piše: Slobodan Vasković
Kota Foča; Snimanje. Krećemo iz
Banjaluke u 7 ujutro.
Cigarete idu kao na traci; Savjeti
ljekara i ovog jutra ostavljeni su u podrumu.
Grabimo prema Kneževu, na pola
puta me Vozač obavještava da se u Foču ne može preko Dobrog Polja.
„Preko Jazića. Sigurno je milina“,
konastatuje Vozač.
Slušamo radio, željno iščekujemo
servisne informacije. Dobri, vrlo prijatni, glasovi na „Nesu“, odličan i
prijem. Loše vijesti iz AMS RS. Jazići nam ne ginu.
Lašva, perolaki doručak, nakon
što smo promašili „Bajru“ i deset za sedam KM. Prerano je za argentinsku
govedinu iz pretprošlog vijeka. Ili šta se već tu melje.
Naplatna rampa; 5.50, ljubazno
te oderu pred sarajevski krkljanac preko Stupske petlje. Kod Trnova odahnemo,
pa uz Rogoj, pa niz Rogoj, pa do Dobrog Polja. A tu nikakve rampe. Ustvari,
rampa srušena. Ništa od Jazića, kakva šteta.
„Nevjerovatno je da ovi iz AMS
RS nemaju pojma da Jazići više nisu in“, ljuti se Vozač. Idemo dalje, cesta sva
isječena, trapezasti oblici u asfaltu duboki kao krateri: staneš, lagano siđeš,
lagano odereš trap; staneš lagano se popenješ, lagano dodereš trap; eto i Foče.
Ide klapa.
Jedna, druga, treća. Finiširamo
u Brodu na Drini. Na mostu, desetinu metara iznad Drine. Ili par desetina, ne
mogu da procijenim, ali da je visoko, visoko je. Previsoko. Kadar izvrstan.
Sagovornika uz ogradu, a mi zauzimamo jednu kolovoznu traku. Nije baš ok, ali sedam
osam minuta valjda neće biti problem.
Ton ok, krećemo, nailazi
superrazdrndani, superstari, nekad plavi kombi, usporava kraj nas, lagano
obilazi i snažno turira. Iz auspuha kulja crni otrov. Produži dalje, cijenimo
da pozdravlja.
Izjava kreće ponovo, nakon dva
minuta ugledasmo opet onaj nekadplavi, vraća se, uspori kraj nas, snažno
turira, kulja crni otrov, ode preko mosta.
Cijenimo da lajt provocira. Nastavljamo
sa poslom, vjetar nam ne ide u jedra, već na jetra, šum prejak, ponovo
snimanje. I ponovo kombi nekadplavi.
Obiđe nas do pola pa stade i
turira. Kao da nikad turirao nije. Rnrnrnrrnrnrnrnrnrnrnrnrrrrrrnnnn....
Snimatelj ga začuđeno gleda; „Prijatelju,
zar ne vidiš...“, pita.
Glava iz kombija odgovara: Šta
je druže, u čemu je problem, jel to možda zabranjeno prolaziti? A“?.
Nakon „A“ Snimatelj sliježe
pomirljivo ramenima, okreće glavu od Glave iz kombija, cerekanje doprije iz
kabine, vrlo rječiti i izazovni rnrnrnrrrrrrnnnn iz auspuha. Glava ode, ode i
kombi, završismo konačno.
Sagovornik odjezdi u automobilu,
skupljamo opremu na sred ceste, odjednom kedi „Šuma Srpske“ direktno ide na Snimatelja.
Lagano ga očeša. Sasvim lagano. Stade uz njega. Sijeda Glava iz kedija gleda
Snimatelja. Snimatelj zabezeknut. Ćuti. Ćuti i Sijedi. Nastavi dalje.
Opremu nikad sakupiti; Snimatelj
lagano preblijedio, zapanjen. Zapanjen sam i ja. Naš Vozač i dalje mirno sjedi
u automobilu. Kulira.
„Mora da ima dobru procjenu da
će proći bez belaja ovo snimanje“!
Nisam ni sastavio tu misao, kad
nasred mosta tik uz nas staje crni superstari superizdrndani fiat-bravo.
Bravo, bravo, pomislih. Sad će
da bude, rnrnrnrrrrrrnnnnna sred mosta, desetinu mrnrnrnrrrrrrnnnnetara iznad
Drine....
„Šta je ovo, kakav je ovo način
da se zaustavlja saobraćaj. Šta ste vi, frajeri neki, A“?
Vlasnik rečenice je Četvrtasta Glava
sa pletenicama po cijelom obimu. Primjećujem da je to loša imitacija dredova,
ali i da je ono „A“ gadno zazvečalo.
Ćutim, ćuti i snimatelj. Vozač
ne mrda. Dobra procjena, A?!!!
Loša Imitacija Dredova, sve sa
bradicom izvuče i ramena kroz prozor fiata; Snimatelj završava sa opremom, ja
ćutim.
„Šta sam pitao? Zašto ne
odgovarate? Ko ste vi da zaustavljate saobraćaj“?
Danas mi je svaka platinasta
koja ostane iza zuba. Strah od letenja, čini me mudrim. I Snimatelja. Vozača
dobra procjena.
Loši Dred ostrvi se na mene.
„Slušaj, nemoj da ti te cvike
zguram usta. Pičko jedna mala“!
Njegovom vozaču dojadilo je to
urlanje i naše ćutanje, pa konačno produži.
Odahnusmo. Sjedosmo pored Odlične
procjene. I u kafanu.
Sagovornika obavještavamo o
događaju. Odbacujemo par laganih teorija zavjere. I svjesnu namjeru.
„Brod je nekad bila industrijska
zona Foče. Naselili se radnici. Fabrike se pozatvarale, sve uništeno, a
radničke porodice ostale. Nemaju ništa, ne rade nigdje, nemaju šanse. Osuđeni
su na vožnju preko tog mosta i po naselju, besciljno, beskrajno... Iz dana u
dan, iz godine u godinu... U tom krugu“, pojašnjava nam Sagovornik situaciju.
Jeziv opis.
Oni su bili događaj nama. I mi
smo bili događaj njima, koji nisu htjeli ispustiti. Na svoj pomalo sirov i surov
način demonstrirajući da su živi, da se ne predaju... Jer imaju most.
Brod na Drini je fočanska
favela. Favela Favele.
Niko ne zaslužuje takav život, takvo
besciljno kruženje preko mosta. Ni Loši Dred, ni Glava iz nekadplavog kombija,
ni Sijeda Glava iz ŠG kedija... Niko.
Idemo natrag, Dobro Polje, cesta
sva isječena, trapezasti oblici u asfaltu duboki kao krateri: staneš, lagano
siđeš, lagano odereš trap; staneš lagano se popenješ, lagano dodereš trap...
Malo šta govorimo. Ćutimo u
krugu.
