Lanac ishrane

piše: Slobodan Vasković

1.

“Alumina” je poslednji komad “krtine” u Republici Srpskoj, a tamo gdje je “krtina” Predator Dodik je na vrhu Lanca ishrane. Otud i Predatorova “briga” o toku stečajnog postupka u “Alumini”, sa tendencijom da se i “Pavgord” primakne tom stolu. Sa kojeg se još uvijek može dobro zagrabiti.

2.

“Pavgord” je skraćenica od Pavlović Gordan: To je Tip koji je 122 miliona (koliko je navodno Ukio banka potraživala od Birča) platio 13 miliona. I tvrdi da je sve čisto. I ima šansu da postane najsmješniji tajkun na Balkanu. Smješniji čak i od Bude Stankovića, koji je ostao bez igdje ičega. Ali Budo se razbacivao, dok je Pavlović Gordan žrtvovao 13 miliona ni za šta. 

3.

Ako Predator ne spasi “Pavgorda” žrtvujući “Aluminu”, onda Gordanu nema druge već da se pridruži Budi u “Keju”. Prije toga će P.G. žrtvovati mnoge, kako se tvrdi, jer je kratkih živaca, prijeke naravi i najcrnjih veza. Tipičan Dodikov proizvod. Za ne baš jednokratnu, ali, svakako, upotrebu sa ograničenim rokom trajanja. 

4.

Gocija bi trebalo nagraditi za Najgluplji potez decenije, a na Diplomu mu upisati čuvenu Grunfovu misao: Ko izgubi dobitak, taj dobija gubitak!

Bolje i gubitak, nego baš ništa.  

5. 

Treba biti realan, najbolje bi bilo da se Budo i Goci druže u Foči. VIP KP. Bili bi tu u prirodnom staništu. Budo bi radio u kuhinji, a  Goci dilao mesne nareske. “Ko leži ne bježi”!

6.

Pita me danas Jedan Čovjek: 

• Šta misliš zbog čega je Dodiku, nakon svega što je oteo, potrebno da otvori i Apoteku u Banjaluci?

• Da nije bolestan?

• Nema šta drugo biti!

7.

Iz Vlade RS tvrde da je Budžet nelikvidan. Hoće reći da je Budžet Likvidiran. Prema prvim nalazima istrage Likvidaciju je izveo Profesionalac. Savršen zločin.

8.

Opoziciju u Srbiji su napali nožem i razbijenom flašom. 

Opoziciju u Republici Srpskoj vrijedi napasti jedino usranom motkom. 

9.

Cijeli dan komuniciram sa protivnicima Režima, što vanstranačkim, što stranačkim; što onim opšte prakse, što sa specijalistima za određene oblasti…

Cijeli dan od njih slušam udare po tzv. Opoziciji: Od nipodaštavanja do Jezika Mržnje; Sarkazam, cinizam, Najteže optužbe… Vrlo neprimjerena poređenja; O psovkama da i ne govorim, posebno onim koje u sebi sadrže sve Polne veličine…

Da prijatelju, jeste prijatelju, tako je prijatelju, u pravu si prijatelju, da prijatelju…, jedino je što uspijevam izustiti na izraze gađenja spram tzv. O, koje mi prezentuju/isporučuju sa druge strane stola/žice. 

I onda za mene tvrde da nemam mjere u kritikama. I da sam netaktičan.

10.

Nakon poslednjih vrlo uspješnih istupa tzv. Saveza i od publikuma odlično dočekanih poziva za prijevremene izbore, Čelnici tzv. Opozicije odlučili su se da razmotre moguće slogane pod kojim će ubuduće nastupati. 

Trenutno su na stolu dvije opcije:

• Bolje ispasti glup nego ispasti iz aviona

• Bolje ispasti budala nego iz voza   

Klasik A.F.

11.

Na TV-u sam vidio Ranku Mišić. Niko od “specijalaca” je nije prebio, vukao po podu, čupao za kosu… Da nisu “specijalci” opet na autoputu?!

Dodik se proglasio stečajnim upravnikom “Alumine”; Država za "Pavgorda"

piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik, stečajni upravnik Republike Srpske, postao je i stečajni upravnik zvorničke “Alumine”.

Dodik je naložio stečajnom upravniku Lazi Đurđeviću i pravnom timu “Alumine” da dođu u Banjaluku (29.03), kako bi presjekao “Gordijev čvor” (ne)imenovanja Zorana Stevanovića na mjesto direktora ove zvorničke firme. 

