piše: Slobodan Vasković
Rejting
agencija Zvanični&Beograd snizila je ovih dana politički rejting Milorada Dodika za četiri stepena i on sada nalazi u
kategoriji „Ž“, samo podiok iznad stavke „Smeće“. Drastično/dramatično
smanjenje političkog kreditnog rejtinga donedavne zvijezde salona beogradskih
centara moći, veoma je zabrinulo njegove spin doktore, koji su vrlo nevješto i
u skladu sa naboljim tradicijima totalitarnih društava pokušali prikriti ovu informaciju,
bezočno manipulišući izjavama novih šefova Kanabea.
Ali uzalud, svesrpska javnost u zemlji i rasejanju
ipak je doznala za tragičnu vijest, koja u slobodnoj intepretaciji znači da
Zvanični&Beograd više neće dozvoljavati sebi da bude batina u Dodikovim
rukama, kojom on bjesomučno i, najblaže rečeno, nekritički mlati kad god nema
pametnijeg posla ili kad mu zagusti. A očito je da mu je zagustilo, jer ga spin
doktori kljukaju/tove populističkim steroidima i razvlače poput prežvakane
žvake od (režimskog) medija do (režimskog) medija, u pokušaju da izvuku iz
njega posljednje atome negdašnje hiperenergije, koja mu je bila glavno
obilježje.
Od hiperenergije nije preostalo ništa, a Dodik je
umoran, izlizan, pospan..., riječju dozlaboga dosadan. Od negdašnjeg velikog
meštra haosa i nepredvidivosti, preostala je samo crna sjenka što slijepo
vjeruje lažnoj slici u ogledalu, koju mu risaju bezbrojne koristoljubive evet
efendije. Dodik neodoljivo podjseća na staru ofucanu frajlu koja je ubijeđena
da je još uvijek u cvijetu mladosti, te se tako i ponaša, ne primjećujući da
joj se okruženje sve više podsmjehuje, da je sažaljeva, ignoriše... (Istina,
Dodiku je to vrlo teško i primijetiti, jer to vješto kriju od njega, budući da
je on stara frajla još uvijek vrlo teške ruke.)
Njegov
posljednji pokušaj uspostavljanja/uspinjanja/nametanja na lidersko mjesto implementatora
“svesrpskih ciljeva”, ad hok osmišljen kako bi se zaustavilo prebrzo paranja
SNSD-ovog džempera, završio je kao spontani pobačaj u kaljuzi Javnog servisa.
Očekivano, jer je bio potpuno neosmišljen, prepun jeftine frazeologije,
nevješto i neubjedljivo fingiranih “čvrstih” stavova, te “srbovanja” koje sa
Srbima ima veze koliko i sa Marsovcima.
Njegovo
zalaganje za što hitnije “definisanje jasnih političkih ciljeva srpskog naroda
u cjelini”, komičnije je i od pokušaja stvaranja nove parlamentarne većine u
Federaciji BiH, koju je “režirao” nesretni Zlatko Lagumdžija.
Logično
pitanje je šta je Dodik čekao sa “definisanjem jasnih političkih ciljeva
srpskog naroda u cjelini” proteklih šest godina i zašto ih nije izdefinisao sa
Borisom Tadićem&co, čija vrata je nogom otvarao?! Otkud odjednom želja za
definisanjem i definicajama u osvit lokalnih izbora i nakon uspostavljanja nove
vlasti u Srbiji? Odgovor je: Sitni dnevnopolitčki interesi, uvijeni u oblandu
svesrpske priče, koja u Dodikovoj ovosezonskoj izvedbi neodoljivo podsjeća na
bljuvotinu.
Posebno
je otužan njegov pokušaj trika (iz serijala “Žaba poželjela da postane Bik…”),
kojim je sebe predložio/inaugurisao u glavnog pisca definicija, što bi se,
prema njegovoj plitkoj percepciji, trebalo odvijati uz sasluženje Zvaničnog&Beograda.
Sa
Kanabea su na njegovu “inicijativu” za definisanjem odgovorili brzo, čak (za
političke norme) prebrzo, ispoljavajući na taj način ne samo nervozu zbog
Dodikovih kontinuiranih pokušaja da Srbiju uvuče u političko razračunavanje u
BiH, već i netrpeljivost, što već nije nijansa, nego politički stav; vrlo
neobećavajući po ovdašnje vlastodršce.
Premijer
Srbije Ivica Dačić odbacio je kao nepotrebnu Dodikovu inicijativu o definisanju
srpskog nacionalnog interesa.“Čemu služi državno rukovodostvo nego da štiti
srpski državni i nacionalni interes. Valjda je obaveza svih na državnim
funkcijama da štite državni i nacionalni interes i što se mene tiče ta inicijativa
nije bila potrebna", održao je javnu lekciju Dačić.
Sve
šamar do šamara koji pokazuju da novoj vlasti u Srbiji na pamet ne pada da bude
servis Dodikovih iracionalnioh i vrlo opasnih političkih vratolomija, posebno
kada je u pitanju njegovo hazardersko poigravanje sa osnovama Dejtonskog
sporazuma. Srbija, prema Dačiću, podržava Dejton i samo Dejton, što je jasna
poruka Dodiku da prestane sa pokušajima uvlačenja Beograda u njegove političke
“kreacije”, koje nemaju nikakvo uporište u realnom svijetu.
Zvanični
odnosi Beograda i Banjaluke će se i dalje usložnjavati i biti sve napetiji, jer
Dodik neće odustati od jeftine populističke propaganda, budući da mu je to
jedini preostali politički alat koji još može da koristi.
P.S.:
Represija
Dodik
se nalazi u posebnom stanju svijesti, jer otvoreno najavljuje pojačavanje
represivnih mjera protiv onih koji kritički gledaju na njegov način vladanja.
Naravno, iste je stavio u funkciju “rušenja ustavnog poretka”, a tamo gdje
pominje RS, on u stvari misli na sebe.
“I
Amerika izbacuje ljude koji su protiv američkog sistema. Je li ima neke zemlje na svijetu koja prihvata da ruše njen
ustavni poredak, njenu teritoriju. Ja mislim da nema. Zašto se to očekuje od
Republike Srpske da uradi. Mi ne možemo nikog deportovati, jer nismo država,
ali možemo da kažemo: vi niste za RS zašto biste imali korist od RS.
Nećete imati nikakve koristi, pa vi tu
sjedite koliko hoćete“, rekao je Dodik u intervjuu za RTRS.
Njegov žal zbog nepostojanja
gulaga u RS zaista je prevelik.
