piše: Slobodan Vasković
Kreso je tada, (a i kasnije), u nekoliko navrata obrazložila detaljno ovaj svoj stav, ali je bila izložena teškim udarima, kritikama i pritiscima zbog otvorenog ukazivanja na probleme u pravosuđu, Tužilaštvu BiH posebno.
Nažalost, Meddžida Kreso je bila u pravu, ali, takođe, nažalost na njene opomene niko nije reagovao na način da je sproveo detaljne istrage i postavio sistem u kojem bi se na minimum svela svaka mogućnost manipulacije i zloupotrebe.
Upravo su manipulacija i zloupotreba glavne odrednice djelovanja Tužilaštva BiH, a poslednji događaji u toj instituciji ukazuju da je ona postala najveći i najopasniji neprijatelj Bosne i Hercegovine, spremna i da je sruši.
Dvije godine nakon izjave Meddžide Kreso, Pravosudna mafija prijeti rušenjem Bosne i Hercegovine, a njen najistureniji igrač Goran Salihović, Glavni tužilac Tužilaštva BiH, taj cilj zločinačkih organizacija pokušao je sprovesti u djelo tako što je namjeravao uhapsiti upravo gospođu Kreso, predsjednicu Suda BiH, Dragana Mektića, ministra bezbjednosti BiH, Osmana Mehmedagića Osmicu, direktora OSE BiH, predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Milana Tegeltiju i direktora Sipe Pericu Stanića.
Na listi je još nekoliko osoba, među njima i tužioci koji su uspješno završili neke izuzetno značajne predmete.
O svemu navedenom postoje čvrsti dokazi, do kojih se došlo u skladu sa zakonskim normama.
Objavljivanjem tih mafijaških namjera, spriječen je pokušaj rasturanja BiH. Međutim, spriječen je samo privremeno, jer Salihović je i dalje Glavni tužilac, uprkos relevantnim dokazima da je namjeravao srušiti državu.
Da je kojim slučajem uspio realizovati svoje namjere, malo je vjerovatno da bi BiH više postojala, a sasvim je realno da bi došlo do brzog odvajanja Republike Srpske i cijepanja Federacije BiH na dio u kojem su većina Bošnjaci i Herceg Bosnu.
Pitanje je da li bi sve to rastakanje prošlo bez krvi i teških međunacionalnih sukoba.
Čini se sve vrlo dramatičnim, hororom bezmalo, ali nije li horor sama po sebi namjera Glavnog tužioca da uhapsi čelne ljude Suda i najznačajnijih bezbjednosih agencija? Nije li to Državni Udar, čija namjera nije preuzimanje vlasti u državi, već njeno komadanje i brisanje sa geografskih karata, uz haos nasilja?!
Naravno da jeste, a ključno pitanje glasi - Ko stoji iza Salihovića i po čijem nalogu on pokušava poništiti BiH?!
Svesti sve na Salihovićev pristanak da “Dodiku ili nekom drugom političaru jede iz ruke” ili, pak, na njegovu Narcisoidnost, neznanje i nekompetentnost bilo bi prenaivno i značilo bi potpuno potcjenjivanje problema u kojem se našla BiH djelovanjem Glavnog tužioca i grupe iz Tužilaštva BiH i ostalih pravosudnih institucija koja ga štiti.
Ukoliko BiH ima namjeru da opstane, onda njene institucije moraju promptno reagovati, hitro sprovesti istragu i procesuirati Salihovića zbog njegovih rušilačkih namjera. Pritom, ne smiju ostati neotkriveni ni Salihovićevi nalogodavci i logističari, jer on sam po sebi nije niti sposoban, još manje inteligentan da osmisli kompletan plan rušenja države.
Činjenica da se Salihović ne predaje i ne odstupa sa pozicije Glavnog tužioca ni nakon otkrivanja njegovih namjera da zatvori najviše funkcionere bezbjednosno-pravosudnih institucija, svjedoče da se od plana rušenja BiH nije odustalo i da se sve čini da on opstane na poziciji Glavnog tužioca kako bi se zemlja dokusurila i rasparčala.
Salihoviću je naloženo da napravi “turneju po ambasadama” i iznese svoje viđenje situacije, tako što će sve svaliti na leđa svog (sada već bivšeg) šefa kabineta Hasana Pleha, ne bi li uspio na taj način prevariti međunarodnu zajednicu. Međutim, njegov “ambasadorski put” bio je potpuno neuspješan, iako on saopštava da je “dobio podršku”. Laž, kao što je laž da je Pleh za sve kriv. Pleh je bio samo kotačić u cijelom mafijaškom mehanizmu, a svaljivanje na njega jeste odvlačenje pažnje i targetiranje drugih.