Sastanku bi trebalo da prisustvuju Željka Cvijanović, Petar Đokić, Zoran Stevanović, ali i tajkun Gordan Pavlović. Plus advokatski timovi i pravni savjetnici. Tema je imenovanje Stevanovića ili nekog trećeg lica za direktora umjesto Mileta Matića i zahtjev da se Pavlović upiše kao povjerilac na osnovu ništavog potraživanja. 

Prema mojim izvorima, javio se strateški investitor koji hoće da kupi Fabriku glinice, ali vlasti RS to ignorišu kako bi Pavlovića uveli u vlasništvo, i to na osnovu potraživanja koje je, po zakonima RS, ništavo. Strateški investitor je slovenačko-mađarski konzorcijum, koji od “Alumine” godišnje kupuje robe u vrijednosti od 70 miliona KM. Oni su poslli pismo namjere stečajnom upravniku, ali vlast opstruiše taj projekat. Ministar privrede i energetike Petar Đokić najviše opstruiše ovaj posao, a, prema mojim izvorima, čak je zvao predstavnike banaka, tražeći od njih da odustanu od kreditiranja slovenačko-mađarskog konzorcijuma po pitanju kupovine “Alumine”. On je, kako je naveo isti izvor, zvao EIB i EBRD, tvrdeći da će RS preuzeti “Aluminu”.

Stevanovićevo imenovanje nije prošlo na dvije Skupštine povjerilaca (u februaru i martu), a čini se da ne bi prošlo ni u aprilu, za kada je zakazan nastavak Skupštine; Stoga je Dodik odlučio da on preuzme ingerencije i Stečajnog upravnika i Skupštine povjerilaca (i Boga i Oca) i naredi imenovanje Stevanovića ili nekog drugog funkcionera SNSD. Stevanović je gradonačelnik Zvornika i jedan je od najjačih stubova SNSD u Istočnom dijelu RS.

U cijeloj ovoj priči veoma je značajna i uloga Gordana Pavlovića, vlasnika firme “Pavgord”, koji pokušava da se dokopa “Alumine”, jer je otkupio potraživanja “Ukio banke”, koja je ova imala prema firmi “Birač”. 

Po otvaranju stačajnog postupka nad FG Birač ad, stečajni upravnik je prijavu potraživanja Ukio banke od 155 miliona KM, odbio, odnosno ovo potraživanje klasifikovao u tabelu nepriznatih potraživanja, nakon čega je Ukio banka pokrenula parnični postupak protiv FG Birač ad u stečaju u cilju priznavanja ovog potraživanja. 

Nakon toga, Ukio banka i firma “Pavgord” doo Foča su 20.11.2014. godine zaključili Ugovor o kupoprodaji kojim je Ukio banka na “Pavgord” (za cijenu od 6,4 miliona evra) prenijela dio potraživanja u visini oko 122 miliona KM, te je firma “Pavgord” podnijela zahtjev za upis u tabelu nepriznatih potraživanja, a u cilju ulaska u parnični postupak Ukio banke. Prethodni uslov ulasku u ovaj postupak je odluka suda da uvrsti “Pavgord” u tabelu nepriznatih potraživanja.

Inicijativa firme “Pavgord” da se upiše u tabelu nepriznatih potraživanja povezana je sa idejom da se nakon ovog upisa i stupanja u parnični postupak zajedno sa Ukio bankom, skupštini povjerilaca FG Birač ponudi poravnanje na neki iznos manji od 155 miliona KM (prema izvorima na oko 60 miliona KM), a koji bi skupština poverilaca FG Birač vjerovatno i prihvatila. 

U tom slučaju, iznos priznatih potraživanja bi bio oko 140,7 miliona KM. S obzirom da se može očekivati da bi se dio povjerilaca sa zbirnim potraživanjima oko 30-40 miliona KM odlučio na isplatu u novcu u periodu od 3 godine, ovo bi omogućilo “Pavgordu” da prilikom reorganizacije društva i konverzije potraživanja u kapital, participira u vlasništvu FG Birač sa udjelom od preko 50%, dakle da za 6,4 miliona evra stekne odlučujući kapital u fabrici vrijednoj nekoliko stotina miliona KM?!

Međutim, analizom Ugovora o kupoprodaji utvrđeno je da je ovaj ugovor ništav, odnosno da ovaj posao na bazi kojeg “Pavgord” pretenduje da ostvaruje prava, kao takav, ne proizvodi pravno dejstvo, budući da je isti po Zakonu o deviznom poslovanju RS zabranjen.

Okružni privredni sud u Bijeljini je 2. marta 2016. godine održao je ročište na kojem nije došlo do upisa firme “Pavgord” u tabelu nepriznatih potraživanja, jer su prethodno podnesene tužbe za poništaj Ugovora o potraživanju između Ukio banke i Pavgorda. 

