Piše:
Slobodan Vasković
Afera
„Grand trade“ sveobuhvatno je svjedočanstvo o beskrupuloznosti aktuelnih
gradskih i entitetskih vlasti, koji su pogazili i gaze i dalje sve zakonske
norme kako bi svom favoritu Miletu Radišiću sačuvali pravo da gradi na cca 27
dunuma zemljišta, što ih je dobio za bagatelu. Ruku na srce, u cijelom ovom
pravnom bespuću najmanje kriv je upravo Radišić, koji nije ništa drugo do
Glumac/Marioneta u korupcionoj predstavi, dok režiseri iz Grada i Vlasti RS
vuku sve konce. Radišić čini samo ono što mu se naredi i ništa više od toga.
Stvarni negativci su Dragoljub Davidović, Slobodan Gavranović, Srebrenka
Golić..., koji su ignorisali sve zakone i dodijelili „Grand trade“ potrebne
dozvole za gradnju mega objekta u takozvanom Picinom parku. Naravno, u cijeloj
priči je i Milorad Dodik, Radišićev kum bez čijeg se aminovanja ništa od
navedenog ne bi ni desilo.
Da gradska
uprava i Vlada RS poštuju zakone odmah bi naložili zabranu dalje gradnje u
Picinom parku, jer se radovi izvode na zemljištu stečenom krivičnim djelom. To
znači da je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, na
čijem čelu je Srebrenka Golić, moralo da suspenduje Djelimično Rješenje o
odobrenju „za građenje investitoru Grand trade doo Banjaluka za izgradnju faze
A1 podzemnih etaža, bruto površine 12.450m2...“, izdatom 03.05.2012. godine.
Zašto?
Zato što je 16.07.2012 Posebno odjeljenje Okružnog suda u Banjaluci
osudilo Ratka Stamenića, bivšeg generalnog direktora Medicinske elektronike, na
šest mjeseci zatvora zbog zloupotrebe ovlašćenja u slučaju dodjele cca 900
kvadrata gradskog građevinskog zemljišta firmi "Grand trejd", koja je
vlasništvo Mile Radišića. Istom presudom osuđen je i Zoran Blaženović, bivši
predsjednik Upravnog odbora preduzeća ME i to na tri mjeseca zatvora. Sudija Vesna Stanković Ćosović
navela je da je Specijalno tužilaštvo RS dokazalo navode optužnice da je
Stamenić 2006. godine zloupotrijebio ovlašćenja direktora ME i Radišićevoj
firmi "Grand trejd" ustupio gradsko građevinsko zemljište, čime je RS
oštetio za blizu 250.000 maraka. Prema optužnici Specijalnog tužilaštva RS
Stamenić nije smio raspolagati sa zemljištem koje je bilo gradsko.
Nakon ove
presude, Golićeva je trebalo da djeluje i povuče Djelimično Rješenje, što ona
nije učinila (i sačeka pravosnažnu presudu Stameniću), iako joj je itekako
poznato da je onih cca 900 m2 (preciznije 857 m2) zbog kojih je nepravosnažno
presuđen Stamenić sastavni dio parcele na kojoj gradi Radišić. To je direktan
dokaz da građevinska više ne vrijedi, jer je, zbog odluke suda u slučaju
Stamenić, jasno da je stečena na osnovu krivičnog djela.
Posebno
pitanje je kako je uopšte moguće da je Stamenić presuđen, a da je Radišić, koji
je učestvovao zajedno sa njim u toj transakciji nevin?! I kako je moguće da je
Stamenić presuđen zbog, kako je režimski sudija Stanković Ćosović navela,
ustupanja gradskog građevinskog zemljišta, kada je to isto zemljište isti taj
sud dao Medicinskoj elektronici na raspolaganje i to još 2004. godine. Učinio
je to Sud nakon što je ME tužila Grad, jer su onih famoznih 857 m2 nezakonito dodijelili
Radišiću, u okviru parcele od cca 27 dunuma, koju su mu prodali za 4,4 miliona
KM. Potvrđuje to presuda Okružnog suda u Banjaluci Broj: U-136/03, donesena
10.06.2004. godine. Uz sve to, onih cca 27 dunuma Grad nikako nije mogao 2003.
godine prodati ne samo Radišiću nego nikome, jer Rješenje o izuzimanju
zemljišta od ME u trenutku dodjele nije bilo pravosnažno. Kasnije je Sud
presudio da je bilo i nezakonito, te je prodaju zemljišta (svih 27 dunuma) trebalo
poništiti i raspisati novi tender. I to ne samo zbog presude Okružnog suda, već
i zbog činjenice da je nakon nje nastalo novo stanje koje kaže da parcela od 27
dunuma umanjena za onih 857 m2 daje potpuno novu parcelu, što opet za sobom povlači
kompletno ponavljanje zakonom predviđenih radnji.
