercu, tako što su umjesto optuženog u sudnicu doveli NN lice, pa potom izrekli "presudu".

Zahvaljujući ovoj pravosudnoj prevari Naerac je iz ekstradicionog pritvora u Versaju (Francuska) pušten na slobodu i nije izručen BiH.

Navedena trojka nije samo počinila težak disciplinski prekršaj, već i krivično djelo, tako da bi, osim definitivnog uklanjanja iz pravosudnih institucija, morali biti procesuirati i zbog krivičnih djela koja su počinili.

Otpočeo proces uklanjanja Vreće iz pravosuđa BiH; UDT podnio disciplinsku tužbu protiv Vreće i sudija Krejića i Maletića zbog kriminalnog djelovanja u "slučaju Naerac" (19.11.2019.)

piše: Slobodan Vasković

1.

"Ured disciplinskog tužioca VSTV-a je okončao istragu u predmetu iz Vašeg upita i podnio disciplinsku tužbu protiv predsjednika Osnovnog suda u Gradišci Veljka Krejića, sudije Osnovnog suda u Gradišci Branimira Maletića i tužioca Okružnog tužilaštva u Banja Luci Dalibora Vreće, zbog disciplinskih prekršaja propisanih članom 56. odnosno 57. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine", odgovoreno mi je iz te institucije na upit kada će se okončati istraga protiv Dalibora Vreće i navedenih sudija o njihovom učešću u kriminalnom aktu u "Slučaju Naerac".

2.

Podnošenjem disciplinske tužbe UDT-a VSTS otpočeo je proces uklanjanja Dalibora Vreće iz pravosuđa BiH, zbog kriminalnih djela koja je počinio. 

Vrećo je postupajući tužilac u predmetu zločina teškog ubistva Davida Dragičevića, u kojem godinu i po dana opstruiše istragu kako se ne bi došlo do počinilaca likvidacije.

3.
Disciplinski tužilac podigao je tužbu protiv Dalibora Vreće, tužioca OJT Banjaluka, sudije Branislava Maletića, kao i protiv Veljka Krejića, predsjednika Osnovnog suda u Gradišci, jer su lažirali suđenje Draganu Naercu, 24.04.2017. godine.

(Ovu kriminalnu prevaru sam otkrio i objavio sve dokumente o njoj 24.09.2018.).

4.
Potvrdili su to dokumenti iz Francuske, poslati na zahtjev Kancelarije disciplinskog tužioca VSTS, koji svjedoče da je Vrećo doslovno lažirao optuženog u “slučaju Naerac”, a Maletić i Krejić bili saučesnici u tom nedjelu.

Dokumentima se potvrđuje da je Naerac bio u ekstradicionom pritvoru u tamošnjem gradiću Versaju u isto vrijeme kada mu je suđeno u sudu u Gradišci, što je praktično nemoguće. (vidi dodatak). 

Sud u Gradišci

5.

Sudija je bio Branislav Maletić, koji bi, nakon sprovedenog postupka, trebao  kao i Vrećo, biti istjeran iz pravosuđa, a potom i krivično odgovarati za ovo nedjelo, jer su počinili zločin.

Maletić je, prema zakonu, morao utvrditi identitet optuženog, što on nije učinio.

6.
Isto se odnosi i na Krejića, predsjednika Osnovnog suda Gradiška, koji je raspisao međunarodnu potjernicu za Naercem. 

Kada određena zemlja izruči traženo lice, ono se vodi kod predsjednika Suda koji je raspisao potjernicu i pred njim se izjašnjava o krivici; Ukoliko se izjasni krivim, tada ga predsjednik Suda prosleđuje nadležnom tužiocu i slijedi izricanje kazne; Ukoliko se izjasni da nije kriv - počinje suđenje.

7.
Jasno je da je Krejić, zajedno sa tužiocem Vrećom i sudijom Maletićem bio u dosluhu i da su njih trojica, djelujući kao organizovana zločinačka grupa, lažirali suđenje Naercu u Gradišci, dok se on nalazio u eksradicionom pritvoru u francuskom gradiću Versaju.

Presuda lažiranom Naercu

8.

Koliko duboko je Vrećo, zajedno sa sudijama Krejićem i Maletićem, zagazio u kriminal svjedoči i podatak da je NN lice, koje je Vrećo doveo na suđenje (24.04.2017.) kao zamjenu za Naerca, čak dalo izjavu, prihvatilo nagodbu i dobilo šest mjeseci pritvora. To je za direktnu posljedicu imalo puštanje Naerca iz ekstradicionog pritvora u Versaju.

Prije toge je NN lice, sasvim vjerovatno, "dalo" izjavu i Krejiću i "prihvatilo" krivicu.

9.
Sva trojica su počinili krivično djelo i, nakon okončanja postupka pred UDT i njihovog udaljavanja iz pravosuđa, koje je neminovno, morali bi krivično odgovarati zbog ovog nedjela (članovi 347 i 376 Krivičnog zakona RS). 

10.

Dalibor Vrećo je postupajući tužilac u predmetu Teško ubistvo Davida Dragičevića. Vrećo već dvadeset mjeseci svjesno opstruiše istragu o ovom teškom zločinu.
David Dragičević otet je u ranim jutarnjim časovima 18.03.2018., potom mučen i ubijen, a njegovo tijelo nađeno je 24.03.2018. na ušću Crkvene u Vrbas. 