Ogromni su interesi u pitanju, mnogo je prljavštine u cijeloj ovoj priči, prijetnji, ucjena… SIPA je otpočela istragu oko “Alumine”.

Istovremeno, Specijalno tužilaštvo otpočelo je istragu, po hitnom postupku, oko trenutnog rukovodstva “Alumine” i stečajnog upravnika, što je, van svake razumne sumnje, pritisak da se “Pavgord” upiše kao povjerilac.

Cilj Specijalnog tužilaštva je da podigne optužnicu protiv stečajnog upravnika Đurđevića, nakon čega bi on bio eliminisan sa te pozicije. 

MUP RS je već, po nalogu Specijalnog tužilaštva, saslušao Lazara Đurđevića, stečajnog upravnika, Čedomira Zelenovića, Mileta Matića i druge, a po krivičnoj prijavi koja se odnosi na optužbe da su posle otvaranja stečaja "Alumina preuzela neke radnike", a prijem toga im isplatila regres.

Međutim, u vrijeme tih dešavanja ni Đurđević ni Matić nisu bili na sadašnjim pozicijama, pa to nisu mogli ni učiniti. Interesantno je da je krivičnu prijavu podnijelo NN lice, a da je Specijalno tužilaštvo hitno otvorilo istragu.

Vrlo lako bi se moglo utvrditi da je ovdje riječ o državnom kriminalu.

Na cijelom ovom poslu, Fordan Pavlović je do sada "pao, prema mojim informacijama, oko 20 miliona KM. 

Budući da je riječ o tolikoj cifri, ali i o Alumini i poslovima vrijednim stotine miliona KM, uopšte ne bi trebalo začuditi da dođe i do fizičkih obračuna. 

Zadnji sat i Softver “Sicilija”

piše: Slobodan Vasković

1.

“Kuruzovina News” je na svom profilu objavio tvit da “Савез за промјене тражи пријевремене изборе због помјерања сата…”!

Odavno nije izrečena žešća, kreativnija, duhovitija kritika tzv. Opozicije. 

Učinio je to nakon što je Savez za promjene zatražio prijevremene izbore zbog poskupljenja struje. I pri tom nisu stajali pod banderom.

“Kuruzovina News” je o tom istupu sve rekao, meni preostaje samo da izlistam neke od govornika, recimo Slavišu Kovačevića iz SDS-a. Kovačević je “Krtica”, koja je iz SNSD-a ugrađena u SDS, nakon što je uradio posao u Zavodu za udžbenike. A dok je bio Glavni u Zavodu, ispred SNSD-a, protjerao je svako SDS-ovo čeljade iz te firme. Na ulicu i u besparicu.

Bio je toliko uspješan da su ga poslali u banjalučki GO SDS da istjera sve esdesovce iz njega. I u dobroj mjeri je, sa sličnima sebi, i uspio.   

Sad taj SNSD-ov Krcko u dresu SDS-a traži prijevremene izbore. I Promjene. Iako je prije dvije godine, o čemu sam već pisao, pjesmom proslavio Dodikovu pobjedu nad Tadićem u predsjedničkoj trci. I to kao član Tadićevog izbornog štaba.  

Šta je to Promjena iz SDS-ovog ugla: Da umjesto SNSD-a na vlast dođe SNSD, ali u drugom dresu. I da Kovačević i njemu slična politilčka bagra nastave da jašu. Što Zavode, što narod.

2. 

Pomjeranje sata unaprijed, pokazala su israživanja sprovedena u Švedskoj, povećava rizik od srčanog udara i to naredna četiri dana, izaziva nesanicu, glavobolju, umor, povećava broj automobilskih nesreća, a smanjuje i koncentraciju.

U SDS-u očito smatraju da je narod potpuno dekoncentrisan, smoren od nesanice i glavobolje, čim vjeruju da mu kao Promjenu mogu uvaliti SNSD-ove krtice, izraubovane Kvisko figurice, poput onog bizarnog Vulina i ostali otpad sa kojim u Dodikovoj stranci nisu znali šta će, pa su ih gurnuli u SDS kao “Specijalno odjeljenje”. 

3. 

Nejasno mi je šta sa Krticom Kovačevićem na presu radi mladi Goran Đorđić, koji je u poslednje vrijeme zaista dosta poradio na sebi i djeluje/nastupa prilično ozbiljno/kredibilno, sa implikacijama da napravi kvalitetnu političku karijeru. Mora da ga je savladao umor nakon pomjeranja Sata unaprijed, čim je sebi dozvolio takav gaf. 

