Piše: Slobodan Vasković
1.
U mjesecu decembru 2020. godine Milan Potkovani Tegeltija je podnio ostavku na funkciju predsjednika VSTS-a. Preostali članovi te kriminalne institucije su brže bolje požurili da operu ruke od Potkovanog i najave bolje dane pod novim rukovodstvom.
2.
Samo naivni su povjerovali da će izborom Halila Lagumdžije na čelo VSTS-a doći do promjena na bolje. Već sada je više nego jasno da je VSTS nastavio sa starom praksom, čiji je osnovni cilj uništavanje građana Bosne i Hercegovine.
3.
Stvari su jasne. VSTS je osnovni generator kriminala i korupcije u Bosni i Hercegovini. Biranjem kriminalaca najgore vrste na funkcije sudija i tužilaca, što je nastavio da čini i sadašnji sastav VSTS-a, ta monstruozna institucija sebe uporno stavlja u ulogu saučesnika u projektu zatiranja građana Bosne i Hercegovine.
4.
Da bi se jedno društvo očistilo od kriminala i korupcije, dovoljno je da se na funkcije sudija i tužilaca izaberu časni ljudi. Da je to u Bosni i Hercegovini samo pusti san najbolje pokazuju posljednje dvije sjednice VSTS-a.
5.
Na sjednici održanoj 10.02.2022. godine na funkciju sudije Kantonalnog suda u Bihaću izabran je Dino Muslić. Riječ je o ekstremno korumpiranom sudiji.
Dovoljno je pitati građane Bihaća i većina njih će vam potvrditi da je Muslić kriminalac najgore vrste. Podrazumijeva se da je to poznato i članovima VSTS-a.
Bez imalo pretjerivanja moglo bi se reći da su kriminalne sklonosti kandidata za funkcije sudija i tužilaca zapravo „vrline“ koje najviše cijene Halil Lagumdžija i ostatak bande koji sjedi u pomenutoj instituciji.
Da je moguće izvršiti i gori izbor od Muslića, pokazala je posljednja sjednica VSTS-a, održana 03.03.2022. godine. Na toj sjednici VSTS je na poziciju zamjenika glavnog tužioca Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka imenovao tužioca Sinišu Vranješa.
O Vranješu sam pisao u nekoliko navrata. Radi se o poznatom banjalučkom reketašu tužiocu, koji se primarno bavi reketiranjem privrednika.
Pored njih, Vranješ sa vremena na vrijeme reketira i banjalučke narkodilere. Jedan od njih je Nikola Aleksić, narkodiler povezan sa Kavačkim klanom.
Aleksić je nekada radio u Pravobranilaštvu Republike Srpske, a vrijeme provedeno u toj instituciji on je manje više koristio za otimanje zemljišta u vlasništvu Grada Banjaluka.
Aleksića je Okružno javno tužilaštvo Banjaluka „obrađivalo“ u predmetu „Marija Varnica“, jer je zahvaljujući Aleksiću Grad Banjaluka ostao bez zemljišta vrijednog oko 500.000 KM.
Istragu u tom predmetu je vodio pomenuti tužilac Vranješ. Umjesto da uhapsi Aleksića on je pokušao da istog izreketira, tražeći preko posrednika novac za „kafu“.
9.
Uplašeni narkodiler Aleksić je na kraju sve prijavio MUP-u RS i Republičkom tužilaštvu, nakon čega je zbog trgovine uticajem uhapšena Željka Milinković, radnica RUGIP-a.
Radi se o prijateljici tužioca Vranješa, preko koje je on pokušao da iznudi novac od Aleksića.
10.
Pomenuti slučaj nije jedina mrlja u biografiji tužioca Vranješa. Ništa blaži nije slučaj korumpiranih policijskih inspektora Nenada Grujića i Jelene Florijan.
Oni su „pali“ u februaru 2020. godine, zbog reketiranja Branislava Vidića, direktora Srednjoškolskog doma u Banjaluci. Matrica je ista. Tužilac Siniša Vranješ je preko njih, kao posrednika, pokušao da izvuče novac kako ne bi podigao otužnicu protiv Vidića.
11.
Više izvora mi je potvrdilo da postoji audio snimak na kojem se čuje kako Grujić i Florijanova govore Vidiću da trećina novca ide tužiocu Siniši Vranješu. Upravo je zbog tog audio snimka Vranješ saslušavan od tužilaca Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala.
12.
Svi navedene informacije o sudiji Dini Musliću i tužiocu Siniši Vranješu su itekako poznate Halilu Lagumdžiji i preostalim banditima koji sjede u VSTS-u. Uskoro slijedi još konkretnih primjera. (nastaviće se)
