Piše: Slobodan Vasković
Snijeg do dva metra visine, led, lavine, zatrpani, zarobljeni, žestoki minusi, opštine i sela zameteni, nestali pod snijegom, trudnice rađaju na zamrznutoj cesti, sretnije se voze bagerima..., nije vrijeme ni za umirati. Dramatične vijesti, ugrožene krajeve, smrznute i polusmrznute građane/seljake/radnike ohrabruju i bodre riječi raznih predsjednika da se čini sve što se može, premda se ne čini gotovo ništa. Golim rukama spasavaju se goli životi. Utješno, pošto su svi svjesni da su oba entiteta potpuno nespremno dočekala stihiju, premda za nju znaju nedeljama. Iz prazne se ne puca, jer para nema ni za gorivo, a kamoli za nove, prijeko potrebne, mašine za zimske službe.
Paradokslano, ali kataklizmično stanje odgovara političkim elitama: običan svijet zabavio se o svom jadu i u Posušju i Olovu i Han Pijesku, Ulogu, Tuzli, Mostaru..., te ne može „oka otvoriti“ i upitati što su penzije manje, cijene divljaju, brašno skupo kao zlato, hljeb u rangu citostatika... Elite odmaraju, šalju pozdrave podrške, tapšu narod po ramenima (od tih udaraca idu sve više i više - na dole), čestitajući im pobjedu nad stihijom. Nakon što nevrijeme stane, putevi se, koliko toliko, prokrče, proizvodnja novih „događaja“ krenuće punom parom. Politički sukobi na relaciji Sarajevo – Banjaluka, Mostar – Sarajevo, Sarajevo – Beograd... „procvjetaće“ kao nikad dosad. Stalo se kod Čede, tužbu RS protiv Pedija Ešdauna privremeno je „zamrznula sibirska zima“, ali, bez sumnje, će taj akt dobiti zaslužen, dramatičan, holivudski publicitet, što je infuzija na kojoj će narod živjeti dva dana... Nakon toga će uslijediti nova, za pretpostaviti je, „taze“ nabavljena, sa dodatkom Tužilaštva i Suda BiH; „ekskluzivni“ dokumenti a la Lukač..., a potom ko zna šta će im pasti na pamet. U stvari, sve što im padne na pamet i za šta procijene da bi bilo od koristi da se narodu gladna usta začepe, upotrijebiće se kao „nacionalni čep“. Samo pare, plate, prava... ne tražite. Jer ih nema.
„Popullizam iz dana u dan“ lijek je koji, već, isuviše sporo djeluje. Nije efikasan ni onaj jači „iz sata u sat“. „Populizam iz minute u minutu“ posljednja je alatka elita, kojom će pokušati da se odbrane od socijalnog bunta. Vulgarnom instrumentalizacijom etničkih strahova (koja još uvijek nije dostigla maksimum), ksenofobijom, povećanom proizvodnjom unutrašnjih „neprijatelja“..., elite će pokušati kanalisati socijalno nezadovoljstvo, bijedu, besposlenost; odgurnuti ga od sebe i preusmjeriti ka arhetipu neprijatelja „sarajevskog“, mostarskog“, „banjalučkog“... Bole, Mevlid, vehabije, Ravnogorski četnički pokret, ustaše..., sve je u igri. Nažalost, pitanje trenutka je kada će se nečija životna tečnost okarakterisati kao incident. Vrijeme pravog smrzavanja tek dolazi na proljeće.
