четвртак, 08. децембар 2011.

Džombić na izlaznim vratima

Piše: Slobodan Vasković

U Savezu nezavisnih socijaldemokrata ne računaju dugoročno na aktuelnog predsjednika Vlade RS Aleksandra Džombića. Na nedavno održanoj sjednici Glavnog odbora SNSD-a izabran je Izvršni odbor tog tijela, čiji je predsjednik Nebojša Radmanović, te pet potpredsjednika stranke: Igor Radojičić, Nikola Špirić, Velimir Kunić, Radovan Višković i Nada Tešanović. Džombića nema čak ni u Kadrovskoj komisiji, a dobacio je jedino do člana IO GO SNSD.

Ovakav rasplet unutarstranačkih izbora poražavajući je po aktuelnog premijera, jer pokazuje da nema gotovo nikakav uticaj u SNSD-u, te da na njega niko ne računa kao na „budućnost partije“. Bilo je politički logično da Džombić bude izabran za potpredsjednika stranke, s obzirom na važnost funkcije koju obavlja. Međutim, on je ostavljen na margini i prisiljen da se zadovolji članstvom u Izvršnom odboru. Kako Dodik (trenutno) ima namjeru da ga „sa posla otpusti“ do kraja aprila, može se zaključiti da je dobro i prošao.

Džombić je svjestan da je izabran za žrtvenog jarca, čija „krv“ treba da ugasi nezadovoljstvo i bunt građana koji vlasti očekuju na proljeće. Jednostavno, para nema niti se imaju odakle namaći, posla nema, novih radnih mjesta nema (sve manje je i postojećih); kriza je sveobuhvatna i duboka i ništa više ne može ovaj entitet spasiti od teških turbulencija i socijalnih nemira. U takvoj situaciji, po pravilu, „Pedro visi“, a ovdašnji Pedro je, bez sumnje, Džombić.

Međutim, ni Pedro se ne predaje, te je izazvao niz sukoba unutar stranke, ali i Vlade RS, kako bi sebi dao na značaju i pokušao se izboriti za što kvalitetniju poziciju pred obračun koji slijedi na proljeće. Nedavno se Džombić oštro sukobio sa Stanislavom Čađom, ministrom unutrašnjih poslova, kojeg je optužio da ga, (zajedno sa najbližim ljudima), opservira. Do sukoba je došlo i sa Dodikom, ali je Džombić reterirao, a odranije je znano da premijer nema nikakve šanse da se doživi kao igrač Radmanovićevog „crvenog kruga“.

Osim ove, novootvorene „linije vatre“, front unutar Vlade RS stalno je „živ“: Džombić je permanentno protiv Zorana Tegeltije, ministra finansija i minira gotovo sve njegove pokušaje da pozatvara finansijske rupe. Iako je Narodna skupština usvojila odluku o zaduženju u visini od 265 miliona KM za Fond PIO, Fond zdravstva, Fond dječije zaštite i KBC Banjaluka, ni marka tog novca još nije stigla. Tegeltija je našao dobar dio kredita/novca, ali je Džombić njegove napore minirao, pokušavajući ga na taj način „centrirati“ kao krivca za sve nedaće i spriječiti da dođe na njegovo mjesto.

Džombića u borbi protiv Tegeltije podržavaju ministri Anton Kasipović i Džerard Selman, ali slaba su mu oni potpora, jer njihov cilj je da sruše i premijera i finansa. Neposredni šef ovog dvojca je Željko Kopanja, medijski „čarobnjak“, koji Džombića gleda kao „robu“, a kada procijeni da mu je „istekao rok trajanja“, ostaviće ga bez Kasipovićeve i Selmanove podrške. Uz Tegeltiju je ministrica Srebrenka Golić, dok se po strani drži Nada Tešanović, prva „olimpijka“, koja (u sebi bliskim krugovima) tvrdi da je „zgađena količinom nezakonitosti i otimačine“ što se dešavaju pod svodovima Administrativnog centra. Tešanovićeva je čak tvrdila da će „sve napustiti“, ali izbor za potpredsjednika stranke ukazuje da je još jednom sagnula glavu i nastavila slijepo da izvršava Dodikova naređenja i, krišom, „gadi svega što gleda“. Čađo je uvijek uz Dodika, kao i Ranko Škrbić, ministar zdravlja, koji se nada da će mu kum podariti kandidaturu za gradonačelnika Banjaluke (o ovom šire drugom prilikom).

Navedeni sukobi nisu uopšte niskog intenziteta i svakodnevno se multipliciraju, ali nisu eskalirali do mjere da bi se mogao očekivati veći raskol ili, pak, otvoreno suprotstavljanje Dodiku, koji još uvijek (iako sve teže) drži rogove u vreći. Zato je nepovjerenje gigantsko, što govori da od smirivanja situacije unutar SNSD-a i vladajućih struktura nema ništa.

Dodikov blagajnik, što jeste Džombić, ne odustaje od „ratnih priprema“, te je formirao medijsku grupaciju, koja bi trebala da ga „iznese“ kao „lidera“. U njoj su, sem odavno pregaženog i satrvenog „Novog Reportera“, i listovi „Fokus“ i „Ekstra magazin“, koji u publikumu više ne služe ni za potpalu vatre. Uticaj im je nula. Nešto bitnija od njih je posljednja Džombićeva akvizicija - Alternativna televizija, koja je prešla dugi put od alternative do najvećih medijskih licemjera i varalica. Bude li do aprila Džombić ostao na dosad osvojenom „medijskom paketu podrške“, u kojem će mu rejtinge popularnosti mjeriti Mareco Index Bosnia, biće sa lakoćom otpuhan (sa tendencijom da završi kao Mirko Stojić), a Zoran Tegeltija (ili neki drugi džombić, krajnje je nebitno) “krunisan” za novog blagajnika.

VEZANI TEKST: Pacerova sicilijanka