4.

Kompletna tzv. Opozicija djeluje preumorno, kao da im je Zadnji sat. O pomjeranju naprijed nema tu ni govora. O Promjenama još i manje. 

5.

Pomjeranje Sata nije riješilo nijedan finansijski problem: U Vladi RS je prevelika nervoza; Ono malo preostalih uposlenika sa stavom izloženi su progonu i torturi. Sumnja se da su shvatili kako u junu stiže propast. 

6.

Interesantno je da se Vlada RS nije odlučila da Odlukom ukine pomjeranje Sata unaprijed, jer smo sat bliže junu, a svaka minuta je dragocjena. Moguće da to učine i retroaktivno, nakon što prebroje srčane udare zbog pomjeranja sata, koji znače rasterećenje Budžeta. Uvijek je u Knjigama praznih mjesta sa već odavno proteklim datumima, kako bi se mogli antidatirati nelegalni poslovi/ugovori. I tako postati legalni.

7.

Odluka Vlade RS je da pokušaju plate, penzije, kredite i obveznice što redovnije da plaćaju. Bar do juna. Za dobavljače, podsticaje i subvencije para nema niti će ih biti. Seljaci, stočari, mljekari su pred pucanjem, prijete svaodnevno blokadama. Čini mi se da će prije pući nego blokirati. Kako god, na Opoziciju neka ne računaju, jer ni oni koji je čine ne računaju na sebe.  

8.

Minimalan deficit u ovoj godini je, prema optimistima, 450 miliona KM, a njega trebaju pokriti kreditom ili emisijom obveznica. Niti ima kredita niti dovoljno obveznica, pa pesimiste i njihove procjene neću ni citirati.

9.

Dodik je bio sa Vučićem nekoliko dana neprekidno, što me plaši da bih uskoro mogao biti optužen za Državni udar. A i nisam odavno, od 30. decembra 2015.

10.

Na mogućnost da me optuže za Državni udar ukazuje mi i Dodikova namjera da nabavi oklopnjake, borbene čamce, patove i ostale puškomitraljeze velikog kalibra, a i onaj Debeli od sinoć koji mi se nakačio sa još dvojicom Udbaša. Da mi broje zalogaje. Brzo jedem, pa danas pomno pregledaju video.

11.

Ako nekom djelujem preambiciozno, neka mi dokaže da je tzv. Opozicija u stanju ne izvršiti Državni udar, već dobiti Moždani udar, povući ću svaku riječ koju sam napisao.

12.

Svi su umorni, ali je Dodik neumoran. U otimanju poslova za članove Plemena. Na redu su Informacione tehnologije, što me drži u ubjeđenju da njegov softver “Sicilija” i dalje radi bez greške! Posao je uveliko u toku.

Milosrdni Anđeo u Vučićevoj kampanji i ostale sitnice

piše: Slobodan Vasković

1.

Milosrdni Anđeo svakodnevno je u izbornoj kampanji Aleksandra Vučića; Vuku ga od skupa do skupa, kao Maskotu; Milosrdni Anđeo ne prestaje da sipa floskule, dogme, aksiome iz Leksikona Šovinizma; Milosrdni Anđeo najveći je kritičar “Milosrdnog Anđela”, kako se zvala kampanja NATO bombardovanja Srbije, čija je 17. godišnjica obilježena 24. marta u Varvarinu.

Pored Aleksandra Vučića, na obilježavanju godišnjice udara “Milosrdnog Anđela” stajao je lično Milosrdni Anđeo, jedan od njih, Milorad Dodik, koji je te 1999. godine bio glavni srpski logističar “Milosrdnog Anđela”.

2. 

Iz viđenog zaključujem da je dio Vučićeve kampanje u kojem učestvuje Milosrdni Anđeo Dodik svojevrsni cinizam, onaj njegov najsiroviji oblik zbog kojeg se definiše kao bezočna drskost, bestidnost. U pomenutom slučaju on je i preziranje svih vrijednosti, jer nijednom i nikada nismo čuli Milosrdnog Anđela Milorada Dodika kako javno izražava svoje žaljenje zbog žrtava “Milosrdnog Anđela” i svoje uloge u njihovoj tragediji. 

3.