Ubistvo je javno pokušao prikriti Darko Ilić, zajedno sa patologom Željkom Karanom, na pres konferenciji 26.03.2018., iznoseći brojne laži i neistine o žrtvi likvidacije. Kasnije je to činio i Dragan Lukač, a nikada niko od njih nije odgovarao za obmanjivanje i laganje javnosti.

11.
Nakon definitivnog uklanjanja tužioca Saše Labotića iz pravosuđa, na redu je Vrećo. Labotić je uklonjen iz pravosuđa zato što je prikrio da je pravosnažno presuđen, a dno je dotakao kada je podigao optužnicu protiv ubijenog Dragičevića, 30.03.2018., šest dana nakon što je pronađeno njegovo tijelo.

Dodatak: “Slučaj Naerac”

Gradiška

1.

Dalibor Vrećo je bio tužilac u ovom predmetu, a Dragan Naerac je optužen da je 06.04.2006. godine “fizički zlostavljao Aleksandra Grubešića”, kojeg je nakon toga i opljačkao. 

2.

Prije nego ga je opljačkao, prijetio je da će ga ubiti, bo ga sabljom i maltretirao na razne druge načine.

3.

Naerac je, potom, pobjegao u Francusku.

4.

Osnovni sud u Gradišci 01.08.2016. godine donosi Naredbu o raspisivanju međunarodne potjernice za Naercem, a Interpol BiH je odmah prosleđuje Francuskoj.

5.

Francuske vlasti obavještavaju organe BiH 10.02.2017. godine da je Naaerac uhapšen i da se nalazi u ekstradicionom pritvoru.

Mirsad Vilić, direktor Direkcije za Koordinaciju policijskih tijela BiH, 10.02.2017. godine navodi da su od Interpola zaprimili obavijest da je taj dan Dragan Naerac uhapšen na području Francuske. 

Obavještava o tome Ministarstvo pravde BiH i Osnovni sud u Gradišci.

6.

Od Ministarstva pravde zahtijeva da uputi hitnu molbu za izručenje Naerca iz Francuske, jer bi po zakonu zbog djela koje je počinio mogao biti presuđen na deset godina robije.

7.

Iz Ministarstva pravde 14.02.2017 upućuju dopis Osnovnom sudu u Gradišci da je Naerac uhapšen u Francuskoj i traže se hitno dokumenti za zahtjev za ekstradiciju.

8.

Prizivni Sud Grada Versaja 06.04. upućuje advokatu Naerca poziv na ročište koje će se održati 27.04.2017. godine, iz čega je jasno da je Naerac u ekstradicionom pritvoru.

9.

Međutim, umjesto dokumenata za ekstradiciju, 28.04., u Osnovnom sudu u Gradišci organizuje se suđenje Naercu, na kojem se fingira da je i optuženi Naerac prisutan, iako je on u tom trenutku u ekstraadicionom pritvoru u Francuskoj u gradu Versaj.

10.

Dalibor Vrećo, kao postupajući tužilac zna da je isti u ekstradicionom pritvoru u Francuskoj u gradu Versaj, ali se ponaša kao da je Naerac u sudnici. 

11.

Vrećo to radi sve u dogovoru sa zaštitnicima Naerca, Naercem, ali i sudijom Branimirom Maletićem.

Iako Naerca nema, Vrećo učestvuje u postupku  kao da je tu, a u presudi, napisanoj, 03.05.2017. godine, čak se navodi i izjava “prisutnog” Naerca.

12.

“Optuženi na pretresu održanom 27.04. priznaje krivnju za djelo koje mu se stavlja na teret. Krivnju je priznao dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem upoznat sa posljedicama vezanim za imovinskopravni zahtjev i troškove postupka”, navodi se u presudi, kojom je Naerac presuđen na šest mjeseci zatvora.

13.

Kako je Naerac mogao navedeno izreći u sudnici u Gradišci, kada je u tom trenutku bio u ekstradicionom pritvoru u Versaju, Francuskoj? Nikako. Sve je lažirano, a u lažiranju je učestvovao Dalibor Vrećo, koji je prihvatio donešenu presudu.

14.

Nevjerovatna je drskost, bezobrazluk, poniženje pravosudnih institucija u kojem su učestvovali Vrećo i sudija Maletić. To je ujedno i svjeočanstvo da je pravosuđe potpuno trulo i da njime vladaju kriminalci.

Naravno, Naerac je mogao da plati ovakvu izrečenu kaznu i da ne ide u zatvor, što je on i učinio.

15.

Nakon ovakve presude, Sud u Gradišci je donio Naredbu o obustavii potjernice za Naercem i on je pušten na slobodu.

Osnovni sud u Gradišci, 01.06. obustavlja potjernicu, jer je “lice pristupilo Sudu” 28.04.2017. godine. Kakva laž.

Direkcija za Koordinaciju stavlja van snage potjernicu. 

16.

Iz Ministarstva pravde Francuske 02.06.2017. traži se objašnjenje o “slučaju Naerac” i obavještavaju organe BiH da su sljedeće saslušanje u vezi sa pitanje ekstradicije  zakazali za 27.06.2017. godine. 

Nakon lažiranog suđenja u Gradišci, upućivanja dokumenata koji su, defakto, falsifikovani, jer Naerac nije bio prisutan na procesu, sud u Francuskoj ga je pustio na slobodu.

17.

Ukoliko Vrećo ne završi u zatvoru nakon sveg zla i zločina koje je počinio, onda je definitvno da je pravosuđe u potpunosti u rukama Zločinačkih organizacija koje ga koriste kao alatku za čišćenje kriminalnih djela koja su počinili i čine - od nasilništva, pljački, pa do ubistava!