Isto tako, udar na Pleha dokaz je i da Salihović nije čist i indirektna potvrda opasnih namjera.
Salihović nije bez podrške unutar Pravosuđa, niti je jedini član hobotnice koja je Tužilaštvo stavila u funkciju zločinačkih organizacija. On ima snažnu podršku svoje zamjenice Jadranke Lokmić, koja je, ujedno, i zamjenica predsjednika VSTS.
Lokmić ima lični razlog da štiti Salihovića i to čini svakodnevnim lobiranjem za njega: On u ladici drži predmet o krivici člana njene najuže porodice i na taj način drži i nju u “džepu”, tako da je prisiljena raditi za njega.
Pored Lokmićke, kojoj je u spasavanju člana porodice od procesuiranja osim Salihovića pomogao još jedan poznati tužilac, tu je još nekoliko tužilaca, od kojih su neki angažovani na najtežim koruptivnim predmetima. Jednom od njih, (onom koji je spasavao Lokmićkinog člana porodice) je, za podršku Salihoviću, kao kontrausluga obećano mjesto njegovog zamjenika. U toj varijanti Lokmićka bi se zadržala samo na poziciji zamjenika VSTS.
Svi oni štitiće Salihovića pred disciplinskim tužiocem i u VSTS, tako da je na Milanu Tegeltiji, predsjedniku VSTS, izuzetno težak teret u ovom slučaju - u sopstvenoj zamjenici ima direktnog protivnika i biće od izuzetne važnosti za cijeli ovaj slučaj kako će se on postaviti i djelovati.
Ništa manje nije važno ni djelovanje ostalih institucija, kako bezbjednosnih, tako i sudskih, koje su zadužene za očuvanje integriteta BiH. Svako politikanstvo i/ili zataškavanje notornih činjenica o namjeri rušenja BiH otvoriće ponovo širok put Salihoviću i njegovim Šefovima da završe započeti posao, koji je, kako sada stvari stoje, samo privremeno obustavljen.
Ukoliko Salihović opstane, pa još bude inaugurisan u novembru na poziciju predsjednika Suda BiH, što jeste cilj Mafije, onda BiH nema šanse da opstane. A za to nije kriv Milorad Dodik, ma šta ko o tome mislio.
Dodik samo koristi prilku koja mu se sama namjestila i svako drugačije ponašanje bilo bi zapanjujuće.
Djelovanje Salihovića je mjera uspjeha Dodikove politike, koja je, u ovom slučaju, veoma velika, ali nije lider SNSD-a sam u toj priči niti je jedini njen protagonist. Veoma snažne saveznike on ima u određenim sarajevskim i mostarskim političkim krugovima koji stoje iza Salihovića i njegove logistike unutar Tužilaštva BiH; Štaviše, isti ti su na razvaljivanju BiH i njenih institucija u poslednje dvije godine učinili mnogo više nego Dodik.
On je jedini javno pobrao “kajmak”!
Svaki političar koji u ovom trenutku stane u zaštitu Salihovića upregao se svojom voljom u rušenje BiH, to je notorno!
Naredne dvije nedelje ključne su za BiH: Ukoliko Salihović uspije da se izvuče i spase zaslužene kazne - krivičnog progona, onda BiH nema nikakve šanse da opstane; Desi li se drugačije, nada postoji da i u ovoj, zvanično, “drugoj najbjednijoj zemlji na svijetu” zaživi pravna država.
Da bi se to i desilo Salihović mora, ali zaista mora, završiti iza rešetaka.
Svođenje cijelog slučaja na “Pleha” ili na “Matu” je svjesna namjera da se ne vidi šuma od drveta, namjerno odvlačenje pažnje, targetiranje drugih, lažnih, meta, iako “Mato” ne govori istinu, jer sve ono što je rekao i što je zabilježeno u transkriptima, odnosi se na duži vremenski period, a ne samo na neku emisiju, njenu pripremu i realizaciju. Uostalom, to je i najmanje važno, jer je riječ o kolateralu jedne mnogo opasnije, surovije, beskrupuloznije i opasnije platforme čiji je krajnji cilj rušenje BiH.