Zato smo čuli Džoa Bajdena, potpredsjednika SAD-a, koji je pozvao Vučića i izrazio žaljenje zbog civilnih žrtava tokom bombardovanja NATO, ali i tokom ratova devedesetih. Neuobičajeno za supersilu, istorijski rijetko za supersilu, što opet govori o značaju Srbije u očima/planovima supersile. A to je sve, samo ne beznačajno. Preciznije, to je, u političkom smislu, najznačajnije moguće i krajnje pozitivno i za Srbe i Srbiju u ovom trenutku, ma šta ko mislio i o supersili i o Bajdenu.  

4.

Bajdenov poziv je dokaz otvorenog puta Srbije ka Zapadu, kojem se mnogi protive, iako je to zadnja šansa Srba kao naroda da ne završi kao fusnota na margini Planete. Vučić, zasad, prepoznaje taj put i njime ide, uz zaista ogromne otpore, posebno salonskog rusofilnog dijela beogradske javnosti. Koja insistira da je glavna prepreka na tom putu “Milosrdni Anđeo” i koja, istovremeno, što je zaista do sada neviđen cinizam i licemjerstvo, otvoreno podržava Milosrdnog Anđela Milorada Dodika, glavnog srpskog logističara “Milosrdnog Anđela”!  

5.

Moglo bi se to možda i razumjeti u situaciji da se Milosrdni Anđeo Dodik javno pokajao zbog svoje uloge u “Milosrdnom Anđelu”, plus rusofilne šljokice kojima je ukrasio odijelo, ali bez toga, sasvim je nerazumljivo. Osim ako nisu u pitanju sinekure Milosrdnog Anđela i Milosrdne Rusije i politika “daj šta daš protiv Zapada”! Kontrapunkt licemjerstva/laži/manipulacija koji baš skladno “nacionalno” zvuči, premda je istinski antinacionalan. 

6.  

Mala digresija: Kada smo već kod rusofilstva i Rusije, što Rusija ne ostade na Kosovu, gdje je stigla prije NATO pakta? I da li je sve rusko “zalaganje” oko Kosova samo dio njihove energetske strategije, najvažnije strateške komponente ruske spoljne politike, koja nema baš puno/nikakve veze sa interesima Srba i Srbije na tom istom Kosovu?! Nerealizovane kredite i nikakvu materijalnu pomoć RS ovaj put ću samo uzgred pomenuti.

7. 

Vratimo se Milosrdnom Anđelu Dodiku i Vučićevom cinizmu upotrebe srpskog logističara “Milosrdnog Anđela” u predizborne svrhe, istog onog Anđela koji je Vučića&Co u jednoj drugoj kampanji, ne tako davno i za interese jedne druge partije (trenutno je ta u fazi nestajanja), okarakterisao kao politički pobačaj. Pragmatizam, s odvratnim mirisom ličnog interesa koji nema veze sa narodnim.

8.

Vučić tim Pragmatizmom, s odvratnim mirisom ličnog interesa, abolira Milosrdnog Anđela za “Milosrdnog Anđela”, ali i za “Nemilosrdnog Anđela” koji je uništio Republiku Srpsku. A taj Nemilosrdni Anđeo je glavom i bradom Milorad Dodik, glavna Zvezda Vučićeve kampanje.

9.

Vučićeva odbrana Republike Srpske, koju svako malo potegne, pokazuje se kao Laž, Poza i Populizam, sračunat da zavrti birače na izbornom ruletu ka SNS-u i ništa više od toga. A cijena je RS u rukama Mafije, kao i do sada. 

10. 

Vučić ovakvim postupcima ne brani Republiku Srpsku, već je prepušta na milost i nemilost Dodikovom Režimu, koji njome upravlja po principima mentalne pornokratije; Cinik to čini zajedno sa Milosrdnim/Nemilosrdnim Anđelom; Dodatno je potvrđuje kao Praznu ljušturu, otvoreno podržavajući Glavnog Kidnapera njenih institucija. 

11.

Dok Vučiću rastu rejtinzi, Republika Srpska ostaje bez njih. Derejtingirana. 

12.

Ako Vučić na isti način brani Srbiju, kao što sada brani Republiku Srpsku, Srbiji bi onda najbolje bilo da je nebranjena. A i one zapadne šanse koje su otvorene biće vremenom zatvorene.   

13. 

Zašto niko iz tzv. Opozicije u RS ne podsjeti na ulogu Milosrdnog Anđela Dodika u “Milosrdnom Anđelu”? Zato što su Kukavice, Kalkulanti, Isprazni pozeri, Nedorasli šarlatani koji jedino uspijevaju emitovati depresiju i prouzrokovati anksioznost. 

14.

“Nema vječnih prijatelja, samo su interesi vječni”, rekao je Čerčil. Kada su srpski političari u pitanju za njih važi matrica da su “samo lični interesi vječni”. Prijatelje tu niko i ne pominje. 