Ništa od
toga nije učinjeno, a Radišić Geodetskoj upravi 06.08.2004. godine podnosi
„Zahtjev za knjiženja prava zemljišta radi građenja u korist firme Grand trade
doo Banjaluka“.
U tom
zahtijevu, Radišić istovremeno traži i da se ne knjiži parcela od 857 m2, zbog
„presude broj U-136/03“, čime priznaje da je riječ o potpuno novoj parceli. Pri
tom je Radišić Geodetskoj upravi dao kopiju uplatnice kojom je potvrdio da je
platio sve dažbine gradu. Geodetska uprava je prihvatila kopiju, premda to nije
smjela učini, a Specijalno tužilaštvo je utvrdilo da je ona falsifikovana.
Međutim, nisu uopšte smatrali potrebnim da bilo koga iz gradske ili geodestke
uprave procesuiraju, iako su počinili nedjelo prihvatajući kopiju i to
falsifikovanu, već su ih poštedjeli svake odgovornosti. Uz to, prava poslastica
je da iz ove institucije tvrde da je Radišić sam umanjio naknadu za zemljište,
jer mu to grad nije učinio nakon sudske odluke o onih 857 m2, te drugih sudskih
odluka kojima su takođe oduzete neke parcele iz komadine od 27 dunuma! Ali mu
je zato grad izdao novo Rješenje, iako je morao raspisati tender.
Nije ovdje
kraj priče o famoznih 857 m2, zbog kojih je Stamenić presuđen na šest mjeseci,
a glavni razlog je da ta presuda posluži vlastima da građane prisile da od
drveta ne vide šumu, odnosno nezakonitu dodjelu cca 27 dunuma.
Stamenić u
svojstvu direktora ME tokom 2006. godine potpisuje Ugovor/Sporazum sa „Grand
trade“ kojim toj firmi ustupa pravo raspolaganja na onih 857 m2, a zauzvrat je
Radišićev doo bio dužan da u korist ME uradi neke projekte.
Nakon ovog
akta Radišić ponovo ima onu parcelu koju je imao prije presude iz 2004. godine
i on je, kao i svih ostalih cca 27 dunuma, uknjižava 2009. godine. Tri godine kasnije,
Stamenića presuđuju, iako je svima jasno da tu nikakve štete nema, jer bi Grad
svakako uzeo tu parcelu, u skladu sa novim zakonskim aktima, i dodijelio je
Radišiću. Kao što je to uradio i 2003. godine, ali tada je to učinjeno mimo
zakona.
Sada se
postavlja pitanje: Kako je moguće da Stamenić bude presuđen zbog 857 m2, a niko
iz Gradske uprave ne odgovara za 27 dunuma, iako je Sud, koji je presudio
Stamenića, istovremeno presudio da su postupci odgovornih ljudi iz uprave grada
nezakoniti. S tim, što je poništavao njihova rješenja, ali funkcionere koji su
ih donosili nije privodio pravdi. Kao što to nije učinilo ni Specijalno
tužilaštvo RS, već ih je zaštitilo od progona.
Da nije
tragično, bilo bi, dozlaboga, smiješno. Najsmješnije od svega je što bi Grad
ponovo morao da raspiše tender za to isto zemljište. Koliko sutra.
Nije
naodmet posjetiti da je sudija Vesna Stanković Ćosović oslobodila Mileta
Radišića i ostale u aferi sa nezakonitom prodajom akcija ME. Prije toga ova
režimska sudinica odbila je da prihvati svjedočenje Nikice Bajića protiv
Radišića&co. Bajić se nagodio sa Specijalnim tužilaštvom da svjedoči, a
zauzvrat je dobio 4 mjeseca zatvora. Na toliko je presuđen i Boja Golić, koji
je vansudskom nagodbom prihvatio nesavjesno poslovanje na mjesti direktora
IRB-a u slučaju akcija ME?! Šta je bilo nesavjesno niko nikada nije saznao, jer
je Stanković Ćosović presudila da je sve čisto. (nastaviće se)