Banjalučki shittriler: Dodik pokušava izbjeći kandidovanje Radojičića za gradonačelnika; Savez za promjene u Banjaluci na liniji potpunog raspada; Tajni sastanci Dodika sa funkcionerima Saveza

piše: Slobodan Vasković

Glavna tema unutar vrha SNSD-a jeste kako onemogućiti Igora Radojičića da postane kandidat za gradonačelnika Banjaluke.

Iako je Milorad Dodik, nakon Gradske konferencije SNSD (12.03.), rekao da je “Igor Radojičić najozbiljniji kandidat”, nije ga i zvanično nominovao, niti se Radojičić o mogućoj kandidaturi izjasnio. 

Dodik jeste imao namjeru da nominuje Radojičića, ali je snažno pritisnut od Ranka Škrbića, Stanislava Čađe i Draška Ilića da to ne učini. Nebojša Radmanović, takođe, je protivnik kandidature Igora Radojičića.

Dodik se u velikoj mjeri pokolebao i u ovom trenutku on najviše radi na tome da Radojičić ne bude kandidat SNSD za gradonačelnika Banjaluke.

Radojičić je vrlo oprezan, svjestan je da lider SNSD radi na njegovom rušenju, pa se o mogućoj nominaciji nije ni očitovao. 

Nezvanično, kao uslov za svoju kandidaturu postavlja zahtjev da lično formira odborničku listu. Što baš i nije realno da bi mu bilo dozvoljeno.

Treba imati u vidu i da je Dodikovo (trenutno) potenciranje Radojičića samo odraz njegove slabosti, nikako stvarna želja i da sukob na relaciji Dodik -Radojičić nikada nije ni prestao, već mu se samo mijenjao intenzitet.

Na jednom od sastanaka najužeg vrha SNSD-a, koji su održani proteklih sedmica (a kojem Radojičić nije prisustvovao), povela se i priča oko kandidata za gradonačelnika. Upitali su Radmanovića šta on misli, na šta je on, kao iz topa, ispalio “Ja mislim da Radojičić treba da bude kandidat”! 

Bilo je to iznenađenje za ostale, pa su (brže bolje) rekli da se još treba pričekati sa imenima. Naravno, Radmanović je bio svjestan da je riječ o klopka-pitanju i da su htjeli njemu da uvale vruć krompir odsijecanja Radojičićeve glave. Predlažući Radojičića, on nije bio iskreno za njega, već je taj posao isporučio u Dodikovo dvorište.

Krila Radojičićevim unutarstranačkim protivnicima dalo je rasturanje Gradskog odbora SDS Banjaluka, koje su uspješno izveli Ognjen Tadić i Vlado Babić. A sve je aminovao Mladen Bosić, predsjednik SDS-a.

Iza Tadića i Babića stoje Ranko Škrbić i Draško Ilić, tajkun. Obojica su zakleti Radojičićevi neprijatelji. 

Nakon rasturanja GO SDS BL, postalo je jasno da i slabiji kandidati od Radojičića mogu pobijediti kandidata takozvanog Saveza za promjene. Pod uslovom da tzv. Savez u sadašnjem sastavu uopšte opstane do lokalnih izbora.  

Dodik je nedavno imao tajni sastanak (u naselju Jablan, predgrađu Banjaluke) sa jednim od visokih funkcionera Saveza za promjene, na kojem je dogovarao sa njim varijantu da mu “prebaci dio glasova SNSD-a, ali da on, ukoliko postane gradonačelnik, bude lojalan Dodiku”.

Postignut je načelan dogovor o saradnji, a razgovori će biti nastavljeni.

Dodik, naravno, ni ne pomišlja da narečenom prebaci dio SNSD-ovih glasova, već da ga potroši samom činjenicom da pregovara sa njim; Sam sastanak čvrst je dokaz o poroznosti Saveza, njihovoj unutrašnjoj neiskrenosti i ukazuje da je lider SNSD-a na odličnom putu da ih skroz razbije u Banjaluci. 

Uostalom, poslednji “performans” Saveza pred Palatom predsjednika, kada je Dodiku “uručeno” njegovo pismo staro 12 godina, doživio je debakl, što je i bio cilj onih koji su ga organizovali: Pokazati Savez tragikomičnim, trulim, impotentnim, a Dodika snažnim. 

Banjalučki treštriler o kandidaturama će se nastaviti, a u nastavku slijedi izdaja do izdaje. 

P.S. Radmanovićev čovjek u GO SDS BL

Član Gradskog odbora SDS BL postao je i Predrag Kovačević, čovjek od najvećeg povjerenja Nebojše Radmanovića. Kovačević je bio i poslanik u Narodnoj skupštini RS, a 2004. isključen je iz SNSD-a. Po zadatku, jer je i dalje radio za tu stranku, preciznije Radmanovića. 

On je osnovao Demokratsku stranku Srpske, koja je 2010. “kompletno” ušla u jednu od SNS - stranaka u RS. Kovačević je unutar tog SNS-a razorio svaku mogućnost djelovanja, a sada je po istom zadatku u SDS-u. Kovačević je veoma blizak i sa Draškom Ilićem, a u GO SDS BL je inkorporiran odlukom Predraga Vulina, Tadićeve marionete na čelu tog tijela.

Kovačević je profesor na Nezavisnom univerzitetu Banjaluka (NUBL), koji je u vlasništvu Zorana Kalinića, Radmanovićeve desne ruke.

P.P.S. Veliko nezadovoljstvo unutar SDS 

Unutar struktura Srpske demokratske stranke sve je izraženije nezadovoljstvo načinom rada Mladena Bosića i posebno Ognjena Tadića. Sve je više onih, i u vrhu stranke i u samom članstvu, koji smatraju da je Bosićev pristup prevaziđen, da je stranka u padu njegovim greškama i da on nema ni snage ni volje da tu situaciju mijenja.

Presudom Karadžiću presuđeno je i aktuelnim vodećim politikama u BiH

piše: Slobodan Vasković

Svi političari, i bošnjački i srpski, nezadovoljni su presudom Radovanu Karadžiću, svako iz svojih razloga, od kojih su stvarni ostali neizrečeni, jer se i jedni i drugi skrivaju iza žrtava; Nemoguće se oteti utisku da je bošnjačka elita nezadovoljnija, šokirana što Karadžić nije presuđen na doživotnu robiju niti za tačku broj 1 optužnice, koja se odnosila na genocid u sedam opština u BiH (među kojima nije Srebrenica), iako su to očekivali. 

Da se ne lažemo, isto je očekivala i srpska politička elita, pa je njihova “ljutnja” tek hinjena, licemjerna reakcija. Sračunata na prikupljanje kojeg dnevnopolitičkog poena na Karadžićevoj koži. 

Izjave/reakcije su stereotipne, dokaz zarobljenosti tzv. elita u periodu 92.-95., neodustajanju od tih parametara (zasad bez ubojnih sredstava) ni za milimetar. Aktuelne elite nisu spremne na pomirenje, konačni iskorak u civilizovano Društvo, obogaćeno stvarnim pluralizmom i istinskim standardima vrijednosti; Ratni ciljevi i dalje su primarni, kao najbolja zaštita ostvarenih ličnih; Nikom od njih nije do “Mirne Bosne”.

Paradoks je da je ovakvom presudom Karadžiću, politički mnogo više izgubila vodeća bošnjačka politička elita nego srpska. Daleko od toga da je vodeća srpska politička elita nešto konkretno dobila, ali presuda je, što je politički veoma značajno, ostala unutar okvira dosadašnjih presuda izrečenih u Tribunalu, ona je kumulativ već presuđenih zločina, kažnjen sa 40 godina.  

Da se ne lažemo, iluzorno je bilo očekivati bilo kakvu presudu za Karadžića, sem osuđujuće! 

Djeluje neočekivano da je, u ovom trenutku, dobio gotovo najmanju moguću kaznu za zločine koji mu se stavljaju na teret i koji su dokazani u ranijim postupcima. 

Pitanje je da li je neočekivano?

Usudio bih se reći da nije i da ovakva presuda nije dozvolila novo radikalno rasplamsavanje nacionalnih strasti/mržnji, već ih je zadržala u okviru očekivanog.

Da je, recimo, Karadžića Tribunal presudio i za genocid u bilo kojoj od sedam opština (osim Srebrenice), dovelo bi to do snažnog pogoršanja političke situacije u BiH i cijelom Regionu; Dalo bi novi zamah već dobro istrošenoj matrici SDA&Pratećeg Orkestra koji ne odustaju od politike viktimizacije na spoljnom i svojatanja BiH na unutrašnjem planu. Istovremeno, takva presuda maksimalno bi pojačala anksioznost Srba, njihov doživljaj BiH kao tamnice i dala novi snažan impuls šovinističkoj farsi, koju režira Milorad Dodik&Crna Udbaška Ratna Aura. 

U cijeli taj vrtlog bili bi uvučeni/ubačeni Srbija i Hrvatska, najradikalnije i najrigidnije snage u tim zemljama dobile bi na ogromnom značaju i sve bi to od BiH/Regije stvorilo veliko krizno žarište. Na rubu rata. I to dugoročno, jer bi prevaziđene/retrogradne politike doživjele renesansu. I ostale dominantne još najmanje dvije decenije. Bilo bi, praktično, nemoguće izbjeći teške incidentne, ako ne i najgore, u vremenu pred nama. 

Postoje pokušaji da se i na ovakvoj presudi sve to oživi, ali to jednostavno nije moguće, pošto je riječ o dežavi presudi! Presudi, koja je, sa svih strana i na svim stranama, već značajno odživljena, odbolovana, u jednoj velikoj mjeri i premošćena nastavkom zajedničkog života u zajedničkoj državi. 

Izjave i nastupi tzv. elita su farsični, one nisu žal za visinom kazne (pravdom/nepravdom), već žal za politikama kojih se moraju odreći: Bošnjačka elita svojatanja BiH, Srpska elita negiranja BiH; Bošnjačka elita negiranja RS, Srpska elita minimiziranja evidentnih počinjenih teških zločina nad Bošnjacima rukom presuđenih političkih i vojnih funkcionera, od kojih je najveći genocid u Srebrenici. Srpska elita treba/mora prva definitivno odustati od "kulture zločina" (jesmo mi njihove, ali i oni su naše), kako bi se otvorio širok put za procesuiranje zločina počinjenih nad Srbima.   

Moraće se odreći i jedni i drugi maksimalističkih ciljeva, kao što se i hrvatska politička elita već odrekla trećeg entiteta. Nedavno u Zagrebu i to zvanično. Nije to mala stvar i jeste jasan putokaz u kom pravcu će se u BiH odvijati dalji politički procesi. 

Oni će ići ka jačanju institucija BiH, ne da bi se oslabili Srbi/ojačali Bošnjaci, već da bi se i sa Bošnjacima i sa Srbima i sa Hrvatima prestalo separatno dogovarati o svakom i svemu, pa i o najbenignijim mogućim stvarima. Ako je to već moguće učiniti sa svima njima, u razgovoru sa Institucijama BiH. 

Jačanje institucija BiH nikako ne znači slabljenje bilo kog od njenih entiteta. 

Upravo suprotno: jačanje instuticija BiH dovešće i do jačanja entitetskih institucija; Institucije će htjeti da sarađuju sa institucijama, a ne njihovim Kidnaperima. Kao što je to sada slučaj, kada se o životu i smrti u RS odlučuje u nekoj kafani koju Dodik u tom trenutku preferira, a o životu i smrti u Federaciji BiH na privatnim sjedeljkama kod Bakira Izetbegovića, odnosno na druženjima kod Dragana Čovića. 

Činjenica je da nikome od Kidnapera ne odgovara jačanje bilo kojih institucija; Činjenica je i da bošnjačkoj političkoj eliti ne odgovara jačanje insitucija BiH, iako se u BiH kunu, jer onda će zaista morati brinuti o evropskom putu i drugim integracijama, zajedno sa srpskim i hrvatskim predstavnicima, a ne o tome kako ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima; Isto se odnosi i na srpsku političku elitu, kojoj ne odgovara jačanje institucija BiH, kako bi nesmetano one entitetske mogli nositi sa sobom od kafane do kafane, od sjedeljke do sjedeljke; Usput grabeći sve što se zgrabiti može, nadajući se otcjepljenju kao proviđenju. 

Takvo djelovanje dovelo je u značajnoj mjeri do rastakanja bezbjednosnog okvira BiH; Svaka dalja radikalizacija političkih prilika značila bi njegovo dalje drobljenje, satiranje i dovođenje zemlje u stanje na pedalj od rata. Uz sve što se dešava na tlu Evrope, od Ukrajinskog rata, preko migrantske krize, pa do terorističkih napada u Briselu i Parizu, novo žarište otvoreno u BiH moglo bi zapaliti i više od Evrope. Ne bi bilo prvi put.

Da li želim reći da je presuda Karadžiću politička? Ne. Ona je u korist naroda u BiH, BiH, njenih institucija i u korist njenih entiteta, a protiv ratnih politika koje ne prestaju biti primarne ni 21 godinu nakon završetka rata. 

Presudom Karadžiću presuđeno je i tim politikama. Sve izvan toga bilo bi neočekivano i zaista iznenađujuće. Ko to ne shvati, posebno kada je riječ o srpskim političarima, nastaviće studiozan rad protiv interesa sopstvenog naroda. Što uopšte ne bi bilo iznenađujuće!